Foto: Milivoj Mijošek/Glas Istre

NOVINARI Glasa Istre iznenadili su oko 11 sati ujutro na pulskoj rivi ugledali golog muškarca koji je tražio zgradu Glasa Istre da predstavnicima medija ispriča svoju priču.

Naime, 40-godišnji Mihael Silađi odlučio je sve što ima predati Prekršajnom sudu i gol golcat dati svoju životnu priču u novine koje se nalaze svega stotinjak metara dalje na pulskoj rivi. Rekao je da je to učinio iz očaja jer je dobio kaznu Prekršajnog suda, a nema novca da je plati.

Kazna od 2000 kuna

Živi u Medulinu te uzdržava ženu i dvoje djece. Dodao je da je nezaposlen, kao i njegova supruga, a da od njega sud traži da plati 2000 kuna. U rješenju kojeg je dobio piše da se smatra da će dug biti podmiren ako uplati u roku od mjesec dana dvije trećine duga (1320 kuna).

"Država me kaznila novčanom kaznom od 2000 kuna zbog obavljanja djelatnosti za koju nisam registriran. Dakle, radio sam na crno i od toga ne bježim. Uostalom, tako rade mnogi da bi preživjeli, a ja to činim godinama da prehranim svoju nezaposlenu ženu i djecu. Ne idem na socijalno tražiti pomoć od države. Ne kradem i ne varam. Neka me zaposle za neku plaću od koje mogu živjeti ili neka me pustite da živim. Sada ta ista država od mene traži da im platim kaznu. Odakle da im platim? To mogu samo ako ponovno radim na crno da bih zaradio za kaznu koju sam dobio jer sam radio na crno! Koja je onda poruka koju država šalje naplaćujući mi kaznu? I što ako me pitaju otkud mi sada novac za plaćanje kazne? Zapravo, moje je razmišljanje posve logično, ali nema nikakve logike u ponašanju države i onih koji su mi poslali kaznu", rekao je za Glas Istre Silađi.

Objasnio je da se 2000. godine odlučio preseliti u Pulu jer je smatrao da je tu bolji standard i veća perspektiva nego u selu pokraj Virovitice gdje je Silađi, podrijetlom je Mađar, živio.

"Ubrzo se iz Njemačke u Medulin doselila moja majka koja je tu kupila kuću. Problemi su počeli prije nešto više od dvije godine kada sam dao oglas putem interneta da nudim usluge prijevoza prikolicom do 600 kilograma. U oglasu sam dodao da vršim sitne popravke oko kuće i uređenja okoliša. Nakon toga dobio sam poziv nekakve inspekcije da se javim na informativni razgovor i da će moj slučaj proslijediti dalje. Rezultat toga stigao je prije nekoliko dana - pismo Prekršajnog suda. Odmah sam otišao na Prekršajni sud i ostavio im sve: automobil registriran na moje ime, mobitel te odjeću i obuću koju sam imao na sebi. No, to i nije moja odjeća. Tri godine si nisam kupio ništa. To što nosim dobivam od drugih ljudi. I to što sam im ostavio je sve što imam. Rekao sam da im ništa drugo nemam za dati", objašnjava.

"Otići ću u zatvor na godinu-dvije, bar ću tada imati smještaj, hranu i odjeću"

Novinari su upitali i zašto nije napisao žalbu ili prigovor na dobiveno rješenje.

"Što ću dobiti svime time? Otići ću u zatvor na godinu-dvije. Bar ću tada imati smještaj, hranu i odjeću. A što će biti s djecom i ženom? Valjda će se država pobrinuti da ih zbrine kada to ja nisam uspio kao suprug i otac", odgovorio je Silađi.

Ipak, na kraju je prihvatio prijedlog novinara da mu pomognu napisati prigovor te da uzmu njegovu odjeću kako bi se vratio kući.

Međutim, novinari su na sudu naišli na prestravljene djelatnice koje su se zaključale u svoje urede i obavijestile policiju da je osoba koju su prijavili u prostorijama njihove redakcije.

Odbile su predati njegovu odjeću objasnivši da je to dio policijskog postupka, a muškarac je uskoro uhićen.