NAS I RUSA dvesta miliona! Tendencija naginjanja prema srednjoj Europi kod Hrvata je u pravilu uvijek nadjačana onom genetskom privlačnošću prema istoku, pa se mladi Hrvati, kad god je prilika tu, ponašaju kao Rusi, ili, a to je vjerojatno najbolnije za svakog poštenog Hrvata, kao Srbi. Samo je potreban nekakav podstrijek. Kao smrdljivi i neprirodni Gay pride.
Progresivna mladež Republike Hrvatske okuplja se danas u Zagrebu, naoružana riječima, šakama i hladnim oružjem, a da bi dočekala najmrskiju skupinu homo balcanicusa, homoseksualce. Ti promotori bluda, nemorala i neprirodnog ponašanja (što god prirodno ponašanje značilo) ponovno su odlučili provocirati poštenu raju i zaustaviti promet u ulicama samo da bi nam pokazali da su drukčiji. Stoga je policija već morala uhititi desetak pripadnika hrvatske mladeži, koji su se pripremili za napad. Osim što su nasilni divljaci, hrvatski žestoki protivnici Gay pridea pokazuju značajnu sličnost sa svojom istočnoslavenskom braćom, koja također ne dopušta da im se ulicama vrzmaju kojekakvi ljubitelji analnog i oralnog seksa. Ta sličnost, osim u nasilnom divljaštvu, očituje se u nečemu drugome – potpunom izostanku demokratske svijesti.
Naime, pravo na okupljanje i na slobodu govora, mišljenja i javnog izražavanja temelj je demokratskih društava. Palice i bokseri nisu. Bez obzira na to prosvjedovao li netko protiv rata u Iraku, zabrane ili dozvole abortusa, traženja svog prava na bespravnu gradnju, loših radnih uvjeta, svojih seksualnih sklonosti, ljudskih prava ili bilo čega drugoga, to mu je, u demokratskim društvima dopušteno. Slagao se čovjek s ciljem i porukom prosvjeda ili ne, u demokratskom društvu će se njemu eventualno usprotiviti paralelnim prosvjedom koji će slati suprotnu poruku. Osim ako se radi recimo o Beogradu, gdje silni srpski muževi, potomci iste one slavne loze koja je na "Kosovom polju obranila celu Evropu", nasrnu na Gay pride povorku i onda se još godinama hvale "kako su im bre jebali kevu".
Mladi su Hrvati, usvojivši čegevaransku taktiku bacanja Molotovljevih koktela (koje, na svu sreću, nisu uspjeli baciti na povorku), zapravo opet pokazali da sva ta silna hrvatska tisućljetna uljudba ne znači ništa kad je dovoljan samo zajednički neprijatelj pa da Hrvati posegnu za srpskim junaštvom, parafrazirajući tako na groteskni način onu staru Krležinu rečenicu. Paradoks je što se tu vjerojatno radi o istoj ekipi koja bi Molotovljeve koktele bacala i na Srbe, a ne zna da ih sa Srbima, kao i ostalim bratskim slavenskim narodima vežu karakteristike puno jače od nacionalne pripadnosti: krvoločnost, nedemokratičnost i preziranje slobode.
Jovan Dragišić
>>Ostale komentare Indexovog novinara Jovana Dragišića možete pročitati na njegovom službenom blogu jovandragisic.bloger.hr