Foto: Press

OČAJNIČKI pokušaji HTV-a da na sve moguće načine nadglasaju domaće medije i uvjere ih da je njihov program gledan, a ne, kako svi ostali tvrde, u dramatičnom padu, postali su nešto što pratite s neopisivim zanimanjem (za razliku od HRT-a).

Ne djeluju kao priopćenja kakva očekujete s javne televizije koju, barem u teoriji, doživljavate kao kolektiv odraslih profesionalaca koji raspolažu s novcem od nameta i iz proračuna, već pisma nerazumnog i tvrdoglavog čovjeka koji uporno odbija priznati ono što je očito svima osim njemu.

Jedni kažu "gledanost vam je pala", oni na to odgovaraju "nije pala, stabilizirala se", drugi tvrde "ljudi vas ne gledaju", oni ispale "da, ali kad skupimo sva četiri kanala, bude dosta ljudi", a kad im treći kažu "izgubili ste 125 tisuća gledatelja", oni im objasne da je to tako jer "stižu topliji dani".

Dakle, vi se trudite doprijeti do njih, pjenite se i rasipate činjenicama, a oni vam nakon svega samo mirno odgovore: "Toplo". Poput mudrog majstora kung-fua ili Yode koji odgovara kratko i u zagonetkama o kojima trebate dobro razmisliti. Naravno, ovi majstori koriste klasična izmotavanja.

Ali trude se. Stvarno se trude učiniti sve da ovu gomilicu svega i svačega učine gledanijom.

- Reci nam, majstore Pai Mei, kako si izgubio 125 tisuća učenika?

- Toplo!

Kako stvari stoje?

Primjerice, četvrti program koji ste dosad gledali samo u tri slučaja (ako ste bili u studiju, ako je u studiju bio netko koga osobno poznajete ili ako ste dosadan čovjek) izborom gostiju već neko vrijeme oduševljava jer zaključili su da tu garnituru dosadnih stručnjaka treba malo razdrmati starim dobrim teoretičarima zavjere, krajnjim desničarima ili ekipom koja vas obara s nogu logikom da nismo kao Švicarska zbog seksualnog odgoja u školama.

I što god lijevo orijentirani mediji tvrdili, ovo su razlozi zašto će mnogi od nas napokon prebaciti na četvrti.

Želimo slušati stručnjake koji razgovaraju o temama kao što su: "Chemtrailsi u vašoj GMO hrani: Kako i tko to čini?", "Ljudi gušteri: Iguane ili Savanski varani?" ili "Liječenje homoseksualizma vatrom". Ovo su redom izvrsne teme i dobro je vidjeti da smo kao društvo dosegli razinu na kojoj "Na rubu znanosti" djeluje preobično u odnosu na ono što se događa na četvrtom, a ponekad i na prvom.

Praznine uvijek možete popuniti ustaškim propovijedima (o kojima se, morate priznati, puno piše), ukidanjem emisija ili nečim lijepim o HDZ-u.

Star Trek stol

Koliko je to stajalo?

I tu napokon dolazimo do tog dugoočekivanog high-tech spektakla zvanog Dnevnik o kojem se toliko pričalo.

Vođeni logikom "ako nešto ne funkcionira, baci još novca na to", HRT-ovci su odlučili nezanimljive voditelje i podaničko novinarstvo učiniti vizualno impresivnijim i uspjeli - Dnevnik nikad nije djelovao uspravnije.

Čovječe, koliko se u tom Dnevniku stoji to riječi ne mogu opisati. To je jedan spektakl stajanja i uspravnosti. Stoji se pored staklenog stola. Stoji se ispred video zida. Stoji se solo. Stoji se s gostima. A koliko nas je tek to stajanje stajalo, to najbolje opisuje ova rečenica koja vas ispunjava toplinom: "Šest milijuna i osamsto tisuća kuna".

Otkad je čovjek prestao strugati kameno tlo zglobovima, uspravio se i zaključio da će u tom položaju još neko vrijeme ostati, ljudi su pokušavali pronaći način da to naše dostignuće na neki način obilježe. HTV-ovcima je to pošlo za rukom. Gotovo sedam milijuna kuna da maknete stolicu i dodate veći TV ekran. Spektakluk!

Kako stoje!

Stani malo...

Ljudi su sjedili pred malim ekranima i pitali se je li moguće da nam je ovo nevjerojatno jednostavno rješenje svih ovih godina bilo pred nosom, a mi to nismo primijetili? Uzmeš stolice, izneseš ih iz studija, iskopiraš uvodnu špicu Dnevnika Nove TV, kažeš ljudima da ustanu i bam - sedam milja kuna.

U jeku jadikovki o štednjama zbog kojih su morali ukinuti čak i satiru, HTV-ovci su uspjeli potrošiti sedam milijuna kuna da nam serviraju ono čime prosječni čovjek ovlada nedugo nakon rođenja i predstave to kao nešto revolucionarno samo zato što stoje pred ekranima koji, zamislite, idu u polukrug. Uuuuu, stoje pred televizorom, fensi!

Društvo se možda vraća u devedesete, ali HTV se vraća 1,9 milijuna godina unazad, u vrijeme homo erectusa, kada je "gle, oni stoje" posljednji put bila velika stvar.

S druge strane, moramo priznati da nas ideja o Marti Šimić Mrzlečki i niskim gostima zaista veseli