"Ne, pustiti ljude da se dave u Mediteranu nije europska vrijednost"
Foto: FAH
DIREKTORICA Human Rights Watcha za Europu i središnju Aziju, Judith Sunderland, za EUobserver je u nedavnom članku iznijela svoje mišljenje o novim optužbama protiv spasilačkih službi u središnjem Mediteranu.
U nastavku prenosimo dijelove njezinog članka.
"U prva tri mjeseca 2017. godine na središnjem je Mediteranu, između Libije i Italije, poginulo 595 osoba. Poginuli su zbog pothlađenosti, gušenja ili utapanja.
No, 24.474 muškaraca, žena i djece spašeno je s trošnih brodova u blizini Libije te prebačeno u Italiju".
Upitne namjere
"Neke od nevladinih organizacija (NVO) koje su ih spašavale, poput Liječnika bez granica (MSF) ili MOAS-a, humanitarne udruge za pomoć migrantima iz Malte, sada se optužuju da potiču migraciju brodovima. Ili još gore, dosluh s krijumčarima ljudi.
Agencija za granice Europske unije, Frontex, spomenula je da postupci nevladinih organizacija djeluju kao poticaj migrantima na putovanje brodom, u nadi da će ih te organizacije spasiti.
Tužitelj iz Katanije na Siciliji pokrenuo je postupak provjere financiranja tih agencija kako bi se provjerilo ne profitiraju li one nezakonito na ljudima koji su u potrazi za boljim životom.
To je još jedan od obrata u odnosu EU-a prema useljenicima, uz prenatrpanu Italiju i porast ksenofobije u zemljama EU-a".
Pozitivne strane NVO-a
"No, okrivljujući spasitelje ignoriraju se stvarnost i povijest - to je nemoralno. Aurelie Ponthieu iz MSF-a rekla je da NVO-ovi nisu uzrok, već odgovor na ljudsku tragediju, a od 2011. godine 14.000 ljudi poginulo je i nestalo na moru.
Nakon tragedije pokraj otoka Lampeduse iz 2013. godine počelo se govoriti o potrebi za povećanjem broja misija za spašavanje u središnjem Mediteranu, a to se i ostvarilo 2015. godine nakon prestanka rada talijanske humanitarne operacije Mare Nostrum te početka rada manjkave agencije Frontex.
Ljudi kreću na ta putovanja iz raznih razloga, zbog progona, nasilja, neimaštine, a idu prema slobodi i sigurnosti. Postoji mnogo čimbenika za i protiv putovanja morem, pa zbog toga ne bi trebalo ukinuti djelovanje NVO-ova.
Prisutnost brodica EU-a blizu libijskih voda utjecala je na dinamiku migracija. Postoji veća vjerojatnost spašavanja i krijumčari su se počeli služiti podmuklijim taktikama, poput upotrebe čamaca na napuhivanje s tek toliko goriva da se dosegnu međunarodne vode.
Je li ispravno spašavati migrante?
"Propitivati ispravnost humanitarnog spašavanja na moru isto je kao prestati poštovati život i puštati ljude da se utope.
Ohrabrujuće je što se mornarička operacija Unije "Sophia", koja je zadužena za sprečavanje krijumčarenja, hvali spašavanjem tisuća ljudi na moru 2015. godine, iako joj to nije zaduženje.
Takve operacije polako mogu popraviti stanje, a pomoglo bi i organiziranje sigurnijih ruta za putovanje.
U međuvremenu, ne trebamo optuživati dobrotvorne organizacije koje pomažu premostiti jazove koji su ostali iza EU članica, nego se trebamo usredotočiti na stvaranje povjerenja, bolje koordinacije i aktivnih EU patrola na kritičnim mjestima", zaključuje Sunderland.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati