ŽELJKO MILOVANOVIĆ i Bojan Gudurić dvojica su osumnjičenika protiv kojih je hrvatski MUP podnio kaznene prijave i raspisao tjeralice zbog sumnji da su sudjelovali u ubojstvima Ive Pukanića i Nike Franjića 23. listopada u Zagrebu.
Riječ je o trenutno najtraženijim bjeguncima u čijem hvatanju sudjeluju osim hrvatske policije i one iz BiH, Srbije i Crne Gore. Prema informacijama iz Crne Gore, tamošnji je MUP od hrvatskog MUP-a dobio zahtjev o dostavljanju podataka o jednoj osobi rođenoj u Crnoj Gori, ali koja živi u inozemstvu.
Informaciju je potvrdila glasnogovornica Uprave policije u Crnoj Gori Tamara Popović. Pri tom nije rečeno o kojoj se osobi radi, a pretpostavlja se da je riječ o crnogorskom državljaninu Svetozaru Đuroviću (1954.) koji niz godina živi u Srbiji. Njega se sumnjiči da je zajedno s srpskim državljaninom Milenkom Kuzmanovićem planirao bijeg braće Matanić i Amira Mafalanija iz Hrvatske u Srbiju.
Crnogorska policija odmah je odgovorila na zahtjev hrvatskih kolega i pri tom napomenula da je provedenim izvidima zasad utvrđeno kako se na teritoriju Crne Gore ne krije naručitelj ubojstva Ive Pukanića u kojem je nesretni Niko Franjić bio kolateralna žrtva.
Istovremeno dok traje istraga o naručiteljima ubojstva, policije u Srbiji i Republici Srpskoj pokušavaju ući u trag Guduriću i Milovanoviću. Za Gudurića su se pojavile informacije da se više ne nalazi u Srbiji niti na području bivše Jugoslavije već je navodno pobjegao u Bugarsku.
Policija u Srbiji je pretražila i kuću u Somboru u kojoj je svojedobno živio Milovanović, ali njega naravno tamo nije bilo.
Hrvatski mediji pomogli Milovanoviću u bijegu?
Njemačka agencija Deutsche Welle danas je javila da je Željko Milovanović policiji uspio pobjeći zahvaljujući informacijama objavljenim u hrvatskim medijima koji su ubrzo nakon neslužbenih saznanja, objavili njegov identitet.
Zahvaljujući javnoj objavi Milovanović je postao svjestan da ga policija traži zbog umiješanosti u ubojstvo, piše DW i prenosi izjavu prvog čovjeka Odjela za istrage i sigurnost Specijalnog tužiteljstva Republike Srpske Darka Ilića, koji je jučer rekao da je Milovanović imao osobne američke dokumente za koje tek treba utvrditi jesu li lažni ili ih je Milovanović nekako dobio zakonitim putem.
"Nemojte me uznemirivati"
Tijekom posljednjih godinu i pol dana, Željko Milovanović, osumnjičen za ubojstva Ive Pukanića i Nikole Franjića, skrivao se u Doboju i to u unajmljenom stanu koji je policija Republike Srpske pretražila i u kojem je živio sa suprugom i djetetom.
"U ovoj situaciji ništa vam ne mogu reći. Nemojte me uznemirivati, molim vas", kratko je rekla Milovanovićeva supruga.
Novinarskoj ekipi ona je otvorila vrata stana broj 18, u ulici Kneza Miloša na broju 30B u Doboju. Na pitanje "Jeste li vi gospođa Milovanović?" kazala je: "Jesam, ali nemojte molim vas. Nemojte!"
Živio u unajmljenom stanu
Na portafonu stana u kojem je boravio nalazi se ime Nataše Božičković i stan je prema riječima susjeda, iznajmljen prije godinu i pol dana. Susjedi su tek nakon policijske akcije doznali s kime su zapravo dijelili zajednički ulaz.
Dolazio je terencem Opel Frontiera i Renaultom 25, subotičkih registarskih oznaka. Budući da je imao državljanstvo BiH, vozio je i Mercedes ’okonju’ s BiH registracijama, rekao je jedan od susjeda.
