Foto: BZ Donji grad

U HRVATSKOJ je trenutno registrirano preko 500 braniteljskih zadruga.  Ovaj tip zadruga čini više od trećine ukupnog broja svih zadruga u Hrvatskoj te su u njima posao pronašli brojni branitelji i članovi njihovih obitelji.

Jedna od uspješnijih je Braniteljska zadruga "Donji grad" iz Osijeka, koju je 2010. godine osnovalo sedam branitelja. Voditelj zadruge je Vladimir Flatscher, a proizvode cijeli niz različitih proizvoda.

Zapošljavaju i do deset radnika

"Na osnivanje zadruge odlučili smo se 2009. godine zato što nam je većini osnivača dobar dio obitelji bio nezaposlen. Sedmorica hrvatskih redarstvenika koji su u mirovini donijeli su odluku o osnivanju zadruge krajem 2009. godine, a u ožujku 2010. zadruga je bila registrirana u Trgovačkom sudu u Osijeku. Cilj i namjera nam je bila da kroz projekt zadružnog poduzetništva branitelja pokušamo zaposliti svoje članove obitelji, a i sami sebe da potaknemo na nekakav socijalno koristan rad. Uspjeli smo zaposliti odmah na početku četvero članova naših obitelji, a kada je veći obim posla bude i desetak zaposlenih. Od početnih sedmero osnivača zbog izmjene zakona o zadrugama morali smo preregistracijom uključiti još petero novih članova, tako da sada zadruga broji dvanaest članova", kaže upravitelj zadruge Vladimir Flatscher.

U proizvodnji koriste izvorne slavonske recepte

Braniteljska zadruga "Donji grad" proizvodi razne vrste kolača, pekarskih proizvoda, zimnicu, ali i proizvode od slatkovodne ribe i suhomesnate proizvode. Proizvodnja im se bazira na izvornim slavonskim receptima te ne koriste nikakve aditive i kemijske pripravke.

"Od proizvoda koje imamo trenutno to su domaći slavonski kolači odnosno gužvare,štrudle i slatke pite kao osnovni proizvod. Raznih su nadjeva od sezonskog voća i povrća, zatim slane pite od sira, mesa, krumpira i miješano špinat ili blitva s sirom. Osim toga radimo nekoliko vrsta ostalih kolača kao mađaricu, rogač kocke, cigar ili rolo baklavu itd. Pored kolača proizvodimo i pekarske proizvode opet vezane za Slavoniju - raženi, kukuruzni i bakin kruh, poderanu seljačku pogaču, roštilj lepinju ili somun, švapske puter kifle prazne i punjene, slavonske pogačice s čvarcima, salenjake, a i ostale proizvode uz prethodni dogovor.

Naša cjelokupna proizvodnja bazirana je na starim izvornim domaćim slavonskim receptima. Radi se sve isključivo ručno bez ikakvih aditiva, konzervansa, umjetnih boja, poboljšavača i svih ostalih kemijskih pripravaka. Naš stav je da sve sirovine isključivo kupujemo od drugih braniteljskih zadruga i na domaćem tržištu od hrvatskih proizvođača. Izuzetno dobru suradnju imamo s desetak drugih braniteljskih zadruga od Dubrovnika do Vukovara. Osim gore navedenoga imamo sve vrste slane i slatke zimnice. Krenuli smo probno i sa slavonskim suhomesnatim proizvodima gdje godinama na raznim natjecanjima osvajamo zlatne medalje za kvalitetu kobasice i kulinove seke,međutim zbog česte izmjene pravilnika o proizvodnji proizvoda životinjskog podrijetla u zadnjih par godina,ista nije u potpunosti zaživjela.", kaže Flatscher.

Dobili nagradu za inovaciju - konzerviranu riječnu ribu

Ponosni su i na svoju inovaciju - dimljenu konzerviranu riječnu ribu - za što su dobili i nagradu.

"Posebno smo ponosni što smo na Histri prije dvije godine dobili nagradu za inovaciju u smislu prehrambene proizvodnje. Radi se o dimljenoj i u ulju kuhanoj riječnoj ribi deveriki. Tada smo jedini u Hrvatskoj vršili preradu te vrste riječne ribe, koja nažalost u svježem stanju nema vrijednost na tržištu, ali smo je preradom na naš slavonski način ubacili u hrvatsku gastronomsku ponudu. Danas kao predjelo poslužuju naš specijalitet u više od pedesetak restorana i ugostiteljskih objekata", kaže Flatscher.

