Foto: Index

UKOLIKO ste ovih dana u neizvjesnosti i s nervozom čekate rezultate izbora u nedjelju uvečer, s onim neizbježnim pitanjem – da li će vam biti bolje u životu nakon njih, možemo jednostavno odgovoriti. Neće. Osim ako ne spadate u uski krug ljudi koji su neposredno vezani uz vrhove političkih stranaka, osim ukoliko ne čekate saborsko mjesto ili kakvu visoku političku sinekuru – u biti se ništa posebnoga neće promijeniti u vašem životu.

Živjeti ćete otprilike kao i do sada, možda malo bolje, možda i malo kasnije – sve dok kamate u Europskoj uniji ne počnu rasti. Onda će naglo ponestati novca, vladajuća koalicija, koja god bude će se raspasti i nakon toga ćemo imat nove izbore. Tek iza kojih će biti veselo. I mnogima lošije nego danas, jer će se u paničnom pokušaju da se sve ostavi kako jest povećavati svi mogući i nemogući porezi. A više neće biti dovoljno onih koji ih plaćaju.

Politički gledano – stvari su jednostavne. Imamo dvije velike, široke koalicije, neću vas ni zamarati imenima stranaka u obje, jer valjda ni sami aktivisti stranaka ne znaju iste pobrojati. Niti jedna od te dvije velike koalicije, lijeva ili desna, neće dobiti dovoljno glasova za samostalno sastavljanje Vlade.

Do magičnih 78 zastupnika trebat će im koalicije sa strankama i listama koje će dobiti 1-2 zastupnika i manjinicima. Koji će sve jako dobro znati naplatiti svaki svoj glas. Praktično ćemo imati Vladu koju će u Saboru podržavati desetak stranaka. To ne samo da je politički loše, to je politički grozno. I ekonomski neodrživo.

Uhljeb, uhljeb uhljeba i njegov brat

Znate li što znači voditi koaliciju od desetak stranaka, gdje svaka (a ponajviše male) imaju ego do neba? To znači da naredni mandat ne možete očekivati nikakve ozbiljne reforme, reforme tako potrebne Hrvatskoj, jer u koaliciji od desetak stranaka uvijek ćete nekoga ugroziti. A saborska većina upravo ovisi o tome "nekome". To znači da svaki zastupnik većine može blokirati svaku reformu, svaku promjenu, svaku racionalizaciju – ako je u takvoj uključen njegov stranački kolega, prijatelj, rođak, kum, tko li već. I premijer, koji god da bude, mora ili klimati glavom ili ići na nove izbore. Na kojima će izgubiti. Dakle, klimati će glavom svakoj političkoj šuši koja se uspjela ugurati u Sabor.

U situaciji kada Hrvatskoj trebaju bitne reformske promjene, od reforme školstva do olakšavanja uvjeta za poduzetništvo – nitko se ništa neće usuđivati. Neće biti načina da s diraju uhljeb, uhljeb uhljeba i njego brat… Zamjenici župana će i dalje dobivati 17.000 kuna za nerad, državnih agencija će i dalje biti i kojih treba i kojih ne, na svakog liječnika će ići jedan administrativni službenik, a savjetnika uprava državnih firmi će biti više nego što ih imaju Microsoft i IBM.

Neće se ukinuti niti jedna općina, grad, županija, i nikome neće pasti na pamet da se u malim jedinicama lokalne samouprave – volontira. Ili da zamjenici župana, načelnika i gradonačelnika obavljaju svoju dužnost u slobodno vrijeme, jer žele pomoći svome kraju. Plaćat će se na sve strane – kao da nema sutra. Nikada politika neće biti lukrativnije i za one koji znaju unosnije zanimanje nego što će biti naredne tri četiri godine.

Ekonomija životarenja

Otvaranje radnih mjesta? Ma kojih, bez bitnih promjena u sustavu obrazovanja i olakšavanja otvaranja firmi? Smanjenje broja nezaposlenih? Koliko od nezaposlenih nažalost nema nikakvu potrebnu kvalifikaciju za suvremeni visokotehnološki rad? Jer, preskupi smo za se takmičiti s Indonezijom u industrijama koje smo imali prije 30 godina. Demografija? Mislite stvarno da je problem hrvatske demografije 1000 € po djetetu? Stvari su puno teže i puno ozbiljnije. Demografski, na putu smo bez povratka.

Rast BDP-a? Imamo ga i to je napokon dobro – ali s ovim što imamo trebati će nam dugo vremena kako bismo došli do 2008. godine. U međuvremenu, svjetski BDP raste za ovu godinu 3,4%, a procjene za narednu su 3,7%. Sve ispod toga – relativno zaostajemo za svijetom. Osim toga – zadužujemo se i dalje. BDP uredno raste i od zaduživanja, imali smo to u Sanaderovo doba.

Ako ste skromni i zadovoljni osnovnim preživljavanjem – dobra vijest je da neće biti nešto naročito gore od postojećeg. Barem još nekoliko godina. Kao prvo, turizam će još godinama tući rekorde i donositi nam neke novce. Ne zato jer smo nešto super – nego je velik broj lokacija koje su nam počele odvlačiti turiste zadnjih godina, posebno afričkih "all inclusive" hotela sada u zonama rata i nemira. Trebat će, imamo i sami takvih iskustava, 3-4 godine nakon stabilizacije tih država da turisti počnu dolaziti. A stabilizacija tih država nije ni počela. Međutim, turizam nije dovoljan. To je pretežito sezonska djelatnost malih zarada. Nešto za preživljavanje, ne za kvalitetan život.

Drugo? Industrijska proizvodnja raste – ali pitanje je je koliko i kada bez sustavnih promjena u društvu. Velike koalicije od desetak stranaka ne mogu natjerati državu da počnu raditi za poduzetnike, da svatko tko želi početi raditi i stvarati bude od državne i javne uprave pozdravljen s: "Dobar dan, kako vam mogu i čime pomoći?" A bez da se poduzetnik osjeća dobro i bez da mu je omogućen kvalitetan rad – on odlazi. Sada ima cijelu EU. Ili cijeli svijet. Ne da neće dolaziti stranci (imamo pad izravnih stranih ulaganja), nego će odlaziti i naši poduzetnici. Otvarati će firme drugdje.

Hrvatska u biti ni ne želi promjene. Ako želite razvijati primjerice samovozeće automobile, imate za to uvjete u samo par država. Zamislite da u nas netko predloži zakonodavnu regulativu kako bi eksperimentalni automobili mogli sami ići po cestama, kako bi svi koji ih razvijaju mogli doći u Hrvatsku? U Saboru ga ne bi shvatili, u novinama bi to prenijeli kao vic, a genijalci koji komentiraju ispod članaka bi ga ismijali. U međuvremenu, Savezna Država Kalifornija ima to zakonodavstvo i ako želite razvijati takve automobile – morate otići tamo. I tako su otvorili tisuće i tisuće novih radnih mjesta. Hrvatska u biti ne želi tisuće i tisuće novih radnih mjesta u hi-tech industrijama. Hrvatska bi željela da svi rade u jednoj velikoj i sretnoj državnoj službi. A to ne ide.

Kada kamate počnu rasti

Sve će biti relativno prihvatljivo trenutka kada počnu rasti kamate na kredite u Europi, dakle dok se država može jeftino zaduživati za potrošnju. Jer, Hrvatska se danas zadužuje uglavnom za potrošnju – od mirovina do plaća javnog sektora, kako od svojih poreza ne može prkupiti dovoljno za sve. I to može trajati još par godina, jer unatoč svemu još uvijek nismo visoko zadužena zemlja.

Onda će jednog dana, za 2-3 godine, kamate početi rasti. Unutar Državnog proračuna će se pojaviti rupa od 5-7 milijardi kuna koju neće biti moguće zakrpati. A sve kategorije, od učitelja do prijevremenih umirovljenika će i dalje vikati kako žele svoje i vlast će i dalje vikati kako je "80% proračuna zadano". Onda će koalicija, koja god bila, puknuti. Love više neće biti za kupiti svih 78 zastupnika.

Sada se oba kandidata za premijera nadaju da će kamate ipak ostati niske još pune četiri godine, kako bi problem ostao premijeru iza njih. I građanima koji neće uspjeti naći posao izvan Hrvatske.

Što napraviti

Oslonite se na sebe. Ukoliko ste među onim sretnicima koji žive u otplaćenoj nekretnini, dakle nemate ratu kredita za stan ili plaćate podstanarstvo – već ste u nekom boljem položaju, jer se možete "stisnuti" ako treba. Ukoliko možete – stavite nešto novca sa strane, ako stvari zapnu. Ukoliko imate komad zemlje – posadite, zasijte, obnovite. Ne samo radi novca, nego ćete se i hraniti zdravije.
Pogledajte imate li kakvih slobodnih resursa – uz današnje aplikacije i usluge tipa Airbnb jedna pristojna soba posebnim toaletom može biti vrlo zanimljiv izvor prihoda koji će dopuniti kućni proračun. Da ne spominjem vikendice koje se koriste mjesec – uz pomoć nekog lokalca i internetske promiždbe, mogu se koristiti i tri, pomoći ćete i sebi i lokalcu koji će je održavati.

Nemojte nakon izbora slavodobitno, osim ako niste saborski zastupnik, ići u kupovinu novog automobila – kamate za iste su još uvijek u nas ogromne, a automobili su enormno skupi čak i za nadprosječne hrvatske plaće. A kamate mogu i rasti. Država će iz političkih razloga raditi sve kako bi zaštitila stambene kredite – ali zato svi drugi mogu rasti još i više.

Posložite prioritete. A prioritet ste vi i vaša obitelj. Djeca prva. Za dodatno školovanje, za dodatno učenje prirodnih znanosti, za dodatni jezik – nađite novca kako god umijete. Kada sadašnji osnovac završi fakultet, živjeti će u tužnoj, iskompleksiranoj i prezaduženoj državi. Jer država, kada se zadužuje, zadužuje upravo nove generacije.

Ministar financija, kada uzima kredit, uzima ih u ime vrtićke i osnovnoškolske djece, jer upravo će ta djeca, svojim radom i svojim odricanjem plaćati lokanje i žderanje prethodnih generacija. Upravo su ta djeca jamac vraćanja državnih kredita. Međutim, kako tu djecu nitko nije pitao za zaduženje – zašto bi vraćali novce uzete za plaćanje prijevremenih umirovljenika, zamjenika gradonačelnika i župana? Imaju ta djeca pravo otići gdje i kada im se ćefne.

Stoga omogućite svojim nasljednicima da imaju svjetski tražena znanja: informatika, elektrotehnika, matematika. To se svugdje traži i svugdje plaća. Zašto bi oni odvajali 70% svoje buduće zarade za vraćanje dugova koji nisu napravili.

A mi ostali?

Što se tiče nas ostalih, što i kako raditi u narednom periodu, odluka je naravno na svakome od nas, osobna i ne baš laka. Svatko od nas ima svoje prioritete. Neki će se grčevito boriti za opstanak ovdje, jer cijene neke vrijednosti u kojima je Hrvatska uvelike ugodna. Recimo opušteni izlazak u kafić nakon posla. Ako volite češće sjesti uz društvo, pivo i cigarete – definitivno zemlje tipa Norveške nisu za vas.

Neki drugi su odvagnuli – pa već večeras sjedaju u neki od onih tužnih noćnih radničkih autobusa za Njemačku. Njih čeka njemačko privredno čudo koje danas čak i radnike iz mirovine vraća u radni proces. I ti koji odlaze samo će se nasmiješiti na rezultate izbora, kakvi god da jesu.

Dodatno, ukoliko razmišljate aktivno, ukoliko razmišljate poduzetnički, ukoliko želite nešto pokrenuti – ovdje će se svi urotiti da vas unište, orobe i opljačkaju. Za svaki porezni prekršaj (a uz ove propise nemoguće ih je izbjeći), plaćat ćete desetke tisuća kuna. Za svaki sitnicu će vas nadzirati. Izrađivat ćete gomile glupastih papira, od kontrole radnog vremena do enormno složenih obrazaca ako želite nešto uplatiti. Na adresu firme ćete dobivati hrpe uplatnica, jer ostalo nam je preko 150 parafiskalnih nameta. Vidjet ćete kako neki duguju porezne milijarde, dok vas blokiraju ako slučajno ne uplatite par kuna. Naučit ćete što znače namješteni natječaji. I nakon godinu dvije razmišljat ćete zašto ste bili tako glupi da niste firmu otvorili u Sloveniji ili u Londonu, kako su vas prijatelji uredno savjetovali.

