Ilustracija: 123rf

MLADA Osječanka, koja je u Irskoj živjela i radila 14 mjeseci, a zatim se vratila u svoj rodni grad za Deutsche Welle je ispričala zašto je otišla i kako joj je bilo tamo. Kaže kako je smještaj u Irskoj dosta skup te da je ona plaćala 450 eura za stan u kojemu je bila s još dvije cimerice. Dodaje kako je dosta teško plaćati stan ako živiš sam.

Iz Osijeka je otišla u Irsku nakon što je nekoliko godina pokušavala naći posao. Kada joj to nije pošlo za rukom, odlučila je otići u Dublin.  "U jednom lokalu su me uzeli čim sam došla, što je u Hrvatskoj nemoguće. Kod nas, ako želiš konobariti, moraš imati sanitarnu, polagati tečaj, dati uzorak stolice… Tamo ako se pokažeš da znaš raditi, ostaješ“, govori, a sve drugo se rješava kasnije.

U 14 mjeseci u Irskoj, prepričava, radila je puno poslova, u hostelu, hotelu, pubu, prehrambenoj industriji, i svugdje su svi bili ljubazni i pošteni, isto su se, kaže, ponašali prema peračima podovima i prema IT-evcima.

"Nije kao kod nas gdje gazda nosi bič", kaže i dodaje kako je tamo normalno da su poslodavci zahvalni radnicima.

Došla je s par eura u džepu

"Došla sam s par eura u džepu, plaćenim hostelom za dva tjedna i povratnom kartom za avion. Na samom početku sam i radila u hostelu da bih mogla tamo spavati, jer novci se brzo potroše. Tko ima sreće, odmah nađe šljaku, a tko nema, taj traži duže. Ali ako se potrude, svi nađu posao.", govori za DW.

"Otići u Irsku i zaraditi veliki novac te se vratiti kući u Mercedesu je nemoguće, osim ako odlazite raditi za Google ili neku od velikih kompanija. Nije lako. Ljudi misle da će biti lako i nisu dovoljno uporni. Treba biti strpljiv, nećete dobiti sve na 'tacni'. Nije sve med i mlijeko, mora se raditi i na sebi, nismo navikli na različitu kulturu, ali se može raditi i živjeti pristojno od tog rada", zaključuje djevojka i otkriva kako ipak neće dugo ostati u Osijeku jer do stalnog posla opet ne može doći.