Na Fejsu se širi histerija o GMO-u u Hrvatskoj. Ne vjerujte glupostima, evo o čemu se radi

Na Fejsu se širi histerija o GMO-u u Hrvatskoj. Ne vjerujte glupostima, evo o čemu se radi

Foto: 123rf, Facebook, GMO

SABORSKI zastupnik Mosta nezavisnih lista Miro Bulj jučer je pokrenuo veliku medijsku uzbunu tvrdnjama da je sabor prihvatio Izmjene i dopune zakona o GMO-ima koje će omogućiti da Hrvati postanu pokusni kunići Monsanta i drugih velikih kompanija koje promoviraju genetički modificirane organizme.

Reakcija Bulja uslijedila je nakon što nisu prihvaćena njegova dva amandmana na prijedlog zakona za koje tvrdi da su trebali omogućiti potpunu zabranu uzgoja, uvoza i stavljanja na tržište GMO-a na području Hrvatske.

''S obzirom da ovi amandmani nisu prihvaćeni, građani Republike Hrvatske bit će pokusni kunići ili miševi stranih GMO proizvođača'', poručio je Bulj najavivši da će Most nastaviti svoju borbu protiv GMO-a.

Istina je suprotna

Neinformirani mediji poruku su prihvatili bez temeljnih znanja o novim prijedlozima zakona, kao i o europskoj deklaraciji, i prenijeli je bez ikakvog preispitivanja. Time su dezinformirali i nepotrebno uznemirili javnost. Dezinformacije su se, kako to često biva, vrlo brzo proširile i društvenim mrežama, u prvom redu Facebookom.



Jedan od primjera histerije na Facebooku. U nastavku se navode svi zastupnici koji su omogućili navodni zakon koji je "smrtna presuda hrvatskom narodu"

Histeriji se danas priključio i HSP koji ide korak dalje s tezom da Agrokorom, ali i Hrvatskom, upravljaju američki kapital, management i logistika zbog kojih je saborska većina u samo nekoliko mjeseci od čvrstog ''ne'' prešla u odlučno ''možda'' po pitanju posredne prodaje i transporta GMO-a.

S druge strane stručnjaci za GMO-e, ali i svi informirani o ovoj temi, tumače da se usvajanjem prijedloga dogodilo baš suprotno.

Donedavni čelnik Vijeća za GMO-e, dr. sc. Nenad Malenica sa Zavoda za molekularnu biologiju PMF-a u Zagrebu, kaže da je prihvaćanjem novih prijedloga Hrvatska zapravo dobila temelje da ostane GMO-free unatoč znanstvenim argumentima ili pritiscima korporacija i svjetskih organizacija.

''Naime, 2015. godine Europska je komisija po prvi put službeno dopustila da države članice EU-a same odlučuju o tzv. opt out – da se same odrede i da kažu da ne žele GMO-e'', rekao je za Index Malenica.

''Ta direktiva trebala se inkorporirati u zakonodavstva država članica, što su u relativno kratkom roku napravile sve države koje su protiv GMO-a. Ministarstvo zdravlja, krovno tijelo koje se u Hrvatskoj bavi pitanjima GMO-a, unijelo je te promjene u Zakon o GMO-u. To je potom išlo na glasanje. No saborski zastupnici za Karamarkove vlade te su promjene percipirali kao nešto što će biti trojanski konj – da će se tim dodacima omogućiti da kompanije lakše uvoze GM sjeme. Istina je zapravo sasvim suprotna. Upravo uvođenje europske direktive u naše zakonodavstvo omogućuje nam da možemo bez pravnih posljedica i bez da nas progoni Svjetska trgovinska organizacija, zabraniti, odnosno izuzeti se iz uzgoja GMO-a bez da to moramo znanstveno obrazložiti. Do tada je bilo pravilo da ih možemo zabraniti, ali samo ako imamo znanstvene spoznaje koje pokazuju da je to štetno. Nova direktiva omogućuje da odbijanje bude utemeljeno na nekim drugim osnovama neznanstvenog tipa kao što su primjerice agrarna politika, imidž zemlje, parkovi prirode, turizam i sl.'', objasnio je Malenica.

Nakon što je Deklaracija potpisana u ožujku 2015., Reuters je već u listopadu objavio da je 19 zemalja EU-a (Austrija, Belgija - za pokrajinu Valoniju, Bugarska, Cipar, Danska, Francuska, Grčka, Hrvatska, Njemačka (osim za istraživanja), Mađarska, Italija, Litva, Latvija, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Poljska, Slovenija i Velika Britanija - za Škotsku, Wales i Sjevernu Irsku) odmah zatražilo da budu izuzete od GMO-a bilo na dijelovima ili na cijelom svojem teritoriju. Bio je to jasan znak da je Deklaracijom prekinuto višegodišnje natezanje oko zajedničkih europskih regulacija o vrućoj temi.  

''Ja sam u vrijeme kada smo trebali usvojiti Deklaraciju bio u Odboru za GMO-e pri Ministarstvu zdravstva. Tim pitanjem bavilo se nekoliko stručnih skupina. Mi smo se tada sastali sa saborskim zastupnicima iz tog mandata i objasnili im zašto je to bitno. No to je ipak palo. Sada je prijedlog bio ponovno na glasanju. Znam da su se odbori koji diskutiraju o Zakonu, poput odbora koji pokrivaju medicinu i poljoprivredu, suglasili da to treba prihvatiti. Nisu svi jednoglasno bili za, no znatno više ih je bilo za nego protiv. Odbori su potom zastupnicima predstavili po kojim kriterijima i kako se glasalo. Struja koja je u Hrvatskoj protiv GMO-a s ovim  je izmjenama u biti došla na svoje jer one daju zakonsku osnovu da budemo GMO-free zemlja. Do sada to nismo mogli bez znanstvenih argumenata, a sada to možemo i s drugim argumentima'', poručio je naš stručnjak.

Interesne skupine sustavno zastrašuju narod

Ivan-Krešimir Svetec, Član upravnog odbora i osnivač Hrvatske udruge genetičkih inženjera, profesora na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu, kaže da prihvaćeni zakon zapravo ide u prilog svima onima koji žele spriječiti uzgoj GM biljaka u Hrvatskoj bez ikakvih znanstvenih argumenata, kako se to radilo i do prihvaćanja ovog Zakona.

''Naime, hrvatska javnost sustavno se, već dugi niz godina, zastrašuje GMO-ima, u čemu su prednjačile interesne skupine koje na ovaj ili onaj način ostvaruju profit od uzgoja ne GM biljka i proizvodnje ne GM sjemena, a sve pod izlikom da je GMO beskrajno štetan, po okoliš, ljudsko zdravlje itd. itd…'', kaže Svetec.

Smatra da je došlo vrijeme da političari i druge interesne skupine konačno priznaju da je odluka o zabrani GMO-a zapravo politička odluka na kojoj lako skupljaju političke bodove. Također se nada da je došlo vrijeme kada će od stručnjaka prestati tražiti da protivno znanosti podupiru takve odluke i takvu politiku nepostojećim argumentima.

''Pri tome trebaju biti svjesni da preuzimaju odgovornost za takvu odluku. Osobno nemam ništa protiv da hrvatska bude GMO-free ako ćemo od tog svi bolje živjeti. No što ako je to samo metoda da se ukloni konkurencija pa ćemo na kraju jesti sve skuplju i skuplju hranu, koja je, naravno, samo zato što je hrvatska i zato što nije GMO, najkvalitetnija na svijetu pa je zato trebamo skupo platiti?'', pita se Svetec.

Pita se što će biti ako za desetak godina vidimo da smo zaostali za zemljama poput Španjolske koje su prihvatile GMO-e. Također upozorava da se ne treba razbacivati i busati u prsa terminom GMO-free bez razumijevanja što on doista znači.

