LUDILO zvano politička korektnost je u SAD-u dostiglo vrhunac. Naime, nakon što je Joe Biden rekao za Baracka Obamu da je "prvi mainstream Afroamerikanac koji je artikuliran, pametan i zgodan", po toj se izjavi izredao ali baš kompletan novinarski, urednički, aktivistički i politički establishment, da bi kulminaciju cijela stvar doživjela u ovom komentaru u New York Timesu.
Times je dosad već imao nekolicinu katastrofalnih članaka koji su analizirali svaki aspekt "pitanja Obame", ali nijedan nije uspio nadmašiti ovo čudo od analize.
Da se razumijemo, predizborna kampanja i medijska pokrivenost iste u SAD-u je doslovno svjetlosnim godinama ispred one u Hrvatskoj, tako da ovo nije jedan od onih pogledaj-glupe-Amere članaka, nego je upravo ovakvo inzistiranje na nepostojećim i izmišljenim aspektima jednog kulturološkog pitanja odličan pokazatelj problema političke korektnosti u multikulturalnim društvima današnjice.
"Nevjerojatno je da ovo treba dodatna objašnjenja, ali izgleda da je tako. Crnci se malo naljute kad ih bijelci nazovu artikuliranima", kaže Lynette Clementson, i nastavlja vrlo detaljno razlagati ovaj problem.
Jedini razlog zbog kojeg se crnci naljute kad ih bijelci nazovu "artikuliranima" je taj što se u zadnjih nekoliko desetljeća pojavila cijela legija crnih političara, pisaca, novinara i profesionalnih aktivista koji crnce tjeraju na traženje problema tamo gdje ga nema.
Jer, artikuliranost nije kulturološko, nego logičko pitanje. Netko je artikuliran ako uspijeva izraziti ono što misli na način koji će većina ljudi jasno shvatiti. Gotovo.
Razlog zbog kojeg Al Sharpton nije "artikuliran" nije taj što je on crnac i što dolazi iz jednog "afroameričkog govornog miljea", nego je razlog njegovoj neartikulranosti taj što je Al Sharpton klaun koji s kojekakvih podija uzvikuje slogane za koje ni sam nije siguran kakvog smisla imaju.
I, sad, kako jedna njujorška novinarka, usto kolumnistica novina koje su među najuglednijima u svijetu, pridonosi politički korektnom zatupljivanju svijeta?
"Kad bijelci koriste tu riječ referirajući se na crnce, čini se kao da između redova izražavaju svoje iznenađenje, čak i zapanjenost. To je slično kao kad za političarku kažete da je "opasna" ili da je "sposobna donositi racionalne odluke"", nastavit će Lynette u svom pamfletu. Iako nikome sa zrncem zdrave pameti baš i nije jasno po kojoj je to pokvarenoj logici tako nešto pogrdan naziv za žene.
Zbog čega su mediji stvorili taj uštogljeni i umjetni diskurs, koji važe ama svaku riječ, nalazi probleme tamo gdje nikakvih problema nema i ne daje ljudima da se izraze slobodno, to je pitanje na koje ćemo odgovor naći onda kad se takav diskurs potpuno eliminira.
Dotad ostaje paradoksalna situacija u kojoj zapadno društvo 2007. postaje sve sličnije društvu istočnog bloka za vrijeme političkih čistki. Naime, kako u Jugoslaviji za vrijeme Informbiroa niste bili sigurni hoće li vas policija baciti na robiju zato što ste se rukovali s "državnim neprijateljem", tako se danas uvijek iznova iznenadite kad mediji vašu sasvim bezazlenu izjavu pretvore u pitanje spola ili rase. Kao što su ruski isljednici koristili članak 58. tadašnjeg kaznenog zakona da vam ispadanje čekića pretvore u "protudržavni akt", tako vam danas medijski autisti uspiju kompliment pretvoriti u uvredu cijele jedne grupe ljudi.
J.D.