NAKON debakla na Eurobasketu, mislili smo da je hrvatska košarka dotaknula samo dno. Nažalost, prevarili smo se. Kvalifikacije za SP u Kini Hrvatska je otvorila s dva poraza. I dok je onaj protiv Italije, premda visok, bio donekle očekivan, čak i ova nova reprezentacija s igračima iz hrvatske lige nije smjela izgubiti od košarkaških anonimaca iz Nizozemske. 

 

O tim porazima i o svim problemima s kojima se nosi hrvatska košarka, razgovarali smo s Dinom Rađom, jednim od čelnih ljudi HKS-a.

 

U opširnom intervjuu Rađa je priznao da smo dotaknuli dno, detektirao je zašto se sve urušilo i otkrio je da Savez ima plan kako se vratiti. Rekao nam je što misli o izborniku Ivici Skelinu, o legendama hrvatske košarke koje tvrde da ih se marginalizira, objasnio je i zašto obožava Darija Šarića te je opisao pravu ulogu Tonija Kukoča u stručnom savjetu HKS-a.

 

 

''Utakmicu u Nizozemskoj odlučila je jedna lopta. Mogla je otići na bilo koja stranu. Momcima stvarno nemam što zamjeriti. Borili su se, bacali su se na svaku loptu, ali jebiga. Realno stanje stvari je takvo kakvo je. Na njima se vidjela nervoza, nedostatak jakih i bitnih utakmica. No opet, mogli smo tu utakmicu dobiti. Talijani su bili potpuno drugačija priča. Pokazali su da su puno bolja reprezentacija od nas, čim su dali gas raspali smo se i nismo se mogli kvalitativno oduprijeti. Međutim, lako je sada pametovati i napadati. Ljudi zaboravljaju da je hrvatska košarka dvadeset godina sustavno uništavana. U tih dva desetljeća jedino je ''Generacija '92'' pokušala nešto napraviti, jedino smo se mi pokušali oduprijeti postojećem stanju. Tada nas nitko nije podržao, nitko se nije bunio i očito je svima sve bilo super. Sad kad su rezultati takvi kakvi jesu, svi su se digli na zadnje noge i svi napadaju, a tada, kad se sve počelo urušavati, nitko nije progovarao. Nitko nije pisao ništa, nitko nije digao glas protiv toga'', kazao nam je Rađa na početku razgovora.

 

 

''Ovakav sustav kvalifikacija strašno nas je pogodio. Istina, pogodio je i druge, ali zaboravljamo da smo država od četiri milijuna stanovnika i ne možemo se uspoređivati s Talijanima ili Nijemcima koji po tom pitanju imaju puno veći izbor. Naši najbolji igrači igraju u Americi, ali također mnogi zaboravljaju da u NBA-u imamo samo dva prava košarkaša. Samo su Dario i Bojan etablirani NBA igrači, ostala četvorica nažalost nisu igrači koji mogu donijeti prevagu i dimenziju više. Nisu još. Mislim da i Žižić, i Zubac, i Bender i Hezonja mogu postati odlični igrači, ali sva četvorica su momci u procesu stvaranja, nisu gotovi igrači. Ovo što imamo u Europi je to što imamo. Nemamo niti jednog igrača u ozbiljnoj ligi, osim Simona i Radoševića nijedan ne igra Euroligu. To nam je realnost, ali jesmo li ja i Stojko krivi za to?''

 

 

''Nikoga nismo prekrižili. Zvali smo sve i, molim vas, nemojte opet pričati da mi nekoga nismo zvali. Zvali smo svakog igrača za kojeg smo smatrali da ima kvalitetu za reprezentaciju, između ostalih i Radoševića. Razgovarali smo i s njim, trebao je doći i Stipčević koji se nažalost ozlijedio. Luka Babić također je van pogona i takve stvari nas strašno ograničavaju. Situacija je očajna, ali nisam primijetio da je itko o tome pisao prije pet godina.''

