Foto: Hina

HDZ i SDP konačno su se u nečemu složili. Toliko zazivano zajedništvo postigli su na želji za rušenjem Vlade. Kolinda Grabar Kitarović sigurno je zadovoljna što su Zoran Milanović i Tomislav Karamarko poslušali njeno mantranje i postigli konsenzus o tako važnom nacionalnom interesu. Motivi su im, doduše, različiti, ali ne može baš sve biti idealno.

Zoran Milanović želi izbore da bi se vratio na vlast. Želi ih što prije pokušavajući zajahati val nezadovoljstva Vladom koja u šest mjeseci nije napravila baš ništa osim nekoliko spektakularnih skandala. Za povratak u Banske dvore ima sasvim pristojne šanse. To pokazuju sva relevantna ispitivanja preferencija birača. Morat će okupiti nešto širu koaliciju od one s kojom je izašao na izbore prošle jeseni, ali ni to mu ne bi trebao biti veliki problem. Izbore želi što prije i jer mu je stranačka blagajna prazna. Nema novca za veliku i dugotrajnu kampanju. Procjenjuje da birače ionako ne treba pretjerano motivirati. HDZ, Most i Tihomir Orešković to su već napravili za njega.

HDZ i SDP moraju surađivati

U tim mu se planovima pojavljuje samo jedan mali problem. Morao bi, barem na trenutak, surađivati s HDZ-om. Morao bi zajedno s njima glasati za smjenu Tihomira Oreškovića i tako srušiti cijelu Vladu. SDP-u bi milije bilo da se prvo glasa o Karamarku i da se predsjednika HDZ-a ponizi u Saboru, ali to je dulji put do izbora i teško bi bilo objasniti bilo kome zašto SDP glasa protiv, ili izbjegava glasanje, o smjeni premijera.

Tomislav Karamarko, za razliku od Milanovića, ne želi izbore. On biračima u ovom trenutku nema što ponuditi. Nema ni jedne jedine pozitivne stavke  kojom bi se mogao pohvaliti i reći: “Vidite kako sam ovo dobro napravio!”. Ne želi izbore, ali i oni su mu draži od sramotnog saborskog izbacivanja iz vlade. Radije će se pokušati kockati s izborima bez obzira na jako malene mogućnosti za uspjeh. Tada barem ne bi samo on izgubio, njegov poraz utopio bi se u porazu cijelog HDZ-a. To ne znači da bi mu stranka to oprostila, ali imao bi barem nekakve izglede za preživljavanje. Zato toliko i inzistira na rušenju vlade. Ne želi ostati sam već pokušava za sobom povući što je moguće više drugih. I dobar dio HDZ-ovih mudraca voljan ga je slijediti na tom putu. Razlog je jednostavan. Vlada je ionako neodrživa, a Tomislav Karamarko dok je predsjednik stranke potpisuje kandidacijske liste za izbore. Oni koji ga ne budu slijepo slušali u sljedećem mandatu će unutrašnjost Sabora gledati samo na saborskoj televiziji.

Karamarkovo žicanje pomoći

No, i njemu je potrebna suradnja sa SDP-om. Bez barem nekoliko njihovih ruku ne može srušiti Oreškovića. I dok Milanović neće imati velikih problema da svojim biračima objasni zašto sudjeluje u Karamarkovoj igri, predsjednik HDZ-a će se namučiti da svojima objasni da žica mrske komunjare da mu pomognu da više ne bude na vlasti. Bit će pravi užitak vidjeti ga kako to pokušava opravdati. Čovjeku koji nema druge priče osim ideološke i pozivanja na nikad definirane nacionalne interese sigurno neće biti lako objasniti da je nacionalni interes uništavanje Vlade u kojoj sam sjedi. Bez obzira koliko to bilo istinito.

Zoran Milanović obećao je pakao HDZ-u. Međutim, nije napravio baš ništa da bi im pakao stvorio. Sve su napravili sami ili sa svojim koalicijskim partnerima. On  sada uživa u plodovima za koje nije ni orao ni kopao. Potpuno nezasluženo ima priliku vratiti se na vlast. Samo treba odlučiti je li mu važnije poniziti Karamarka ili što prije imati izbore.