Foto: AFP
PROŠLO je gotovo pet godina otkako je Natascha Kampusch pobjegla svom otmičaru koji ju je držao zatočenu u podrumskoj prostoriji. Život na slobodi i dalje joj je, kako kaže, veliki izazov, a najteže joj pada to što je društvo osuđuje i dalje je gleda kao žrtvu. "Psihoterapija mi pomaže da se nosim sa svime što sam doživjela. Danas više ne mislim na tu osobu koja me otela, ne osjećam mržnju niti strah", izjavila je mlada Austrijanka u intervjuu za Red Carpet.
"Na pitanje jesam li bila seksualno zlostavljana općenito ne odgovaram"
Pričajući o svom životu u zatočeništvu, ponovila je kako joj je Priklopil uskraćivao hranu, jer ju je želi učiniti nemoćnom te da ju je počeo tući kad je odrasla u ženu. "Poslije je pokazao svoju mržnju prema ženama koja je očito postojala i prije. Počeo me tući i grditi, diskriminirao me jer sam žena, stalno mi je davao do znanja da su žene manje vrijedne i da nemaju nikakva prava", kaže Natascha. Na pitanje jesu li neki detalji zatočeništva izostali iz njene knjige, rekla je da njene privatne informacije nisu uvrštene u sadržaj knjige "3096 dana". "One stvari koje su za mene bolne i ponižavajuće, nisam uvrstila u knjigu kako ne bih uznemirila čitatelje", kaže ona. Također je bila vrlo suzdržana oko pitanja seksualnog zlostavljanja. "Na pitanje jesam li bila seksualno zlostavljana općenito ne odgovaram", rekla je Natascha mirno.
"Veza bilo koje vrste je na neki način ograničavanje i opterećenje kojem se ne želim izložiti"
Život na slobodi je za nju težak, ali demantirala je da svaki vikend odlazi u kuću u kojoj je bila zatočena, kako su nedavno pisali austrijski mediji. Kaže kako osjeća da ne pripada ovom društvu, ali ističe kako se vjerojatno mnogi danas tako osjećaju. Njen intimni život također pati zbog trauma koje je doživjela. "Zbližavanje s nekim mi je velik problem. Osam i pol godina se ne može zanemariti. Primjećujem da mi je još uvijek neugodno. Ne volim dodire ni zagrljaje, bilo da je riječ o ženama ili muškarcima. Izbjegavam ljubljenje i zagrljaje pri pozdravljanju", tvrdi mlada Austrijanka. Također kaže kako još uvijek nije u vezi. "To je vrlo intimno pitanje. Još sam u potrazi i mislim da prvo želim uživati u ovoj slobodi. Veza bilo koje vrste je na neki način ograničavanje i opterećenje kojem se ne želim izložiti", smatra ona.
"Pretpostavljam da je zato u nekim društvima običaj kamenovati žene koje su silovane i spaljivati udovice, jer nitko s tim ženama nije želio imati posla"
"U određenoj mjeri sam obilježena, društvo me ne prihvaća na način na koji bi prihvatio nekog tko je proživio ista iskustva kao oni, tko je odrastao s njima i išao u istu školu", ispričala je Natascha te dodaje kako za njenu samoću ne treba samo kriviti suzdržanost s njene strane. "Stvar je u činjenici da muškarci kad stupe u kontakt sa mnom i kada shvate što mi se dogodilo, kažu da ne žele s tom osobom imati posla. Žele osobu koja je imala normalan život. Pretpostavljam da je zato u nekim društvima običaj kamenovati žene koje su silovane i spaljivati udovice, jer nitko s tim ženama nije želio imati posla", rekla je Natascha i ustvrdila da mora još raditi na svom osjećaju slobode: "Okove koje mi je stavio taj čovjek, one stvarne i emocionalne te okove koje mi stavlja ovo društvo, nekako moram odbaciti i osjetiti stvarnu slobodu".