 

 

''OK, možda vi jeste, ali ostali mediji uglavnom drže stranu i idu niz dlaku onom tko je na vlasti i zato smo tu gdje jesmo. Nemojte misliti da nisam svjestan situacije. Preuzimam kompletnu odgovornost, ali jedino tražim malo strpljenja. Ne bude li rezultata u sljedećih par godina, ne bude li nekog napretka, bez brige, nemam namjeru nikome pametovati i dvadeset godina mrcvariti hrvatsku košarku. Nisam taj tip i prvi ću otići bez da me netko tjera. Međutim, moramo shvatiti da je u nas trenerska struka totalno devastirana i momci koji sad igraju za reprezentaciju takvi su kakvi jesu. Boljih nemamo. Jesmo li možda mogli pozvati jednog ili dvojicu igrača? Možda i jesmo, ali nije to bit. Poanta je da je hrvatska košarka dosegnula dno i da je moramo po svaku cijenu pokušati spasiti.''

 

 

''Ako pogledaš kako oni rade, kakav je njihov odnos prema košarci, onda ćeš vidjeti da je suludo uopće uspoređivati nas i njih kad je u pitanju košarka.''

 

 

''Trebamo se vratiti na početak. Moramo otići vani i učiti. Trebamo slati trenere po Europi da idu učiti. Trebamo slati ekipe u Ameriku da idu učiti. Trebamo dobivati po repu par godina da bismo naučili nešto i da bi iz svega toga proizveli nešto. Nisam ni ja postao igrač preko noći. U Americi sam kao klinac bio nekoliko puta i gubio po 30 razlike. Na ovim momcima se točno vidi da ima fali baš to. Gledaj, mi nismo navikli raditi. To je osnovna stvar. Radne navike su nam nikakve. O Dariju Šariću može svatko misliti što želi, ali taj momak jedini u ovoj reprezentaciji ima pošten odnos prema košarci. Nakon svakog, ali baš nakon svakog treninga ostaje u dvorani i trenira šut. I to ne radi preko neke stvari, da bi ga netko vidio, već to radi s maksimalnom energijom. Svaki trening je kod njega sto posto, svaka teretana, svako istezanje. Dario je momak koji od mene ima otvorene karte za cijeli život. Samo zbog tog odnosa prema radu. 

 

 

Učiti od boljih je jedini ispravan put. To je bio put koji sam ja prošao kad sam bio klinac i to je put kojem se trebamo vratiti. Lani sam poslao dva trenera iz Splita da uče od Perasovića. Sad mi dva trenera uče od Trinchierija. Mlade i perspektivne trenere na nivou Saveza moramo slati vani da uče jer ovdje kod nas nemaju od koga bilo što naučiti. Dogovaramo poslati U-20 selekciju na turneju po Americi. Tražiti od Mirka Novosela da se s 80 godina spusti u dvoranu i da radi 10 sati, mislim da nije realno. Da ne bi netko mislio da se pravim pametniji od Novosela, nikako. S Mirkom i nekadašnjim legendarnim trenerima svakako treba razgovarati, organizirati seminare i predavanja, ali očekivati od Novosela ili bilo kojeg trenera da će s 80 godina spašavati hrvatsku košarku je notorna glupost.''

 

 

''Skansi je pričao gluposti. Točno se vidjelo da nema pojma što priča. Glupo mi je o njemu i razgovarati jer je posve nebitan u ovoj priči. Pričao je da Aco nije imao podršku, što je bila totalna budalaština. Stojko i ja smo mjesec i pol dana bili s reprezentacijom baš svaki dan. Toni je također bio uključen. Izjave tog tipa dolaze iz neznanja i nejasno mi je koja je bila poanta njegovog istupa. Zaista mi nije jasno što je želio postići. Što se tiče tih legendi koje pričaju da ih marginaliziramo, najprije se nadam da ću doživjeti 80 godina, a ako se to i dogodi, nadam se da me s 80 godina nitko neće ništa pitati. Toliko o tome.''

 

 

''Što to ima veze što je on bio trener Splita? Kad će netko napokon shvatiti da Dino Rađa nema nikakvog interesa osim boljitka hrvatske košarke. Boli mene kurac za ime, za prezime, za pare, za poziciju, za bilo što. Meni u životu ovo ne treba. Ne treba meni ni slave, ni imena, ni novaca, ni ičega. Sve ovo radim volonterski i radim ono što mislim da je nabolje. Ivica Skelin bio je zadnjih par godina prvi pomoćnik izborniku i najbolje je upućen u situaciju. Eurobasket smo završili polovicom rujna, a već polovinom studenog čekale su nas kvalifikacije. Je li Skelin najupućeniji? Je li on trener koji je lani doveo Split na diobu prvog mjesta u prvenstvu Hrvatske? Je li zaslužio da mu se da šansa? Ja mislim da je. Nikakvu on privilegiju nema zato što je bio trener Splita. Bili smo i u razgovorima s Nazorom, jednako tako s jednim mladim i perspektivnim trenerom i između njih dvojice odlučili smo se za Skelina. A sad brojati krvna zrnca, gledati odakle je tko… E baš me se jebe je li netko nekome prijatelj ili nije. Je li Skelin kriv za ove poraze? Čovjek je imao tri dana priprema s igračima od kojih 90 posto njih nema ozbiljnu minutažu u ozbiljnoj ligi i mi smo očekivali da će napraviti čudo. Pa da smo u ovakvoj situaciji doveli i Pata Rileyja, što bi on napravio? Bi li on od Ramljaka u tri dana napravio šutera ili od Bilana igrača od 30 koševa po utakmici? Što je vama, ljudi? Niti se sustav gradi, niti se urušava u tri dana. Molim za malo strpljenja. Ne bude li ozbiljnih pomaka u sljedeće tri godine, prvi ću se povući. Samo pokažite malo poštovanja prema onome što smo Stojko i ja prošli u životu i prema onome što mislimo napraviti isključivo poštenim radom. Ništa drugo ne tražim. Nisam ničiji igrač, ničiji nisam poltron. Nitko mi ne može ući u glavu niti me itko može na bilo što nagovoriti ako ne smatram da nije pošteno. Odluke donosim samo prema onome što vidim na terenu. Samo me to zanima.''

 

 

 

''Stojko i ja o svemu vezanom za hrvatsku košarku razmišljamo jednako. I jučer i prekjučer smo razgovarali na tu temu, samo što sam ja malo hrabriji kad se trebamo pogledati u ogledalo. On mora razmišljati i o sponzorima, o podršci, dok ja razmišljam samo o košarci. Svi se trebamo pogledati u ogledalo i što prije to napravimo, svima nam će biti i bolje. Bit će bolje i vama medijima. Samo imajte povjerenja u nas i pružite nam priliku jer u životu smo nešto prošli i nešto znamo o košarci.''

 

 

''Bio je i on tu, nije koliko Stojko i ja, ali bio je. Pričamo, razgovaramo, pa to i je zadaća stručnog savjeta. Rekao sam da planiramo slati mlade trenere i mlade igrače u Ameriku. Kako to organizirati u, primjerice, Chicagu ako ne preko Tonija? Kako odvesti mlade trenere u Duke ako ne preko Stojka?''

 

 

''Naravno da imamo. Pomoćnik Skelinu je momak na kojeg mi računamo. Treneri koje vode U-16, U-18 i U-20 reprezentaciju su momci na koje mi računamo. Nije to proces od dva dana. To je sport. U sportu nekoga treba pratiti, pažljivo selektirati. Ne reagira svatko na isti način na utakmici protiv Alkara i na utakmici protiv Cibone. Svaki kamen je potrebno okrenuti da bi se donijele prave odluke, ali u jednu stvar možete biti uvjereni – ne zanima me ni kako se netko zove ni odakle dolazi. Odluke donosim samo na temelju onoga što vidim i to na najpošteniji mogući način.''

