NJEMAČKA I SAD POTVRDILI MEĐUSOBNO POMIRENJE, ALI SAMO POVRŠINSKO
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Njemački kancelar Gerhard Schroeder i američki predsjednik George Bush potvrdili su međusobno pomirenje i odmrzavanje odnosa susretom na marginama zasjedanja Opće skupštine UN u srijedu, ali su razmimoilaženja glede Iraka i međunarodne politike ostala ista.
"U američko-njemačkim odnosima iz ledenog doba prešlo se na topliju temperaturu, ali je to još daleko od vrućeg", ocijenio je stručnjak iz Centra za primijenjene političke studije u Muenchenu Wolfgang Buecherl.
Poslije prvog susreta nakon 16 mjeseci svađe, Schroeder i Bush su se pobrinuli pred novinarima iskazati zajedništvo. No bit stvari je drukčija; Njemačka, kao i Francuska, ni iz bliza ne dijeli američka stajališta o Iraku. Obje te zemlje žele što brži prijenos vlasti u Iraku na njegove stanvnike, koji su danas pod okupacijom američkih i britanskih snaga, i važniju ulogu Ujedinjenih naroda.
Stručnjaci drže da su njemačko-američki odnosi općenito bili poremećeni nakon 11. rujna 2001. iako je Njemačka, i zbog američke pomoći vlastitoj sigurnosti tijekom Hladnog rata, dotad bila jedan od najvjernijih saveznika SAD u Europi.
"SAD trenutačno provode tako jednostranu politiku da odnosi ne mogu biti onakvi kakvi su bili", smatra analitičar Zaklade političkih znanosti iz Berlina Klaus-Dieter Schwarz.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Amerikanci ne gledaju blagonaklono ni na sklad Berlina i Pariza u stajalištima oko zajedničke europske vanjske politike i obrane, što ih te dvije zemlje pokušavaju progurati kako bi Europi omogućile samostalnost u tim područjima. Dodatnu teškoću Washingtonu predstavlja činjenica da se na trojnom sastanku Schroeder-Chirac-Blair 20. rujna tom projektu pridružila i Velika Britanija, najvažniji partner i saveznik SAD u posljednje vrijeme.
Na osobnom planu "odnosi između Busha i Schroedera malo su zatoplili, ali su i dalje strogo profesionalni", kaže Schwarz.
Schroederu je nesporno bilo potrebno pokazati se s američkim predsjednikom zbog unutarnjopolitičkih odnosa, jer nije smio dopustiti da mu se i dalje predbacuje kako ugrožava transatlantske odnose.
Osim toga, njemački kancelar - koji je od dolaska na vlast 1998. nastojao svojoj demokratskoj zemlji, rasterećenoj od nacističke prošlosti, osigurati veću međunarodnu ulogu - želi ne može si više dopustiti da se neprestance pojavljuje u sjeni francuskog predsjednika Chiraca.
Stoga mu je 40-minutni susret s Bushom omogućio izlazak iz "sjene francuskog predsjednika, pohlepnog za pompom", kako je u četvrtak u uvodniku istaknuo dnevnik Sueddeutsche Zeitung.
No njemački se kancelar ipak pobrinuo da ne podreže vlastita krila i neposredno nakon razgovora s američkim predsjednikom, pobrinuo se za susrete sa Jacquesom Chiracom i Vladimirom Putinom...
(Hina) dm rt
"U američko-njemačkim odnosima iz ledenog doba prešlo se na topliju temperaturu, ali je to još daleko od vrućeg", ocijenio je stručnjak iz Centra za primijenjene političke studije u Muenchenu Wolfgang Buecherl.
Poslije prvog susreta nakon 16 mjeseci svađe, Schroeder i Bush su se pobrinuli pred novinarima iskazati zajedništvo. No bit stvari je drukčija; Njemačka, kao i Francuska, ni iz bliza ne dijeli američka stajališta o Iraku. Obje te zemlje žele što brži prijenos vlasti u Iraku na njegove stanvnike, koji su danas pod okupacijom američkih i britanskih snaga, i važniju ulogu Ujedinjenih naroda.
Stručnjaci drže da su njemačko-američki odnosi općenito bili poremećeni nakon 11. rujna 2001. iako je Njemačka, i zbog američke pomoći vlastitoj sigurnosti tijekom Hladnog rata, dotad bila jedan od najvjernijih saveznika SAD u Europi.
"SAD trenutačno provode tako jednostranu politiku da odnosi ne mogu biti onakvi kakvi su bili", smatra analitičar Zaklade političkih znanosti iz Berlina Klaus-Dieter Schwarz.
Amerikanci ne gledaju blagonaklono ni na sklad Berlina i Pariza u stajalištima oko zajedničke europske vanjske politike i obrane, što ih te dvije zemlje pokušavaju progurati kako bi Europi omogućile samostalnost u tim područjima. Dodatnu teškoću Washingtonu predstavlja činjenica da se na trojnom sastanku Schroeder-Chirac-Blair 20. rujna tom projektu pridružila i Velika Britanija, najvažniji partner i saveznik SAD u posljednje vrijeme.
Na osobnom planu "odnosi između Busha i Schroedera malo su zatoplili, ali su i dalje strogo profesionalni", kaže Schwarz.
Schroederu je nesporno bilo potrebno pokazati se s američkim predsjednikom zbog unutarnjopolitičkih odnosa, jer nije smio dopustiti da mu se i dalje predbacuje kako ugrožava transatlantske odnose.
Osim toga, njemački kancelar - koji je od dolaska na vlast 1998. nastojao svojoj demokratskoj zemlji, rasterećenoj od nacističke prošlosti, osigurati veću međunarodnu ulogu - želi ne može si više dopustiti da se neprestance pojavljuje u sjeni francuskog predsjednika Chiraca.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Stoga mu je 40-minutni susret s Bushom omogućio izlazak iz "sjene francuskog predsjednika, pohlepnog za pompom", kako je u četvrtak u uvodniku istaknuo dnevnik Sueddeutsche Zeitung.
No njemački se kancelar ipak pobrinuo da ne podreže vlastita krila i neposredno nakon razgovora s američkim predsjednikom, pobrinuo se za susrete sa Jacquesom Chiracom i Vladimirom Putinom...
(Hina) dm rt
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati