RODITELJI imaju ključnu ulogu u poticanju samostalnosti djeteta. Kasnije se ta neovisnost i samostalnost proširuje, pa djeca počinju sami koristiti toalet, sami čitaju priče te se druže s vršnjacima bez nadzora odraslih. Kako dijete raste i sazrijeva, upuštat će se u sve više situacija koje će od njega zahtijevati rješavanje problema, određivanje koji je postupak ili aktivnost najbolja, kreativnost i snalažljivost. Djecu trebate naučiti da sami moraju donositi odluke i isto tako da znaju razmišljati svojom glavom. 

 

Ako se dijete svađa s vama, to vas sigurno frustrira, no barem se jasno vidi da ima svoje mišljenje, a upravo to i želite iako vam se trenutačno baš i ne čini tako.

 

Kada se dijete neprimjereno ponaša, nakon što ga izgrdite, upitajte ga „što misliš, zašto se ljutim na tebe?“. Ako ne pitate, dijete neće razmišljati o razlogu roditeljeve ljutnje. Međutim, pitanjima ćete najbolje naučiti dijete da razmišlja svojom glavom. 

 

Zapravo, uopće nije važno pitate li ih vole li više npr. nogomet ili ples, kako smanjiti globalno zatopljenje ili što misle o politici u Kini. Važno je samo da ih natjerate da misle.
 

Također je važno da njihove zamisli stavljate na kušnju. Ne agresivno, samo ih pitajte npr. „zašto tako misliš?“. 

 

Stalno postavljajte pitanja i propitujte njihove stavove. Navedite ih da debatiraju, postavljaju pitanja, svađaju se te opravdavaju. 

 

Ima situacija kada dijete npr. skače po krevetu, ne damo mu. Razbacuje ili slično… ne damo mu. Onda mu kupujemo televiziju u sobi ili nudimo raznorazne gadgete. Činimo grešku. Dijete koje sjedi u fotelji i gleda televiziju, ništa ne radi, jednostavno ne daje dovoljno stimulacije svom mozgu jer to nije fiziološka aktivnost. Problem se javlja oko osme godine, a tada je kasno za pomoć.