"Jedanput nisam mogao otvoriti prtljažnik svog automobila i od njega sam zatražio odvijač. Izvadio je kutiju s profesionalnim alatom i bez problema otključao bravu", govori jedan od prvih susjeda koji je zamolio da mu se ime ne spominje. On, kao i ostali iz susjedstva tvrde da je Milovanović bio ljubazan i da s njime nije bilo problema.
"U početku je pomalo bahato parkirao automobil, ne ostavljajući prostora ostalima, ali kasnije nije bilo problema", pojašnjavaju susjedi na parkingu ispred zgrade u koju je Milovanović povremeno dolazio.
Milovanovićeva supruga "povučena i tiha"
Vijest o tome da je jedan od najokrutnijih balkanskih egzekutora živio u zgradi koju u Doboju nazivaju "Banana" uznemirila je građane, od kojih nitko nije htio stati pred objektiv foto-aparata, niti se htio predstaviti punim imenom i prezimenom.
"Kada je policija došla pretražiti stan i kada su fotografirali njegov automobil, pomislila sam da je netko pokušao ukrasti vozilo. U nekakvim vrećama su odnosili stvari iz njegovog stana i shvatila sam da se radi o nečemu drugome", rekla je jedna od susjeda.
U obližnjoj trgovini "Trgić" nisu se mogli sjetiti čovjeka s policijske potjernice i nisu sigurni je li se ikada pojavljivao kao kupac. Nepoznato je ostalo i ime žene koja je živjela u bračnoj zajednici s Milovanovićem, a jedino što su susjedi rekli jest da je Milovanovićeva žena "povučena i tiha".
"Ovo je njihov sin", pokazala je jedna starija gospođa prema crnjomanjastom dječaku, ne starijem od deset godina koji je prilazio ulazu u zgradu. Prije nego je ušao pozvonio je na broj osamnaest i otrčao uz stepenište.
Bio je susjed načelniku Centra javne sigurnosti
Pravi vlasnik stana navodno je Alen Božičković koji stan iznajmljuje već dulje vrijeme.
"Prije Milovanovića u istom stanu je boravio čovjek koji nema ruku i koji je na magistralnom putu M-17, u Doboju prosjačio", priča jedan od susjeda.
U Doboju se već uvelike raspredaju priče o opasnom stanovniku koji je izbjegao nekoliko policijskih potjera, a zanimljivo je da je bio jedan od najbližih susjeda Vlade Đurđevića, dugogodišnjeg ratnog i poslijeratnog načelnika Centra javne sigurnosti Doboj.
Milovanovića opisuju kao "nevidljivog" i brzog čovjeka, koji je policijskoj potjeri uspio pobjeći svega desetak minuta prije upada u zgradu. Malo tko od susjeda vjeruje u slučajnost i većina je suglasna u tome da mu je netko iz policijskih struktura dojavio da ga traži policija.
U Centru javne sigurnosti Doboj ne dovode u direktnu vezu pretres kuće Davida Maslića iz Podnovlja i Dušana Mitrovića iz Trbuka kod Doboja. U priopćenju dostavljenom medijima navodi se popis naoružanja i opreme koja je zaplijenjena u tim pretresima.
Pretresom kuće i pomoćnih objekata vlasništvo D.M. iz Trbuka, općina Doboj, koje D.M. (1959) povremeno koristi, pronađena je i izuzeta automatska puška s odrezanim drvenim kundakom u čijem se spremniku (doboš) nalazilo 35 metaka, deset komada vojnog eksploziva u obliku pločica, dva mobilna telefona, osam telefonskih kartica za mobilne telefone operatera iz BiH, Republike Srbije i Republike Hrvatske i dvije registarske pločice, stoji u policijskom priopćenju.
Plaćenik koji ubija bez obzira na granice, vjeru, naciju
Novinar lista Vreme Filip Švarm i autor filma koji govori o "Crvenim beretkama", specijalnoj jedinici na čijem je čelu bio Milorad Ulemek Legija, tvrdi kako tijekom svog istraživanja za film nije naišao na ime Željka Milovanovića te pretpostavlja kako je on bio niži pripadnik jedinice, a ne oficir.
U razgovoru za B92 Švarm kaže kako je u "Crvenim beretkama" Milovanović, bez obzira na kojoj poziciji bio, mogao naučiti sve ono što znaju suvremeni komandosi.
"Mogao je naučiti kako koristiti oružje, kako koristiti eksploziv, kako da pronalazi veze. Sve ono što mu je moglo dobro doći u ovim kriminalnim aktivnostima u koje je upao", rekao je Švarm dodajući kako nisu samo ratni zločini djela zbog koji je Milovanović tražen.
Naveo je kako ga Srbija traži zbog pljačke banke i zbog pucanja na policajce, a Švarm je spomenuo kako je i u Hrvatskoj za njim pokrenuta tjeralica zbog ratnih zločina.
"Ne vjerujem da takav čovjek može održavati veze s političkim kriminalnim strukturama, već mislim da je on obični plaćenik kakve svi koriste. Ubija za novac, očigledno je vješt i očito ima veliku podršku kriminalnih struktura", smatra Švarm te dodaje kako je Legijina Jedinica za specijalne operacije kriminalna skupina. "To je organizirani kriminal i to vrsta koja djeluje u cijeloj regiji, bez obzira na granice, vjeru, naciju, bilo što", zaključio je Švarm.
Milovanović, koji ima i hrvatsko i BiH državljanstvo smatra se jednim od najopasnijih kriminalaca u regiji, a povezuje ga se i sa zemunskim klanom. Milovanović, koji je poznat i pod nadimcima "Crveni vjetar", "Gavro" i "Letač", rodom je iz Belog Manastira, a tamo ga pamte kao problematičnu osobu još iz njegove rane mladosti.
Kriminalac i u ratu i nakon rata
Osim što je tjeralicu za njim raspisao Interpol, on se nalazi i na tjeralici osječkog Županijskog suda, zbog ratnih zločina protiv civilnog stanovništva. Sudjelovao je u brojnim velikim pljačkama te je u više navrata bježao pred policijom. Prilikom dovođenja na beogradski sud 23. rujna 2004. godine, zbog sudjelovanja u spektakularnoj pljački 1,5 milijuna dinara iz Delta banke, taj je razbojnik spektakularno pobjegao stražarima skokom kroz WC prozor te je nakon tog i dalje nastavio s pljačkama.
Prilikom pljačke vozila s novcem koji je bio namijenjen pošti u Beočinu, u svibnju 2005. Milovanović je u pucnjavi s policijom bio ranjen u genitalije te je uspio pobjeći u BiH, u Tuzlu. U bolnici se pojavio sa zagnojenim genitalijama i predstavio se kao Stjepan iz Osijeka. Liječnici su shvatili da se radi o posljedici ranjavanja vatrenim oružjem pa su provjerili njegov identitet i policija BiH ga ponovno uhićuje. No, ubrzo bježi iz vozila kojim su ga prebacivali na liječnički pregled . Zbog brojnih ubojstava, pljački, otmica i krađa, za njim su tjeralice raspisali i sudovi u Beogradu, Novom Sadu i Subotici.
Hrvatska traži Milovanovića od 1994. godine
Još 1994. godine na Županijskom sudu u Osijeku podignuta je optužnica protiv Željka Milovanovića. Tad je bio optužen za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika na području Baranje i za njim je raspisana međunarodna tjeralica, jer je nedostupan hrvatskom pravosuđu, koje ga još uvijek traži za to kazneno djelo.
Bio je optužen i za oružanu pobunu, no zajedno s ostalim optuženima za to djelo, bio je aboliran.
Na pitanje novinara kako je moguće da se Milovanović kao lice s tjeralice mogao slobodno kretati Zagrebom, Rožac nije imao komentara.
Cvjetko Udovičić/H.A.
Foto: Cvjetko Udovičić, Pixsell, Interpol