GORAN MARIĆ, ministar državne imovine, opet se našao u središtu afere, i to zbog vlastite imovine, odnosno nekretnine. Naime, prema zemljišniku, razvidno je kako je Marićeva supruga 2006. godine došla u posjed nekretnine u zagrebačkom predjelu Remete u podsljemenskoj zoni, koja s dvorištem ima 1151 kvadrat. Kuća od 67 kvadrata u ulici Čret bila je u vlasništvu supruge Marijane sve do travnja 2013. godine, kada je ovo zdanje prebačeno na sina Antu, i to ugovorom o darovanju.

Dok se nekretnine gomilaju, Marić šuti 

Kada se usporede imovinske kartice od 2008. godine do 2013. godine koje je Marić podnosio kao zastupnik HDZ-a, ta kuća nije bila navedena ni u jednoj od kartica.

Točnije, navedena je nekretnina, ali samo kao zemljište. Jutarnji list navodi da u prvoj prijavljenoj kartici iz 2008. godine stoji da je njegova supruga vlasnica 1/1 - "zemljišta od 1000 četvornih metara u Zagrebu vrijednog 1,1 milijun kuna te da na nekretnini nema tereta". Na tom je zemljištu od 2008. godine do 2013. godine niknula nova kuća Marićevih od 67 kvadrata.

Podsjetimo kako je Marić, prema prijavljenoj imovinskoj kartici, jedan od bogatijih u vladi, a ušao je u vladu kao vlasnik dva stana od gotovo sto kvadrata u Zagrebu, vikendice u Živogošću, apartmana u Turnju te zemljišta u istom mjestu i zemljišta u Grudama (Bosna i Hercegovina), dva automobila, štednje od 40 tisuća eura.

Dva postupka protiv Marića

Protiv Marića već se pred Povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa vode dva postupka. Prvi je onaj vezan za provjeru imovinske kartice, odnosno slučaj vikendice u Živogošću, a provodi se postupak provjere podataka koje je Marić naveo u imovinskima karticama i uspoređuju se s podacima iz zemljišnih knjiga i podacima Porezne uprave. Otkriven je i nesrazmjer tržišne cijene i cijene koju je Marić naveo u imovinskoj kartici.

Drugi ispituje slučaj prodaje vile koju je koristio bivši predsjednik Stjepan Mesić, a koju je na natječaju kupila tvrtka kojoj je vlasnik Zvonko Šarić. Naime, upravo je Šarić prodao vilu u Živogošću Mariću, a Marić ne negira prijateljstvo s njim. Osim prijateljstva i kupovine nekretnina, tu su i poslovne veze s tvrtkama koje je vodila Marićeva supruga.

U imovinskim karticama ministra Marića ne navode se zaposlenje ili primanja njegove supruge. Kako smo istražili, Marijana Marić imala je u prošlosti dvije tvrtke: Limakon osnovan 2005. godine, a bila je i direktorica u tvrtki Scientia za stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti. Limakon je 2009. godine pripojen Scientiji.

Tu tvrtku, odnosno Marićeve tvrtke, od 2014. godine preuzima upravo Šarić. Tvrtka Scientia je 2013. godine imala prihod od 237.800 kuna i gubitak od 328 tisuća kuna. Sljedeće godine, kada je preuzima Šarić, poslovala je s dobiti, i to od 24.100 kuna. To je i zadnja godina da je tvrtka imala prihod.

Marić krenuo s Tiskom, a otkrila ga Državna revizija

Marić je rođen 1959. godine u Grudama (BiH), a nakon što je završio srednju školu, u Zagreb odlazi studirati. Njegov otac bio je gastarbajter u Njemačkoj, a u Zagrebu je kupio stan za budućeg studenta. Marić je 1983. godine diplomirao na Ekonomskom fakultetu, a odmah nalazi posao u tvrtki Auto Hrvatska gdje će ostati do 1992. godine. Oženio se 1987. godine, a otprilike tada počinje i njegova karijera nogometnog suca.

Već 1989. godine upisuje se u HDZ, a 1992. godine prelazi u državni Vjesnik, i to odmah na mjesto direktora tiskare i lista Vjesnik. Dobio je otkaz godinu dana kasnije, a navodno je nakon intervencije samog predsjednika Franje Tuđmana vraćen na posao. Ondje će ostati do trećesiječanjskih izbora 2000. godine. Marić je u službenu biografiju upisao kako je osam godina bio zamjenik predsjednika Uprave Vjesnika te predsjednik Uprave Hrvatske tiskare i Tiska.

Marićevo upravljanja Tiskom nije bilo bez afera. Naime, nalaz Državne revizije iz lipnja 2003. godine otkrio je aferu oko prodaje pet poslovnih prostora u Mostaru za oko 516.000 njemačkih maraka, odnosno oko 2 milijuna kuna, i to u vrijeme dok je Marić bio na čelu te tvrtke.

Oko sokolovo

Dok je Marić radio za državnu tvrtku, 1997. godine upisao je poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu, a 2000. godine postaje doktor ekonomskih znanosti u Zagrebu. Njegova doktorska disertacija bila je "Upravljanje poslovnim odnosima u sustavu poslovnog marketinga“.

Marić je pisao doktorat, vodio državnog giganta te gotovo u isto vrijeme razvijao karijeru nogometnog suca u HNL-u, a osam godina sudio je i međunarodne utakmice. Najznačajnija utakmica bila je kvalifikacijski susret Norveške i Ukrajine za Svjetsko prvenstvo u Japanu i Koreji 2002. godine.

Nije poznato koliko je Marić tada mogao zarađivati, no sadašnje naknade sucima su oko 1800 kuna za domaće utakmice. Kako nas uvjeravaju, tada su naknade bile puno manje. Marić će u 2000-im ipak ostati vezan uz nogomet, i to kao prvo "oko sokolovo" na HTV-u. Naime, bio je komentator suđenja za sportske emisije državne televizije.

Nakon odlaska iz Tiska Marić postaje direktor tvrtke Euronspekt koja se bavila "kontrolom robe i inženjeringom". Bio je i direktorom Štedinvesta, vezanog uz Štedbanku, od 2005., a ondje će biti sve do 2008. godine. U poslovnoj bazi Marić se spominje i kao direktor danas nepostojeće tvrtke Jadranski hoteli iz Zagreba.

Po naputku vlade krši Zakon o medijima

Marić je do 2009. godine uspio biti i profesor menadžmenta na Zagrebačkoj školi za menadžment u turizmu, profesor na Visokoj poslovnoj školi te prodekan u istoj ustanovi. Od 2008. godine ulazi u sabor, i to kao zastupnik HDZ-a.

Naglasimo na kraju kako od Marića i dalje očekujemo odgovore na novinarske upite koje smo postavili na adresu Ministarstva državne imovine prije mjesec dana, no Marić se po naputku vlade odlučio oglušiti na upit javnosti bez obzira na to što time krši Zakon o medijima.