 

 

''Što se mene tiče, tu ne vidim problem. Cedevita je mogla odlučiti hoće li igrati ABA ligu umjesto Europe ili obratno. Hrvatsko prvenstvo mora biti prioritet. Ako želimo nešto napraviti, onda moramo stvoriti ozbiljnu ligu. Ostane li ovakav sustav kvalifikacija, igrači koji će igrati domaću ligu bit će igrači koji će ti trebati u kvalifikacijama. Prve korake smo napravili. Imamo ligu s 14 klubova, što po meni nije optimalno. Idealno bi bilo da imamo prvu i drugu ligu s deset klubova i na tome se radi. Po zakonu to ne možemo preko noći. Moramo godinu dana unaprijed najaviti promjene. Kažem, radi se. Proces stvaranja ne funkcionira tako da pritisneš dugme pa imaš struje. Zgrada se gradi godinama.''

 

 

''Zašto čudna? Pa ne možemo preko noći u reprezentaciju uvesti sve klince od 18 godine bez da iza sebe imaju nekog starijeg, iskusnijeg, tko ima neke minute iza sebe.''

 

 

''Neke jesmo, nekima smo se zahvalili. Neki su ozlijeđeni, a neki su otkazali. U razloge tih otkaza uopće neću ulaziti. Ne pada mi na pamet nekoga moliti da igra za reprezentaciju.''

 

 

''Hoćemo li mi sad stvarno polemizirati o tome je li Hrvoje Perić spasitelj hrvatske košarke? Moguće je da bi pomogao, ali pričamo o pet posto gore ili dolje. Misliš li stvarno da je razlika između njega i Zubčića toliko velika? Nije. I nije uopće poanta svega u tome je li pozvan ovaj ili onaj. To je čista kozmetika. Problem je puno veći, ali to znaš i sam.''

 

 

''Nije se dogodilo ništa važno. Nitko nikoga nije vrijeđao, samo su se tražili razlozi da bi se nešto moglo pisati. Jednostavno, poraz od Rusije svima je teško pao i igrači su bili nervozni, ali ništa se ozbiljno nije desilo. Zaboravljamo da je Dario momak od samo 23 godine. Polako, i on će još sazreti, doći će na viši nivo. Od koga je Dario imao nešto naučiti? Moja generacija kad je ulazila u reprezentaciju imala je Dražena, Rašu Radovanovića, igračine od kojih smo mogli puno naučiti. Koga je to Dario imao kad je ulazio u reprezentaciju?''

 

 

''Pogledaj kako je Bender igrao prije dolaska u reprezentaciju, a kako igra danas, pa mi reci je li njemu dolazak u reprezentaciju i igranje na Eurobasketu pomoglo ili nije. Obrnuli smo teze jer nemamo kvalitetnih igrača. Menadžeri rade za igrače, a ne obratno. Danas su menadžeri vlasnici igrača, a tako ne bi trebalo biti. Moj menadžer meni nije smio pisnuti, a kamoli mi predložiti da ne bi bilo dobro da igram za reprezentaciju. Nije, jer je zarađivao od mene. Iste sekunde bi dobio otkaz. Naš je problem što imamo samo dvojicu igrača koji imaju kvalitetu i da, ako žele, mogu menadžere poslati u onu stvar. I obojica to rade. Baš me zanima smije li neki menadžer Dariju Šariću ili Bojanu Bogdanoviću narediti da ne igra za reprezentaciju. Nema šanse jer zna da bi izgubio ogromne pare. Zato je naš posao da klincima kad zaigraju za mlade reprezentacije damo tenisice, dres, torbu, da se prema njima odnosimo ljudski i da ih tretiramo kako treba. Tako da im kasnije ne padne na pamet odbiti reprezentaciju jer ih je ta reprezentacija stvorila. Godinama se kod nas u mlađe reprezentacije ulazilo po nekom ključu – netko je morao igrati jer mu je otac bio sponzor, a netko jer mu je trener bio dobar s rođakom. Neka djeca ne bi prošla, ali djecu ne možeš prevariti. Ona su neiskvarena i znaju dobro tko valja, tko je zaslužio dres, a tko nije. Tako se nekad radilo u hrvatskoj košarci, ali tome je kraj. Obećavam vam to.''