Foto: Paun Paunović / Cropix
U OBITELJI splitskog gradonačelnika Željka Keruma još žive svijetle tradicije antifašističkog pokreta. Njegov najmlađi sin Frane dobio je ime po stricu, koji je poginuo u epskoj borbi partizana na Sutjesci. Ime Frane Keruma zapisano je i u knjizi Sutjeska - dolina heroja, s kojom nas je upoznao legendarni splitski prvoborac Lovre Reić. Sve piše. Frane Kerum, rođen 1924. godine, borac 2. čete 4. bataljona, u NOB-u od veljače 1943. godine, poginuo u bitci...
Nije tamo bio sam. U borbi sa snagama Osovine i domaćim izdajnicima na Sutjesci za bolje sutra na oltar domovine živote su položila još dva Keruma, Jure, komandir voda, rođen 1907. godine, koji je poginuo u drugoj polovici svibnja kod Graca na Ćehotini te Marko, borac, rođen 1905. godine.
Kerumi se borili u 3. dalmatinskoj udarnoj brigadi
Kerumi su se borili u sastavu legendarne 3. dalmatinske udarne brigade. "Nije bilo lako. Bila je to borba na život i smrt", sjeća se Reić, koji je kraj rata dočekao kao zapovjednik bataljona. "Imao si pušku i tri metka. Priđe ti neprijatelj na tri metra, a ti ne smiješ pucati. Morali smo čekati da nam se dva Nijemca poslože na nišansku liniju, kako bi jednoga ubio, a drugoga ranio", kaže Reić.
Danas se to možda čini kao scena iz serijala Mirko i Slavko, no takva je bila partizanska borba. Uvijek u oskudici, bez hrane, municije...
Neuništivi moral partizana impresionirao i Nijemce
Partizani su, međutim, imali neuništivi moral, koji je impresionirao i Nijemce, čiji je Wehrmacht u doba bitke na Sutjesci gubio na svim frontovima. Nakon dvije ruske zime i katastrofe 6. armije kod Staljingrada, Hitlerove armije povlačile su se na ruskom frontu. U to doba izgledno je bilo i iskrcavanje Saveznika u Italiji. Churchill je sanjao o iskrcavanju na Balkanu tako da je uništenje partizanskih snaga i Tita bio imperativ za Nijemce.
"Sve do iskrcavanja Saveznika u Normandiji u lipnju 1944. godine, Titovi partizani bili su 2. vojna sila u Europi koja se borila protiv Nijemaca, odmah poslije Rusa", sa ponosom se Reić prisjeća slavnih dana.
A ti dani još uvijek nisu zaboravljeni ni u Kerumovom selu. Na ulazu i dalje stoji spomen ploča podignuta daleke 1966. godine. Dvadeset i jedan partizan, među njima i šest Keruma...