Foto: Soñando Junto/Facebook

SKUPINA pod nazivom Soñando Juntos u teksaškom El Pasu gradi nešto jedinstveno: koaliciju koja se bori za prava ljudi bez državljanstva, piše VICE.

17. studenog 2017. godine desetak studenata teksaškog sveučilišta u El Pasu okupilo se na prosvjedu u gradiću Socorro. Prosvjedovali su protiv svojeg zastupnika u američkom Kongresu, republikanca Willa Hurda. Na natpisima je pisalo: "Edukacija, ne deportacija".

Hurd u Kongresu predstavlja trećinu područja na američko-meksičkoj granici. Studenti ga kritiziraju jer se Hurd ne zalaže za djecu imigranata, takozvane DREAMere ("Sanjare") te zagovara primjenu vojne tehnologije na granicama.

"Sanjari" u ujedinjenom pokretu za prava potlačenih

Skromni prosvjed samo je dio pokreta "Fronterizxs", skupine mladih ljudi koji čitav život žive na američkoj granici s Meksikom i sada više nego ikad strahuju od deportacije.

Pokret u Teksasu nosi naziv "Soñando Juntos" ("Sanjamo zajedno"), a tamošnja aktivistička mladež gradi nešto jedinstveno: svoj pokret žele učiniti intersekcijskim. Pokret za prava imigranata žele povezati sa širim pokretima protiv homofobije i rasizma te kritikom američkog kolonijalizma.

"Iako nisam imigrant, ja sam queer ne-bijelac, a napad se vrši na moje druge identitete", izjavio je 28-godišnji Alonzo Mendoza, jedan od vođa Soñando Juntosa.

Najveći prioritet Soñando Juntosa je donošenje novog federalnog zakona koji će ponuditi trajno pravno rješenje za oko 800.000 mladih ljudi. Njih je do sad štitio jedino Obamin program DACA  (Deferred Action for Childhood Arrivals; Postupak odgode deportacije za imigrante koji su u zemlju ilegalno ušli kao djeca).

Vojna tehnologija na granici

Pokret organizira marševe i posjete Washingtonu, gdje mladi zahtijevaju promjene pred najvišim razinama američke politike. Služe se osobnim iskustvom i pričama sudionika kako bi pokrenuli kolektivnu akciju u SAD-u.

"Pitali smo se zašto se imigrantska mladež u zajednici koju 80 posto čine Latinoamerikanci u El Pasu ne organizira kao što to čine mladi u Chicagu, LA-u ili New Yorku. Mislimo da je to zbog militarizacije na granici", smatra 24-godišnji Roberto Valadez.

Granična patrola na američko-meksičkoj granici postoji od 1924. godine, no u posljednjih 30 godina razina militarizacije na granici doseže neviđene razmjere. Proračun Granične patrole od 1993. godine porastao je desetostruko, a broj agenata se udvostručio.

Na američko-meksičkoj granici primjenjuje se vojna tehnologija preostala iz  ratova u Iraku i Afganistanu, poput "predatorskih dronova" i toplinskih senzora. Gradovi na granici, poput El Pasa, okruženi su kontrolnim točkama.

"Ljudi se u strahu od graničnih patrola ne usude otići do trgovine"

Situacija za imigrante i zajednice na granici izuzetno je neizvjesna od pobjede Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD-u. Lokalna Granična patrola u El Pasu podupire Trumpovu imigrantsku politiku, a američki zakonodavci žele progurati kontroverzni federalni protu-imigrantski zakon "SB4".

Valadez i Mendoza organizirali su Soñando Juntos kao odgovor na američku državnu represiju protiv imigranata i ljudi bez dokumenata. Valadez je rođen u Meksiku, a u SAD-u živi od prve godine života. Za razliku od starijih "kolega", usudi se javno progovarati o tome da nema dokumenata.

Obamina imigrantska politika iz 2012. godine Valadezu je pružila životnu priliku. Prvi put je upisao školu, pronašao legalno zaposlenje i počeo javno progovarati o svojem statusu.

"Najveća prepreka nam je pronaći ostalu mladež bez dokumentacije koja je voljna javno progovoriti", kaže Valadez. "Ljudi su prestravljeni u ovoj novoj društvenoj klimi", dodaje.

"Ljudi se boje kupovati u trgovini ili odvesti djecu u školu", naglašava izvršni direktor organizacije Border Network for Human Rights, Fernando Garcia.

Skidanje ljage sa statusa imigranata

Soñando Juntos su zahvaljujući društvenim mrežama uspjeli okupiti znatan broj sljedbenika. Oni su dio većeg pokreta United We Dream ("Sanjamo ujedinjeni") koji u SAD-u broji oko 400.000 članova. Njihovo najsnažnije oružje je suradnja.

25-godišnja Claudia Yoli jedna je od članica Soñando Juntosa. U El Paso je dospjela iz Venezuele kada joj je bilo osam godina. Poput Valadeza, odrasla je u okružju militarizma. "Morali smo paziti komu otkrivamo da smo imigranti, no naši naglasci jasno su svima davali do znanja da nismo iz El Pasa", kaže Yoli.

"Status mladih koji su u SAD došli ilegalno izrazito je stigmatiziran, a mi, kao mladi ljudi koji žele javno podijeliti svoju priču, stvaramo promjene", kaže Yoli.

Valadez, Yoli i Mandoza ne boje se javno progovarati o svojem statusu. Tako nešto je do prije tri godine bilo gotovo nezamislivo u El Pasu. Mladi aktivisti time žele skinuti ljagu s pravnog statusa imigranata bez papira.

Nova kultura neustrašive mladeži

Jedan od ključnim trenutaka za pokret bilo je pokretanje peticije kojom su od Sveučilišta u El Pasu zatražili da se ono proglasi "utočištem" za studente bez papira te da se trajno s kampusa izbaci Graničnu patrolu. U štrajku potpore na sveučilištu u studenom sudjelovalo je preko 100 zaposlenika.

Pokret "Sanjara" temelji se na principu nenasilja, no za razliku od ostalih pokreta u nedavnoj američkoj povijesti, "Sanjari" inzistiraju na izravnom političkom djelovanju. Izvode spontane prosvjede, provociraju političare, kritiziraju sustav i organizacije poput Granične patrole.
Njihov neumoljivi stil stavlja novi pritisak na lokalne političare, školske uprave i novinare. "Mnogo organizacija u El Pasu se kroz povijest zalagalo za prava imigranata, no Soñando Juntos je prva skupina koja je zbilja ujedinila mlade "Sanjare" i mlade bez papira u jednu zajednicu", kaže Yoli.

"Mi stvaramo kulturu u kojoj se ljudi više neće bojati ili sramiti onoga što jesu", zaključuje Valadez.