Screenshot: RTL

"UNUTAR tjedan dana sam pala s 32 kilograma na 27.  Krajnji cilj je bio izgladnjeti se do smrti", prisjeća se za RTL svojih tinejdžerskih dana mlada Karlovčanka Maria Vrnoga de Gregorio. Ona je ovako razmišljala sa samo 17 godina. Tada se, naime, borila s anoreksijom, bulimijom i depresijom. Srećom, nakon pet godina uspjela je pobijediti.

S bulimijom i anoreksijom bori se više od 40 tisuća osoba u Hrvatskoj, a zabrinjava podatak da je među njima sve više 15-godišnjaka

"Danas kad se pogledam stvarno sam zadovoljna. Sretna sam što sam još uvijek živa, sretna sam sa svakim djelićem moga tijela", rekla je Maria. Od poremećaja prehrane u Hrvatskoj boluje više od 40 tisuća osoba, većinom žena mlađih od 30 godina.

Ipak, najalarmantnije je stanje među 15-godišnjacima. Svojom težinom nezadovoljno je 40 posto dječaka i 50 posto djevojčica. A njihov broj svake godine - raste.

Puno uzroka

"Uzroci su zaista multi, u pravom smislu te riječi. Dio otpada ili možemo pripisati medijima, kultu mršavih manekeni, dio možemo pripisati uvjetima ili nekakvim čimbenicima odrastanja pa ma kakvi oni bili, a dio i genetskim predispozicijama", objašnjava Tončica Šiškov, psihoterapeutkinja u Centru za poremećaje hranjenja BEA.

Poremećaj hranjenja psihički je problem s visokom smrtnošću, a tjelesne posljedice oboljeli mogu osjećati cijeli život.

"Imamo tu nesreću da zato što se dugo nije radilo s poremećajima hranjenja u Hrvatskoj uglavnom k nama dolaze osobe koje su puno duže od godinu dana bolesni, čak 15-16 godina.

Dakle, radimo s kronično oštećenim osobama i liječenje takve osobe ne može stati nakon 3-6 mjeseci koliko mi liječimo. Mi ih onda stavljamo u post program, koji još traje 6 mjeseci, ali one se trebaju i dalje liječiti", rekao je Hrvoje Handl, voditelj Dnevne bolnice za poremećaje prehrane PB Sveti Ivan.

Maria se prisjetila dana kad je napokon otišla u bolnicu. Taj dan joj je bio najgori u životu, a s njom je sve prolazila i njena obitelj.

"Ona se rušila sjedeći. Njezina energija je otišla, nje više nije bilo  i tad su taj dan rekli liječnici - ako noćas ne preživi mi nismo krivi. Došli ste kasno", ispričao je Marin Vrnoga de Gregorio, Marijin otac.

"I ja sam taj dan osjetila da mi je zadnji. Teško sam disala, misli su mi bile u magli nisam mogla razmišljati. Moji roditelji su mi to vidjeli u očima, kažu da su mi u očima vidjeli smrt", rekla je Maria.