Foto: FAH

KADA je britanska koalicijska vlada konzervativaca i liberalnih demokrata 2010. preuzela vlast, smatralo se da ima jedva nešto više od 50 posto izgleda da preživi cijeli petogodišnji mandat. Koalicijska vlada, prva u zemlji nakon Drugog svjetskog rata, uspjela je ipak opstati, no Veliku Britaniju nakon parlamentarnih izbora 7. svibnja očekuje još složenija situacija, piše Reuters.

Na pomolu manjinska vlada

Tri mjeseca prije izbora, konzervativci premijera Davida Camerona i laburisti Eda Milibanda u mrtvoj su utrci s potporom između 32 i 34 posto birača, pokazuju ankete. S druge strane, jača potpora alternativnim strankama kao što su Stranka britanske neovisnosti (UKIP), Škotska nacionalna stranka (SNP) i Zeleni.

Budući da dvije najveće stranke vjerojatno neće same osvojiti većinu, neki analitičari strahuju od neriješenih izbora koji bi za nekoliko mjeseci mogli dovesti do drugih izbora i slabe vlade kao nakon dvaju izbora 1974.

"U ovom trenutku postoji toliko nepoznanica i nije nevjerojatno da biste mogli dobiti manjinsku vladu koju je teško održati u frakturiranom političkom sustavu", rekao je Mike Amey, menadžer za Veliku Britaniju pri PIMCO-u, najvećem svjetskom obvezničkom fondu.

Referendum o članstvu u EU prije 2017. godine?

Funta je pala u odnosu na dolar na gotovo najnižu razinu od sredine 2013., što djelomice odražava činjenicu da međunarodni promatrači nisu sigurni što će dogoditi nakon izbora.

Ako se Cameron vrati u Downing Street, bit će pod pritiskom da održi obećanje da će organizirati referendum o članstvu u EU-u, možda i prije 2017.  Laburistički čelnik Miliband ne želi referendum o EU-u, smatrajući da bi to bio prevelik rizik za gospodarstvo. Ali njegovi prijedlozi o kontroli energetskih tvrtki, kao i zauzimanje za više plaće, zabrinjavanju poslovni svijet. Lijevo krilo njegove stranke moglo bi pak dovesti u pitanje njegova obećanja da će zadržati kočnice na javnoj potrošnji.

Neki analitičari smatraju da bi najstabilniji scenarij bio novi koalicijski dogovor bilo konzervativaca bilo laburista s liberalnim demokratima.

Nezaposlenost pala ispod 6 posto

"Tabu je prekršen i što god birači mislili o koalicijama, mogućnost nove zapravo ne doživljavaju kao potpunu noćnu moru", rekao je Tim Bale, profesor politologije na londonskom Sveučilištu kraljice Mary.

Koalicijske vlade česte su u drugim europskim zemljama, no u Velikoj su Britaniji rijetkost zbog izbornog sustava koji ne daje ništa onima koji završe na drugom mjestu. Ta praksa prekinuta je 2010. zbog razočaranja birača dvjema glavnim strankama i njihovim pristupima krizi.

Koalicija konzervativaca i liberalnih demokrata okupila je dvije stranke koje su nekoć imale jako različita stajališta o potrošnji, porezima i članstvu u EU. No njihova spremnost na ustupke omogućila je Velikoj Britaniji relativno stabilnih pet godina i smanjenje golemog deficita, premda sporije od planiranog. Zemlja je 2014. ostvarila rast od 2,6 posto, a nezaposlenost je pala ispod 6 posto.

Novi dogovor

Doista, neki proeuropski orijentirani konzervativci privatno priznaju da više priželjkuju novi dogovor s liberalnim demokratima, koji također podržavaju članstvo u EU-u, od male konzervativne većine, jer bi u tom slučaju stranka bila dužna svojim članovima koji žele da zemlja napusti EU, rekao je Bale. Liberalne demokrate po anketama podržava oko 7 posto birača.

"Više je nego vjerojatno da će liberalni demokrati biti u idućoj vladi, u koaliciji ili s laburistima ili konzervativcima", rekao je vođa te stranke Nick Clegg, koji bi na izborima mogao izgubiti polovicu od svojih 57 zastupnika.

No, dvostranačka koalicija možda neće biti dovoljna da bi se osigurala vlast nakon svibanjskih izbora. S obzirom na to da tri glavne stranke nisu popularne među biračima, ankete sugeriraju da bi koaliciji kozervativaca i liberalnih demokrata mogla trebati potpora još jedne stranke. Kada je konzervativni ministar financija George Osborne prošli mjesec kazao da će dopustiti sjevernoirskom parlamentu da određuje stope korporativnog poreza, to je protumačeno kao pokušaj približavanja sjevernoirskim zastupnicima čija bi potpora mogla pomoći konzervativcima da formiraju vladu.

Druga opcija za Torijevce je savez s protueuropskim UKIP-om, koja ima dva zastupnika, a u svibnju bi mogao dobiti i više. Za to bi morali obećati da će referendum o EU-u održati prije 2017., roka koji je do sada spominjao Cameron. Ankete UKIP-u daju oko 15 posto glasova i oko deset zastupničkih mjesta. Kada bi na izborima najviše glasova dobili laburisti, ali nedovoljno za većinu, mogli bi se okrenuti lijevoj Škotskoj nacionalnoj stranci (SNP), možda i bez formalnog koalicijskog sporazuma.

Gospodarski kaos

SNP je poručio da neće nikada podržati konzervativnu vladu, nego samo laburiste i to ako Miliband ublaži štednju i ukloni britanski nuklearni arsenal iz škotskih voda. Stranka se bori za laburistička zastupnička mjesta iz Škotske i ako ih dobije, vjerojatno će potporu novoj vladi uvjetovati većim ovlastima za Škotsku.

Amey iz PIMCO-a smatra da će se britanska politika vratiti tradicionalnom dvostranačkom sustavu kada stranke povrate povjerenje birača i kada im počnu rasti plaće. No, upozorava, "to ne znači da će se to dogoditi preko noći. Kada dođu izbori 2020., vrlo lako bismo mogli biti u istoj situaciji."

Predizbornom kampanjom dominiraju glavne nacionalne teme: zdravstveni sustav, gospodarstvo i imigracija, prenosi France Presse.

Cameron (48) upozorava na opasnost "povratka gospodarskog kaosa" kao u Grčkoj u slučaju pobjede laburista, dok Miliband (45) kritizira produbljivanje nejednakosti u zemlji i poziva na spašavanje zdravstvenog sustava koji je gotovo neprepoznatljiv.

Cameron tradicionalno uživa potporu Cityja, a stalo mu je i do potpore malih i srednjih poduzetnika i srednje klase i, iako potječe iz visoke klase i ima aristokratske korijene, ne oklijeva izići pred kamere u radničkoj kacigi i odijelu. Milibandu s druge strane manjka uvjerljivosti i karizme.