''Naime, nadam se da ipak nikada nećemo postati stvarno GMO-free država u punom značenju te riječi jer bi to značilo da ćemo postati država u kojoj se ne rade ni biomedicinska istraživanja, ne proizvode lijekovi, antibiotici i sl. Upravo suprotno, volio bih da upravo hrvatska proizvodi GM biljke koje druge zemlje žele zabraniti da bi spasile vlastitu proizvodnji i zaštitile vlastito tržište. Nadajmo se da nećemo uvijek biti u položaju da svoje tržište moramo štiti zabranom uvoza umjesto razvojem novih vlastitih konkurentnih proizvoda – naravno i cijenom i kvalitetom.''

Besmislena tumačenja 

Saborski zastupnik SDP-a Željko Jovanović za Index je protumačio da su uvijek postojale dvije struje koje su različito tumačile prijedloge Europske komisije.

''Jedna cijelo vrijeme tumači da će se uvođenjem direktive u Hrvatsku uvesti GMO-i i onemogućiti da budemo GMO-free. No prava istina je da je direktiva zemljama koje ne žele GMO-e omogućila da ih nemaju, a onima koje ih žele da ih imaju'', kaže Jovanović.

Ističe da bi bilo nerazumno očekivati da je direktiva EK-a išla isključivo na zabranu. Naime, postoje neke zemlje u EU-u koje već uzgajaju GMO-e, kao i neke koje su sve otvorenije za takvu mogućnost. Drugim riječima, EK je time prihvatila postojeće realno stanje i olakšala članicama izbor – kako onima koje žele GMO-e tako i onima koje ih ne žele.

''S ovom direktivom Hrvatskoj nitko ni po kojoj osnovi ne može nametnuti GMO-e. No mi se s njome moramo uskladiti kako bismo to pravo ostvarili'', rekao je Jovanović koji je u saborskoj raspravi poručio da je SDP također za Hrvatsku bez GMO-a.

''Bulj po običaju niti čita zakone niti govori činjenice. Sve je suprotno od toga što on govori i ništa se za Hrvatsku ovim zakonskim izmjenama nije promijenilo. Opet se dezinformira javnost. Hrvatska i dalje na cijelom svom području ostaje GMO-free zemlja i to nitko ne može promijeniti! Dakle, sve drugo što se govori nije istina i neodgovorno je dezinformiranje javnosti'', naglasio je.

Zašto EU daje mogućnost izbora?

Kako smo već istaknuli na početku, Europska komisija usvojila je 2015. Direktivu koja je članicama EU-a omogućila slobodniji izbor da prihvate GMO-e ili da se izuzmu (opt out) od njihova uzgoja.

Prema deklaraciji država članica EU može na svojem državnom teritoriju na nacionalnom nivou ograničiti ili zabraniti uzgoj GMO-a na supsidijarnoj osnovi. To je pak moguće jedino ako država članica usvoji odredbe Direktive (EU) 412/2015. prema kojoj svi ostali stari načini izuzimanja hrvatskog teritorija i zabrane za uzgoj GMO-a više ne vrijede.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Čini se da Bulja brine činjenica da se Direktivom ne mijenjaju postojeće regulative o dozvolama za znanstvena istraživanja ili o trgovini GM usjevima koji su već odobreni i godinama se koriste kao stočna hrana diljem svijeta i Europe. Deklaracija se prije svega odnosi na uzgoj, a ne na uvoz. Hrvatska, baš kao i sve druge članice EU-a, već godinama uvozi GM sjeme koje je glavna hrana, osobito glavni jeftini izvor proteina za domaće životinje. Ranije se u tu svrhu koristilo koštano brašno. Međutim, pokazalo se da ono uzrokuje kravlje ludilo. Nakon izbijanja skandala s koštanim brašnom, ono je zamijenjeno GM sojom koja je do danas zadržala funkciju jeftinog izvora proteina.

Europa u biti ne bi mogla bez GM soje. U njoj se godišnje proizvodi oko milijun tona nemodificirane soje, dok se za potrebe stočarstva uvozi još dodatnih 30 milijuna tona GM soje. Drugim riječima, stočarstvo koje bi se temeljilo isključivo na nemodificiranoj soji bilo bi nekonkurentno jer je ona preskupa.

Dakle, u Hrvatskoj se neće dogoditi ništa novo. Vrijedit će ista pravila kao i do sada, samo nam neće trebati izmotavanje niti znanstvenici da budemo GMO-free.

Svjetska i europska iskustva s GMO-ima

Dok se europski političari svih mogućih strana, od lijevih i zelenih preko liberalnih do konzervativnih, uglavnom slažu da GMO-i nisu poželjni, u čemu naveliko podilaze umjetno stvorenim strahovima u vlastitim biračkim tijelima za koje su sami odgovorni, zajedno sa senzacionalističkim medijima i znanstveno neobrazovanim novinarima, znanstvenici se u velikoj većini slažu da GMO-i ni po čemu nisu opasniji od konvencionalno stvorenih kultura.   

Oni se već godinama koriste u Sjevernoj i Južnoj Americi, Kini, Indiji i brojnim drugim dijelovima svijeta, uglavnom u proizvodnji stočne hrane, ali i ljudske. Oni su također nerijetko dio prehrane svakoga tko kao turist boravi u tim zemljama.

U SAD-u se GM kulture proizvode na površini od oko 73 milijuna hektara, u Brazilu na oko 50 milijuna, u Argentini 24, u Kanadi 12, a u Indiji na oko 11 milijuna. Na ovih pet zemalja otpada oko 91 % površina pod GM kulturama.

Pritom treba uočiti da očekivani životni vijek stanovnika tih zemalja nije smanjen, kako bi protivnici GMO-a očekivali. Naprotiv, Kanada, koja je četvrti najveći proizvođač GMO-a na svijetu ima značajno dulje očekivano trajanje života od Hrvatske. S prosjekom od 82 godine za oba spola, ona je na 12 mjestu na svijetu, dok je Hrvatska sa 78 godina na 36. mjestu. Slično vrijedi za Španjolsku koja je najveći proizvođač GMO-a u Europi, a u samom je europskom i svjetskom vrhu po očekivanom trajanju života s prosjekom od 82,2 godine.

Do danas su provedena brojna znanstvena istraživanja utjecaja GM usjeva na stoku i značajno malobrojnija na ljudima. Unatoč tome što nisu pronađeni nikakvi znanstveni dokazi da GMO-i predstavljaju povećan rizik za zdravlje, kako stoke tako i ljudi, u Europi, osobito u nekim njezinim članicama, oni nailaze na značajne otpore. Ti otpori, očekivano, najveći su u onim zemljama u kojima zelene stranke imaju veći politički utjecaj.

Rast površina pod GMO-ima ipak se bilježi i u Europi, osobito u Španjolskoj. Površine pod njima od 2015. do 2017. porasle su za 17 % tako da danas prelaze 130.000 ha. U Europi je predvodnik u proizvodnji GMO-a Španjolska koja ima čak 95 % površina na kojima se uzgajaju GM kulture. Nakon nje slijedi Portugal s oko 7000 hektara, Slovačka s oko 140 hektara i Češka s nešto manje od 100 hektara.

Zbog svega navedenog EK se odlučila donijeti deklaraciju koja članicama EU-a omogućava da se same odrede prema GMO-ima.

Zašto je GMO hrana sigurnija?

Ne postoje znanstveno opravdani razlozi zbog kojih bi GM usjevi trebali predstavljati veći rizik za zdravlje od tzv. konvencionalnih koji su već desetljećima ili stoljećima u upotrebi. Sve sorte koje se danas koriste u poljoprivredi na neki su način genski izmijenjene u odnosu na tzv. divlje, bilo prirodnim putem u kombinaciji s ljudskim odabirom ili u laboratorijima. Kada bismo koristili samo prirodne, divlje sorte, ne bismo mogli prehraniti niti djelić današnje svjetske populacije.


