Foto: AFP
NAJNOVIJI val nasilja koji je zahvatio Srbiju, ali i koji su građani te zemlje izazvali u drugim državama (Italija) samo je logična posljedica višegodišnjeg poricanja zločina od strane srpske političke elite.
Srpski novinar i komentator Teofil Pančić, koji je nedavno i sam bio žrtvom brutalnog nasilja i premlaćivanja na beogradskim ulicama, u izjavi za njemački Deutsche Welle upozorava da je nasilje u Srbiji postalo legitimno prije više od 20 godina, te da su današnji događaji samo logična posljedica onoga što se događalo tada. “Društvo u kojem je nasilje legitimirano prije dobrih 20 i više godina, a da nikada suštinski u međuvremenu nije delegitimirano, zapravo je društvo u kojem su takve stvari ne samo moguće, nego je zapravo nevjerojatno da svega toga nema još i mnogo više“ objasnio je.
Karadžić: Deklaracija pokazala da Srbija ne želi iskreno suočavanje s prošlošću
Nije dovoljno, upozorava Pančić, to što je netko mlad da bi bio liberalniji od svojih očeva ili djedova. Ako takav mladi čovjek odrasta u kući u kojoj se vjeruje u tu vrstu zločina i u njegovu legitimnost, ako on to isto čuje u svojoj okolini i ako takve stavove razmjenjuje sa sebi sličnima preko interneta, ne može se očekivati ništa drugo nego da i on bude zagovornik nečega što u srpskom slučaju zvuči kao formula "Nož, žica, Srebrenica".
I bivši državni tajnik u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Marko Karadžić za isti je list oštro kritizirao politički vrh zbog nedavno usvojene Deklaracije o osudi zločina nad Srbima, tvrdeći da je njom jasno pokazano da Srbija ne želi iskreno ući u proces suočavanja s prošlošću. U tu je Deklaraciju, objasnio je, ako ništa drugo, a ono barem trebalo uvrstiti osudu politike koju je provodio Slobodan Milošević, kako prema narodima i državama u regiji, tako i prema vlastitom narodu.
S mladima u Njemačkoj se sustavno radilo, s mladima u Sbiji ne radi nitko ili rade na pogrešan način
Deutsche Welle pak navodi kako se usporedba ponašanja mladih u Srbiji 15-ak godina nakon završetka ratnih operacija ne može uspoređivati sa generacijom unuka u Njemačkoj poslije Drugog svjetskog rata. Ta je generacija mladih Nijemaca, tvrdi DW, 20-ak godina nakon Drugog svjetskog rata svojim očevima i djedovima postavljala ključna pitanja o njihovoj ulozi tijekom rata.
Ključna razlika između njemačke i srpske poslijeratne generacije jest u tome što je poslijeratna generacija mladih Nijemaca počela postavljati suštinska pitanja o prošlosti svojih predaka nakon 20 godina ozbiljnog rada s njima. "S mladima u Srbiji se ili ne radi ili se, što je još gore, radi na vrlo pogrešan način, zbog čega smjena generacija može značiti dolazak još gorih. Osim ako se dio te generacije ne odrekne svojih očeva" zaključuje njemački list.
A obzirom na sličnu, tek možda nešto manje nasilnu situaciju u Hrvatskoj i uzimajući u obzir broj mladih koji sudjeluju u neredima na sportskim manifestacijama ili pak otvoreno "koketiraju" sa ustaštvom i "crnim" danima hrvatske prošlosti, neka nam bude dopušteno podsjetiti da se sličan zaključak i slična analiza poput one koju je za srpsko društvo dao novinar Pančić, može prenijeti i na našu zemlju. I slično upozorenje o potrebi sustavnog, promišljenog rada sa mladim generacijama vrijedi i za Hrvatsku. No takav rad i takve aktivnosti, osim deklarativne osude nereda i nasilja na stadionima i nošenja kapa sa ustaškim znakovljem koje nakon takvih događaja pljušte sa svih strana, još nitko nije pokrenuo.