Screenshot: YouTube

PRIČA o Titu je kao stvorena za veliko platno. Raskoš, život na visokoj nozi, skupa pića, odijela po mjeri, megalomanske zabave, luksuzni vozni park i žene. Ništa nije bilo preteško i ništa nije bilo pregrandiozno. Dići vojsku da bi se snimila filmska scena, putovati 72 dana Afrikom s gomilom zabavljača, ugostiti najveće holivudske zvijezde, baš ništa nije bilo problem.

Nikita Hruščov jednom je prilikom za Tita izjavio: "On nije komunist, on je kralj". Mnogo je toga napisano o Titu, nešto je istinito, a nešto je preuveličano i na rubu mita, no jedno je sigurno - takvim životom na ovim prostorima nitko osim njega nije živio.

Prvi i najočitiji primjer Titove megalomanije bili su sletovi na Dan mladosti 25. svibnja, u kojem su sudjelovale tisuće mladih iz cijele republike, izvodeći masovne koreografije i gimnastičke vježbe, dok su istaknuti omladinci Titu kao rođendanski dar predavali štafetu, koja je dotad u rukama omladinaca proputovala tisuće kilometara od Vardara do Triglava.

Sport, glazba i televizija natjecali su se u veličanju tog narodnog heroja. Oliver Dragojević, Zdravko Čolić, Đorđe Balašević samo su neki od glazbenika koji su skladali i pjevali pjesme posvećene Titu, a po njih su se čak slali zrakoplovi kako bi uljepšali maršalu večer.

Prije nekoliko godina objavljenja je knjiga "Kako smo zabavljali Tita" autora Minje Subote, na kojoj su opisani događaji s brojnih Titovih zabava, na kojima su nastupali komičari, glumci, filmaši i glazbenici.

Tito nije štedio novac kad je trebalo organizirati raskošne zabave, koncerte i filmske projekcije. Na raspolaganju su mu bile luksuzne vile s mnogobrojnim osobljem od Brijuna, preko Brda kod Kranja, Bugojna, Hvara, Karađorđeva, do Zlatibora. Čuvenim Plavim vlakom, brodom Galeb i mnoštvom luksuznih limuzina redovito je putovao po svijetu.

U legendu je ušla njegova afrička turneja koja je potrajala punih 72 dana, a na koju je otišao napunivši 70 godina. Društvo na Galebu, kojeg su pratili razarači Split, Kotor i Pula, pravili su mu brojni zabavljači, koje su činili puhački orkestar, slovenski kvintet, jazz orkestar, nekoliko manjih sastava za pratnju glazbenika, plesni orkestar i limeni orkestar s dirigentom i zamjenikom. Brod je bio napunjen darovima za svakog od afričkih vođa.

Na svoja je putovanja nosio i po pedesetak odijela, a gostima je određivao što će nositi u različitim prigodama. Dobrica Ćosić pričao je da je u ljeto 1972. pratio Tita na jednom putovanju Galebom i morao sa sobom ponijeti desetak odijela, s kojima se napatio na mediteranskoj vrućini.

Partizanski filmovi bili su jako popularni, a jugoslavenski filmski klasici poput "Bitke na Neretvi", "Sutjeske" i  "Kozare" bili su dio propagandne mašinerije bivše države, no čak su i umjetničke strane to bila veoma zahtjevna dostignuća.

Ti su filmovi, koji su prikazivali pobjednički put partizana u Drugom svjetskom ratu, poznati po izuzetno velikom broju statista, a na snimanjima su sudjelovali čitavi odredi tadašnje JNA. Apsolutni prvak jugoslavenske kinematografije bila je "Bitka na Neretvi". Na snimanju tog filma sudjelovalo je više od 10.000 vojnika JNA, u filmu je stradalo 240 ljudi, a uništena su i četiri sela, koja su izgrađena samo za tu namjenu. U to je vrijeme "Bitka na Neretvi" bila produkcijski najzahtjevniji europski film tog vremena.

Fascinaciju Titom nisu dijelili samo narodi ovih prostora već i poznati gosti koji su pohodili naše krajeve i redovito ostajali oduševljeni raskošnim životnim stilom predsjednika. Tadašnje ljepotice, Sophia Loren, Gina Lollobrigida i Brigitte Bardot bile su njegove počasne gošće na Brijunima i izložene šarmu jugoslavenskog Jaya Gatsbyja. Richard Burton i Elizabeth Taylor bili su dobri prijatelji s jugoslavenskim diktatorom, Orson Welles tvrdio je da je Tito "najveći čovjek na svijetu", a čak je i poznati redatelj i oskarovac Oliver Stone nedavno izjavio kako bi o Titu volio snimiti film.

Svi u svijetu znali su tko je Tito, elegantni državnik u bijelom, hedonist i šarmer, blizak i velikim i malima, pravi politički celebrity, dok je su u njegovoj zemlji postojali i diktatura i progon za političke neistomišljenike.

Čak je i njegov pogreb bio grandiozan. Tito je preminuo 4. svibnja 1980. u 15.05 sati u Kliničkom bolničkom centru u Ljubljani. Pokopan je 8. svibnja u Beogradu u Kući cvijeća, a na njegovoj sahrani bilo je prisutno 209 delegacija iz 127 država svijeta. Titova sahrana bila je službeno najposjećeniji pogreb nekog državnika u prošlom stoljeću.