DESET dana prije nego što će se u Zaprešiću dogoditi nezapamćena tragedija kada je na rukama prolaznika 22-godišnji mladić umro nakon što je stigla hitna pomoć u kojoj nije bilo liječnika, u javnost je izašao prvi nacrt Državnog proračuna za 2019. godinu.

Vlada prije deset dana u javnost pustila informaciju da će 2019. davati milijardu kuna manje za zdravstvo

Iako su dva događaja naizgled nepovezana, u tom je nacrtu jedna od najvažnijih stavki gotovo deset postotno smanjenje iznosa koji se izdvaja za zdravstvo

9,6 posto manji planirani rashodi u odnosu na 2018. godinu, prevedeni u novac, znače milijardu kuna godišnje manje za zdravstvo.

Uzmu li se u obzir izjave ministra zdravstva Milana Kujundžića koji je u nekoliko navrata izjavljivao da zdravstvu nedostaje najmanje tri milijuna kuna, jasno je da se svima koji će u Hrvatskoj zatrebati liječničku pomoć ne piše dobro.

Izravno ćemo od plaće davati više za lošije zdravstvo

Istovremeno, vlada je predstavila pompozno najavljivanu poreznu reformu prema kojoj će građani izravno iz svoje plaće za zdravstveno osiguranje plaćati 16,5 posto umjesto dosadašnjih 15 posto. Dakle, izravno ćemo iz svojih džepova skuplje plaćati vjerojatno sve lošije zdravstvo. Plaćat ćemo, zapravo, krpanje nagomilanih dugova i održavanje na životu klinički mrtvog sustava. 

U kojoj je mjeri taj sustav zapravo hodajući mrtvac najbolje pokazuje primjer dviju smrti koje su se u nedjelju dogodile u Zaprešiću i Jastrebarskom.

Cijelu je zemlju potresla tragična smrt mladića koji je u Zaprešiću umro na rukama prolaznika. Hitna pomoć došla je bez liječnika.

Nedjeljne tragične smrti pokazuju u kolikoj je mjeri hrvatsko zdravstvo mrtvo

Jučer smo doznali da je još gore nego što smo mislili.

U nedjelju je uslijed potpunog kolapsa sustava hitne pomoći u Zagrebačkoj županiji umrla još jedna osoba, u Jastrebarskom. Tamošnji tim hitne pomoći T1 također je, naime, upućen na intervenciju u Zaprešić s obzirom na to da je do nesretnog mladića prvo stigla hitna s timom T2 (tim bez liječnika). Gotovo pola sata kasnije stigla je hitna pomoć iz Jastrebarskog.

"Na žalost, dok je Jastrebarsko ostalo bez tima T1 jer je bio na ovoj intervenciji, u isto vrijeme je preminula jedna osoba u Jastrebarskom", dio je iz jučerašnjeg priopćenja ravnatelja Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije mr. Davorina Gajnika u kojem je zapravo priznao da je tamošnji sustav hitne pomoći potpuno zakazao. Dodao je i kako je jasno da imaju premalo timova hitne pomoći.

"Još jednom želim istaknuti žaljenje zbog navedenog događaja, ali iz svega navedenog je razvidno da je za ovakva područja broj od 5 timova T1 nedostatan", napisao je Gajnik.

Ovo nije samo kolaps hitne, ovo je raspad hrvatskog zdravstva

Ovo zapravo pokazuje potpuni raspad sustava hitne pomoći, ali je i ozbiljan indikator raspada cijelog sustava hrvatskog zdravstva.

A ono propada već godinama, pa i desetljećima. Hitna pomoć je samo jedan od najvidljivijih pokazatelja.

O reformi zdravstva, ali i hitne medicinske pomoći, govori se već dvadeset godina, a 2011. godine provedena je i reorganizacija hitne medicinske službe. Tada su uvedeni timovi hitne medicinske pomoći T1 i T2. Već od početka je bilo jasno da takav sustav ne funkcionira te da iza riječi reforma zapravo stoji, najblaže rečeno - ne baš promišljen pokušaj uštede na hitnoj pomoći

Nakon godina loših iskustava, sustav je trebao biti promijenjen prije dvije godine. Medicinske sestre i tehničari trebali su biti stručno osposobljeni za pružanje i prijevoz unesrećenih osoba do bolnica, gdje su ih trebali primati doktori s iskustvom, prema uzoru na sustave zapadnih zemalja.

Ne štedi se na automobilima, golemom državnom aparatu ili povlaštenim mirovinama, nego na zdravstvu

Iako je zakon dobio dozvolu saborskog Odbora za zdravstvo, nikada se o njemu nije glasalo u saboru. Naime, Kujundžić ga je stavio u ladicu te krenuo smišljati svoj zakon. Kada bi se taj zakon trebao pojaviti i kako bi trebao izgledati, nitko ne zna. 

Zna se samo da država želi uštedjeti. Ne na novim automobilima, golemom državnom aparatu, starim avionima, nacionalnom stadionu ili povlaštenim penzijama, nego upravo na zdravstvu. Još gore, upravo na sustavu hitne medicinske pomoći. 

Dvadeset godina govori se o reformi zdravstva, no nismo vidjeli ni naznaku ikakve stvarne reforme, koja bi ubrzala, racionalizirala i poboljšala sustav pa onda, po mogućnosti, i ostvarila uštede, a sve "reforme" u zdravstvu prelamaju se preko leđa pacijenata.

Vlada nema novca za zdravstvo u Hrvatskoj, ali ima novca za zdravstvo u BiH

Svu apsurdnost reformi u zdravstvu pokazuje i posljednja najava ministra Kujundžića koji je više puta naglasio da goleme gubitke u zdravstvu želi pokriti i stopostotnim povećanjem trošarina na alkohol i cigarete.

I dok nam vlada, na ovaj ili onaj način, uporno poručuje da u hrvatskom proračunu nema novca za zdravstvo (ali ima za koješta), teško je ne prisjetiti se odluke vlade iz prosinca prošle godine kojom je Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar dodijelila 40 milijuna kuna. 

Time je zapravo odlučila platiti dio duga koji je napravila bolnica pod vodstvom ravnatelja Ante Kvesića, inače iznimno bliskog HDZ-u BiH.

Vlada je tu svoju odluku obrazložila - Ustavom Republike Hrvatske.

Vrijedi li Ustav i za građane koji žive u Hrvatskoj?

''Polazeći od ustavne odrednice prema kojoj Republika Hrvatska štiti prava i interese svojih državljana koji žive i borave u inozemstvu i promiče njihove veze s domovinom, dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama jamči se osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske'', stoji u odluci vlade Andreja Plenkovića od 13. prosinca da iz hrvatskog državnog proračuna dodijeli 40 milijuna kuna bolnici u Mostaru.

U lipnju su dali još 39 milijuna za pomoć zdravstvu u Bosni i Hercegovini, a prije tri tjedna su u zdravstvo susjedne zemlje dodatno uplatili nešto više od pet milijuna kuna. 

Samo se po sebi nameće pitanje, uzimajući u obzir dvije smrti koje su se dogodile uslijed kolapsa hitne pomoći, ali i premijerovog i ministrovog ignoriranja te činjenice - ima li se hrvatska vlada ustavnu obavezu brinuti i o građanima Hrvatske, dakle o onima koji još uvijek iz nekog razloga žive u Hrvatskoj?