Razvoj kukuruza od divljih sojeva nastao ljudskim odabirom korisnih mutacija (Wikipedia)

Izmjene gena i svojstava bilja, kao i svih drugih organizama, događaju se kroz mutacije DNK koje su temelj evolucije. DNK različitih organizama može se modificirati prirodnim putem ili umjetno brojnim fizikalnim, kemijskim ili biološkim agensima. Među fizikalne ubrajamo razne zrake - UV , rendgenske, gama i sl. kojima su organizmi izloženi u prirodi. Kemijski agensi su različite tvari poput kiselina, dok su biološki agensi različiti organizmi ili mikroorganizmi poput virusa koji svojim djelovanjem mogu utjecati na promjenu gena. Primjerice, retrovirusi u DNK domaćina ubacuju svoje vlastite gene pa oni postaju sastavni dio novog genoma domaćina, ponekad i aktivni.

Kada neka biljka mutira, a ta mutacija se očituje kao neko novo svojstvo, pritisak prirodnog okoliša obavit će selekciju i odlučiti koje će mutacije i u kojim uvjetima opstati te eventualno čak prevladati. Sličnu selekciju, ali za svoje potrebe, mogu činiti i već tisućljećima čine ljudi. U prirodi sama priroda odlučuje koja su svojstva korisna za biljku, a u laboratoriju o tome odlučuje čovjek. Pritom se čovjek više ravna svojim interesima – primjerice da zrno biljke bude veće ili da bude otpornije na sušu, dok priroda bira one biljke koje su razvile optimalna svojstva za preživljavanje u određenim uvjetima. Ponekad će se interesi čovjeka i utjecaja prirode podudarati, a ponekad neće.

Kako naši davni preci nisu poznavali genetiku niti mutagenezu, njima su trebala stoljeća da od neuglednih, jedva jestivih biljaka, odabirom najboljih, najotpornijih, s najvećim plodovima ili nekim drugim dobrim svojstvima stvore brojne sorte koje se danas koriste u poljoprivredi. No i te biljke zapravo su mutanti, a većina njih ne bi opstala u prirodi jer su mnoga svojstva koja su važna nama ljudima prirodi nevažna. Zato vidimo da domaće biljke bez utjecaja ljudi podivljaju – velike lubenice postaju male suhonjave tikvice, krupne slatke trešnje poput hrušta postaju sitne, jedva veće od koštica i sl.

Domaće sorte koje se danas koriste u konvencionalnoj poljoprivredi vrlo su često dobivene tzv. mutagenezom. Geni biljaka u laboratoriju se mijenjaju na sličan način kako to radi priroda, najčešće uz pomoć zračenja ili kemijskih supstanci, ali ciljano i neusporedivo brže.

Prirodno nije uvijek bolje

Kako god bilo, bili geni izmijenjeni prirodnim putem ili u laboratoriju, uz djelovanje zraka sunca, uz mutagenezu ili uz suvremene metode izmjene gena kao što je CRISPR/Cas9, u konačnici dobiveni soj može biti zdrav ili nezdrav za stoku i ljude. Za ilustraciju, i otrovne gljive razvile su svoje otrove zahvaljujući prirodnoj izmjeni gena. Izmjena je kod njih opstala jer im je bila korisna kao zaštita od predatora. Na sličan način mnoge biljke koje ljudi konzumiraju imaju prirodno razvijene herbicide ili pesticide koji im omogućuju zaštitu od drugih biljaka ili kukaca i sigurniji opstanak. Ponekad neki od proteina koje sadrže biljke za neke ljude mogu biti opasni dok će ih drugi moći jesti bez ikakvih posljedica. Neki su ljudi tako alergični na kikiriki, drugi na jagode, neki na gluten, a neki uglavnom ni na što od tradicionalno prihvaćene ljudske hrane.

Suvremena biotehnologija također se temelji na promjeni gena, štoviše na značajno usavršenoj, kontroliranoj, preciznoj promjeni tek jednog ili samo nekoliko gena koji su odgovorni za željena svojstva. Dok zračenje ili kemikalije, bili prirodni ili umjetni, obično utječu na cijelo mnoštvo gena, a time i na promjene u cijelom nizu svojstava biljaka, čak i u nekim metaboličkima koja mogu biti problematična za zdravlje ljudi koji ih konzumiraju (mogu uzrokovati alergije i sl.), suvremena biotehnologija ima mogućnost usaditi točno određeni gen koji će biljci dati samo jedno novo svojstvo, primjerice otpornost na sušu ili hladnoću. Taj gen pritom nije riblji, ako je posuđen iz DNK ribe, ili bakterijski ako je iz bakterije, on je samo poruka kodirana određenim slovima DNK.

Ono što je važno znati u ovoj priči jest da ništa, bilo prirodno ili dobiveno umjetno, bilo kojom od navedenih metoda, samo po sebi nije nužno niti opasno niti sigurno. Štoviše, GMO-i su u tom kontekstu sigurniji od konvencionalnih proizvoda i to iz dva ključna razloga:

1)    genetičkom modifikacijom geni se ne mijenjaju nasumično kao što se to zbiva u prirodi ili u klasičnoj poljoprivredi u kojoj se koristi mutageneza
2)    GMO-i prolaze kroz rigorozne provjere kakve konvencionalni usjevi dobiveni mutagenezom ili križanjem ne prolaze iako bi trebali


Mutirana ruža stvara raznobojne cvjetove

Mnogi zdravi plodovi na vašem stolu su GMO-i
   
Većina slabo obaviještene populacije ne zna da su brojni proizvodi koje doživljavamo kao vrlo zdrave i prirodne u biti također GMO-i. Primjerice, durum pšenica od koje se radi najbolja talijanska tjestenina, baš kao i crveni grejp bogat vitaminom C, koji postoje čak i u organski uzgojenoj varijanti, zapravo su GMO-i. Dobiveni su procesom tzv. mutageneze u kojem se radioaktivnim zračenjem ili otrovnim kemikalijama uzrokuju mutacije u genima biljaka kako bi se eventualno dobila neka korisna svojstva.

U svijetu danas ima više tisuća vrsta žitarica, povrća, voća, pamuka i drugih biljaka čiji su geni promijenjeni mutagenezom. No zbog toga se nitko ne uzbuđuje. Štoviše, čak su i naši znanstvenici patentirali brojne korisne biljke koje su dobivene na takav način. Kada se one nađu na tržnicama ili u trgovinama, nitko ih ne doživljava kao franken-hranu ili mutante.

Tehnike mutageneze danas se smatraju svojevrsnim ubrzanjem prirodnih procesa mutacije i selekcije. Štoviše, mnogi tako dobiveni sojevi čak se uzgajaju i prodaju kao organski. Nije ih potrebno označavati kao GMO-e, a ne podliježu ni rigoroznim procesima kontrole.

Nažalost, unatoč tome što je suvremena biotehnologija neusporedivo preciznija, a time i sigurnija, danas u svijetu samo Kanada jednako strogo kontrolira sojeve nastale mutagenezom kao i GMO-e.

Biotehnologija kao budućnost

Podaci pokazuju da oko 70 % ljudi u Europi GMO-e doživljava kao neko zlo, uglavnom financijski motiviranu zavjeru korporacija poput Monsanta, političara i biotehnologa. No biotehnologija bi naprotiv trebala omogućiti novu poljoprivrednu revoluciju i olakšati nam da prehranjujemo sve veći broj stanovnika u sve nesigurnijim klimatskim uvjetima. Ona bi trebala stvoriti sorte koje bi mogle preživljavati u ekstremnijim uvjetima i na manjim površinama čime bi se smanjio pritisak na eko-sustave i šume koje su pluća Zemlje. Nove generacije GMO-a također bi mogle stvarati veće količine vitamina, minerala, proteina ili drugih hranjivih sastojaka važnih za životinje i ljude.

Konačno, što više zemalja bude provodilo vlastita biotehnološka istraživanja to će se više smanjiti ovisnost poljoprivrede o mogućim multinacionalnim korporacijama - monopolistima.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara