Foto: Facebook

MARIJA ŽUK iz Siska ima 32 godine, a od 24 godine bori se s karcinomom dojke. Iscrpila je svu fizičku i materijalnu snagu, i sada joj treba pomoć. Mnogo novca troši na vitamine u tekućem obliku, jer teško guta. Hrana joj je također skupa jer se radi o hrani za bebe, fizičko stanje je vrlo teško. Marija ima i kćerkicu koja je trenutno u Austriji kod krsne kume i kojoj puno nedostaje, boji se da je više neće moći zagrliti.

"Nakon poroda s 24 godine pojavila mi se kvrga na dojci za koju su tvrdili da je mastitits, jer sam dojila, no nije prolazila. Krenula sam na pretrage i s 26 godina dobila dijagnozu karcinoma dojke. Krenula je prva operacija, iza nje druga, iza toga dugih šest kemoterapija pa terapije i zračenja, dvije godine patnje po bolnici... Opet karcinom druge dojke, treća operacija. Nisam više psihički, a ni fizički mogla podnijeti kemoterapije. Htjela sam malo odmora od bolnice, bolesti i liječenja. No, bolest se proširila, tako da sam morala opet na zračenje i kemoterapije. Sad mi tumor pritišće jednjak, ne mogu gutati, guši me, jedno oko mi je zatvorenije od drugog, izgubila sam jako na kilaži, ovisna sam o invalidskim kolicima i pelenama jer nemam snage za hodanje. Zbog tromboze vena sva sam otekla, moram se pikati svaki dan s injekcijama. Kako su mi kemoterapije spalile vene, a zbog tromboze vena na vratu ne mogu mi postaviti port, svaki put sad me muče s pikanjem u femoralnu venu, što je jako neugodno, a i bolno", ispričala je.

/

Bolest je izrazito teška i psihički i fizički za izdržati, financijski gotovo nikako bez pomoći drugih.

"Zbog dekubitalnih rana primorani smo kupovati sve što je potrebno jer HZZO to ne plaća. Tyrosur prašak koji je "samo" 40 kuna traje par dana, jastuk za dekubitalne rane, ma puno je toga, a uvijek nešto iskrsne da fali. Kako sam se već gušila stavili su mi traheotom, i sad trebam mnogo sterilnih kompresa jer traheotom se mora održavati čistim, a HZZO opet sve ograničeno daje. Žalosno je to. Kako nema tko brinuti o meni, trebala bih sad ići u posebnu ustanovu gdje se brinu za takve pacijente, a to košta 5000 kuna mjesečno kojih ja nemam, kao ni moja obitelj. Moji su rastavljeni, tata ima mirovinu od 1900 kuna, teško je bolestan i on treba brigu, a mama radi još za oko 5000 kuna i pomaže meni, ali to nije dovoljno. Više nemamo za ništa", rekla je Marija, kojoj se skupilo i neplaćenih računa jer su sav novac ulagali u njeno preživljavanje.

Osmogodišnja kćer trenutno se nalazi u Austriji, čuva je kuma jer majka jednostavno nije u stanju.

"Znam da je neću moći zagrliti sve do Božića. Prolijevala sam suze bolje od kiše jučer. A i muči me moj odlazak u bolnicu jer nije bezazlen i strah me kad god odem u anesteziju, a u zadnja tri mjeseca bila sam već toliko puta da sam se izgubila u brojanju. Strah me da se neću probuditi i nju više nikad neću vidjeti ni zagrliti, napisala je na Facebook stranici "Pomozimo Mariji Žuk".

Ne želi odustati

Neke dobre duše već su se aktivirale i platile neke račune, pa je tako jedan mladić platio račun za struju u iznosu 1122 kune.

"Jako sam zahvalna svima na pomoći, kakva god ona bila, svakako puno znači kad vidiš da je nekom ipak stalo da ti pomogne na koji god način. Najviše sam sretna jer su računi za internet i mobitel plaćeni i da se mogu čuti i vidjeti sa svojim anđelom u tako dalekom svijetu. I to zna biti bolno kad me moli da dođe kući i da hoće svoju mamu. A nemoćna sam u svemu tome jer ne mogu. Sad se samo nadam da će ovi moji atrofirani mišići proraditi, da će mi biti bolje i da ću bar ja moći otputovati tamo malo ranije da ju zagrlim. A ako ne, kako moj stari kaže ako treba i četveronoške. Ne mogu više ovo izdržati. Svi kažu da se super nosim s tim i da sam jedna od jačih osoba koje poznaju, ali i meni ponestaje snage jer ovo predugo traje! Trudim se i trudit ću se i dalje!", poručuje Marija, kojoj možete pomoći na broj računa HR6623600003510055150 u Zagrebačkoj banci.