Kada ste već spomenuli Rumunjsku, moram reći da danas imamo jaku anti-korupcijski ured odnosno tužiteljstvo koje šalje na sud značajan broj političara među kojima su i članovi parlamenta i Vlade te dužnosnici u državnoj i lokalnoj administraciji, kao i suce i tužitelje, policajce, carinike i poslovne ljude. Prije pristupa Rumunjske Europskoj uniji taj je ured funkcionirao vrlo dobro, a u 2012. godini broj presuda se udvostručio. Tu je i drugo tijelo Nacionalna agencija za integritet, koje ima dobre rezultate u slučajevima sukoba interesa te prati imovinu političara i ostalih državnih službenika. U veljači 2005. godine, dvije godine prije pristupa Rumunjske Europskoj uniji, Rumunjska je donijela i javnu deklaraciju o imovini i interesima za političare, javne službenike, suce, tužitelje i civilne usluge. Post-pristupni nadzorni mehanizam štitio je ove institucije i sudove od političkog upletanja i zaustavio je one političare koji su željeli smanjiti ovlasti ovih tijela te opstruirati njihov rad. Uostalom ni jedan političar ne želi da ga se istražuje, to je svugdje isto. Upravo zato vjerujem da post-pristupni nadzor je nužan i treba biti fokusiran na neke stvari koje su i dalje kritične.

 

Na primjer kako se vi mislite boriti protiv sukoba interesa. Komisija je tek osnovana prošli tjedan, a pitanje je kada će i kako krenuti s radom. Koliko će oni riješiti slučajeva? Koliko su oni uopće do sada riješili slučajeva? Koje su sankcije predviđene ako ta Komisija nešto i utvrdi? Danas nitko ne zna odgovore na ta pitanja i kakvi će im biti rezultati. Zato je upravo važno da Nadzor osigura neovisni i učinkovit rad ove Komisije.  Isto tako ne postoji neovisna agencija koja bi istraživala porijeklo imovine i optužbe o bogaćenju mimo zakona. Tko provjerava u Hrvatskoj stiže li sav prihod odgovornih osoba iz legalnih izvora? Jasno mi je da dio toga odrađuje Ministarstvo financija, ali koliko će oni toga odraditi i kako će to odraditi nakon pristupa Europskoj uniji? Koliko je Ministarstvo financija uopće utvrdilo slučajeva nezakonitog bogaćenja do sada? Povećava li se taj broj iz godine u godinu? Koliko je kazni primijenjeno? Također tu je i efikasnost pravosudnog sustava. Postoji li mehanizam koji nadgleda imovinu sudaca? Da li suci koji ne mogu objasniti svoju imovinu kažnjeni?  Još jedna važna stvar je da se nastavi provođenje nezavisnih istraga i izricanje pravomoćnih presuda u sudskim postupcima protiv političara i visoko pozicioniranih dužnosnika; zamrzavanje i zapljena imovine stečene kaznenim djelima također je područje u kojem su nužna znatna poboljšanja. 

 

 

Rumunjska je i prije nego što je primljena u Europsku uniju prihvatila sukob interesa kao krivičnu odgovornost po kaznenom zakonu. Stoga, moj je savjet Hrvatskoj da sukob interesa proglasi kaznenim djelom. Dat ću vam primjer: ministar koji potpiše ugovor koji se plaća državnim novcem s nekom tvrtkom u kojem mu radi supruga ili netko od rodbine ili netko tko od njemu bliskih ljudi ima dionice u toj tvrtki u sukobu je interesa. Isto se odnosi i na svakog drugog službenika koji to napravi. Svaki takav ugovor trebao bi se proglasiti nevažećim. Svaki službenik morao bi na javnom mjestu objaviti sve veze svoje obitelji s privatnim tvrtkama od dionica zaposlenja pa do ugovora s istima. Takvu izjavu mora verificirati neovisna agencija, a ako se utvrdi da je lagao, treba odgovarati na sudu.  U području Sukoba interesa pred Hrvatskom je dug, dug put, no postoji i dobra praksa. Ako ima dobre volje političara sve je moguće. 

 

 

Posebna je priča je korupcija na višim razinama. Korupcija na višim razinama znači da je korupcija ponuđena na političkom stolu koju konzumira određeni dio političara i državnih službenika. To sve vodi do "države taoca" koja ne služi narodu. U naravi svaki čin korupcije narušava odluku bila ona politička, sudska ili administrativna. Više korupcije znači i više loših odluka i više nepravde za narod. S druge pak strane korupcija ujedno i košta, povećava cijene proizvoda i usluga što na kraju plaća ionako siromašan narod. Prema izvještaju Freedom Housea, korupcija u Hrvatskoj je ocijenjena s četvorkom na skali od 0 do 7, gdje je 7 najveća razina korupcije. Prema izvještaju Svjetske banke za 2012. godinu, razina korupcije u Hrvatskoj na skali od 0 do 100 ocijenjena je sa 60 bodova. Obje brojke pokazuju da je Hrvatska u lošijoj polovici liste među zemljama u kojima postoji korupcija. Ti podaci dokazuju da je za borbu protiv korupcije potrebno uložiti dodatne napore. To je ujedno i još jedan dokaz da je potreban post-pristupni nadzorni mehanizam.