Planiraju proširenje proizvodnje suhomesnatih proizvoda, a razmišljaju i o uzgoju svinja, kako bi imali vlastitu sirovinu.

"Što se tiče proširenja palete proizvoda naravno da je u planu prvo u potpunosti pokrenuti proizvodnju svih slavonskih suhomesnatih proizvoda jer na početku u planu nismo imali sve vrste, zatim pokrenuti i proizvodnju mliječnih proizvoda, meda, voća i povrća. Ovo napominjem iz razloga jer određenu količinu sirovina kupujemo od drugih proizvođača, ali kako bih imali stalno istu kvalitetu proizvoda plan nam je sami sebi osiguravati sirovine. Osim toga zbog sve veće potražnje suhomesnatih proizvoda od crne slavonske svinje tzv. fajferice ili mangulice razmišljanja smo da jednim djelom idemo i s vlastitim uzgojem takove vrste svinja", kaže Flatscher.



Proizvode prodaju na sajmovima: Trgovački lanci imaju nepovoljne uvjete

Proizvode uglavnom plasiraju na raznim sajmovima i manifestacijama, a imaju i jedno prodajno mjesto na osječkoj tržnici. U trgovačkim lancima nema njihovih proizvoda, zbog nepovoljnih uvjeta poslovanja s velikim trgovcima. Problem im je i što Grad Osijek drži visoku cijenu poslovnih prostora, iako ih je veliki broj neiskorišten.

"Naše proizvode prodajemo ili za unaprijed poznatog kupca, ili isključivo na raznim sajmovima kojih ima tijekom cijele godine diljem Hrvatske. Što se tiče trgovačkih lanaca, trgovačkih centara i ostalih velikih robnih kuća nažalost nismo u mogućnosti s njima sklopiti suradnju iz razloga nemogućnosti garancije određenih količina proizvoda, a isto tako ne možemo niti pokrivati njihove rokove plaćanja koji prelaze i devedeset dana.

Osim toga pojedini trgovački centri za ulazak robe traže određene tzv. 'ulaznine' koje iznose i više desetaka tisuća kuna za policu u nekim boljim redovima također se posebno plaća, za njihove akcije putem letaka traže spuštanje cijena do proizvođačke i traže hrpu drugih pogodnosti za sebe, a na našu štetu. Vlastitih prodajnih mjesta imamo samo na glavnoj osječkoj tržnici u sklopu tržnog prostora, dok u gradu Osijeku praznih gradskih prostora ima preko stotinu koji stoje neiskorišteni, ali nažalost nema razumijevanja da se najamnina spusti na neki razuman poslovno isplativ iznos", kaže Flatscher.

Za klaster braniteljskih zadruga nije bilo razumijevanja

Imali su i ideju pokretanja klastera braniteljskih zadruga. Plan je bio otvoriti prodavaonice isključivo braniteljskih proizvoda. Osim toga, udruživanje bi im olakšalo plasman jer bi u zajedničkom nastupu imali veću količinu proizvoda koje bi mogli ponuditi na tržištu. No, kao što je to kod nas uobičajeno - nitko nije imao razumijevanja za njihovu ideju.

"Pokrenuli smo ideju osnivanja klastera i ideju otvaranja prodavaonica isključivo proizvoda braniteljskih zadruga, međutim u samom začetku prije šest godina nismo naišli na razumijevanje doslovce nikoga, tako da je ostalo, kako se kaže, mrtvo slovo na papiru. Pošto sam ja osobno imao tvrtku prije osnivanja zadruge vidio sam koji su nedostaci i mane takvog načina rada te sam svoje znanje i iskustvo primijenio u radu zadruge. Pošto većina zadruga ima problem s garancijom količine dostavljenih proizvoda izlaz je bio klaster gdje bih više manjih zadruga moglo količinski ispoštivati finalni proizvod.

Međutim financijska konstrukcija cijeloga projekta je bila velika, a nitko nas na žalost nije htio pratiti, niti novčarske ustanove niti resorna ministarstva, tako da se od toga odustalo. Što se tiče trgovina ili prodavaonica proizvoda braniteljskih zadruga ideja mi je bila da se ide na to iz razloga da se dođe do gotovine koja je neophodna za normalno poslovanje, plaćanje režija, najma, osobnih dohodaka i ostalog. Međutim opet udaramo o zid jer pojedine gradske uprave jednostavno ne žele spustiti cijenu najma poslovnih prostora, a nama ponuđeni iznosi su preveliki. Ispadne da je bolje da lokali stoje prazni po visokoj cijeni nego da su u funkciji po nešto nižoj", kaže Flatscher.