Uostalom, vidjeli ste zadnjih dana koja farsa, koja komedija i koja burleska nam je pravosuđe. Želite li svoju poslovnu egzistenciju ostaviti sustavu koji ima ovakvo sudstvo kakvo ima? Gdje se već otvoreno vidi kako postoje ljudi izvan i iznad sustava? Svatko dobronamjeran koji ima neki biznis u Hrvatskoj, uz ovakve afere koje dolaze iz pravosudnog sustava, teško da može mirno spavati. Tko će vas zaštititi od neplaćanja, prijevara i nepravde? Koliko se osjećate dobro i sigurno i kao radnik i kao poslodavac u realnom sektoru, onome koji sve pokreće?

Niste dužni niti otvarati firme niti raditi u zemlji koja će vam uzeti 50-70% onoga što zaradite, kako bi političari nalazili izbornu bazu među onima koji sjede na vašoj grbači

Svatko za sebe

Ukratko, od izbora ne očekujte ništa – pa ako vam bude malo bolje, bit ćete sretni. Ako mislite da će vam život krenuti od 9. studenoga – lažno se nadate. Politika vam bolji život neće dati, osim ako niste u vrhuški politike same. Bolji život si možete dati jedino sami sebi, ako se izborite za istog.

Javni dug raste i doći će dan kada se više nećemo moći zaduživati. Neće to biti sutra, ali biti će. Sve je manje onih koji uplaćuju, a broj onih koji žive od poreza je jednak ili veći. Matematika je tu neminovna – hrvatski model neosocijalizma će kad-tad dovesti do kraha, i onda će tek postati teško. Onih koji cijeli ovaj cirkus bježanja od reformi plaćaju sve je manje, a političkih obećanja obje koalicije je sve više.

Mirovine u nekoj srednjoj budućnosti zaboravite – bit će to samo malo bolja socijalna pomoć. Neko veliko zapošljavanje također zaboravite – jer za to više ni nemamo potencijala. Rast poljoprivrede? Može ako uvedemo hi-tech poljoprivredu, a svi su protiv toga, pa onda dvije trećine sadašnjih seljaka ne bi imalo što raditi. Energetika? Dobra stvar, definitivno može pomoći, ali suvremena postrojenja traže malo ljudi. Trgovina? Čekajte kada za koju godinu samonaplatne blagajne postaju dostupnije.
Može se sve to reformirati, pa Njemačka je uredno reformirala. Mi za to nismo spremni. Političari o takvim korjenitim reformama ne govore, jer za to nemaju ni znanja ni hrabrosti. Očajnički se nadaju još jednom mandatu bez promjena, bez reformi, bez pravog napretka.

Kako je rekao kapetan Titanica: Svatko za sebe! Imate sebe, imate svoje najmilije, imate svoju obitelj. Oni su jedini bitni, oni su jedini važni, ako se snalazite u Hrvatskoj – dobro je, ako ne – nemojte ni suzu pustiti za ovom i ovakvom Hrvatskom. Imate pravo otići za poslom kada i gdje želite te ostati koliko želite. Imate pravo djecu naučiti 2-3 jezika kako bi postali svjetski ljudi i kako ne bi morali vraćati dugove napravljene kako bi korumpirani, lijeni i neradnici dobivali plaće. Imate pravo i hrvatskim parafiskalnim nametima pokazati srednji prst i firmu osnovati u Londonu.

Država je tu da služi vama, a ne vi njoj. Ova i ovakva država je pokazala kako služi tome da vas se guli, porezno i na druge načine. Sve kako bi jedna druga Hrvatska neradnička, podla i korumpirana Hrvatska mogla funkcionirati. A vaša osobna volja je da li ćete tu drugu Hrvatsku hraniti ili ne.

I pripazite da se ne razbolite, odlazak liječnika neće nitko zaustaviti.