54.196.47.145 US
 

OTKRIVAMO Koliko su zapravo opasne INA-ine radioaktivne cijevi?

Piše: Nenad Jarić Dauenhauer
srijeda, 29.3.2017. 22:45
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Foto: Hina, 123rf

BUDUĆI da su vijesti o vraćanju INA-inih 'radioaktivnih cijevi' s talijanske granice prije par dana izazvale ozbiljnu zabrinutost i uzbunu, od odgovornih ljudi u ključnim institucijama pokušali smo doznati sve informacije koje bi u toj priči mogle biti zanimljive i važne za hrvatsku javnost.

Ravnatelj Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost (DZRNS) Saša Medaković objasnio nam je da je sporne cijevi vratila talijanska carina nakon što je u pošiljci otpadnog željeza iz Hrvatske zabilježila povišenu razinu zračenja. Pritom tvrdi da to nije ništa novo ili neuobičajeno.

"U zadnjih godinu dana bilo je 10-tak takvih slučajeva. Već godinama, odnosno od kako su uvedena mjerenja otpadnog željeza, s vremena na vrijeme dogodi se da neki izvor bez posjednika ili prirodni radioaktivni materijal zaluta u pošiljke otpadnog željeza. Zbog toga i postoji dogovor da zemlje primaju natrag pošiljke ukoliko se utvrdi da sadrže povišeno zračenje u nekoj drugoj zemlji", kaže Medaković.

Ističe da se već zna o kakvom je zračenju riječ kao i za što su korištene sporne cijevi: "Radi se o prirodnim radionuklidima iz torijevog i uranijevog radioaktivnog niza koji su alfa emiteri. Cijevi su se koristile na vađenje nafte i plina s velikih dubina gdje je koncentracija prirodnih radionuklida znatno veća nego na površini. "

32.000 ozračenih cijevi

Prema preliminarnim mjerenjima, ističe, razine zračenja su relativno niske i ne predstavljaju izravnu prijetnju zdravlju i okolišu: "Radi se o brzinama doze nekoliko puta većim od prirodnog pozadinskog zračenja"

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Na pitanje gdje su točno smještene vraćene cijevi nismo dobili izravan odgovor. No Medaković nas uvjerava da je sve pod dobrom kontrolom.

"Po zaprimanju informacija, DZRNS je zajedno s ovlaštenim tehničkim servisom proveo inspekciju na centralnoj lokaciji na kojoj INA čuva ove cijevi. Nedvojbeno je utvrđeno prisustvo radionuklida na određenom broju cijevi, te je naređen pregled svih 32.000 cijevi koje se nalaze na lokaciji. Po zaprimanju rezultata pregleda cijevi i detaljnijeg utvrđivanja razine i opsega kontaminacije, odredit će se mjere u smislu zaštite zdravlja, prvenstveno radnika, ali i okoliša ukoliko se za tim pokaže potreba. Obzirom da se cijevi nalaze na centralnom, čuvanom prostoru, te obzirom na relativno nisku kontaminaciju prirodnim radionuklidima, nisu potrebne dodatne sigurnosne mjere. Zatraženo je također i laboratorijsko ispitivanje te je zabranjen daljnji odvoz cijevi s lokacije kao i rad radnika s cijevima, što uključuje čišćenje", tumači Medaković ne precizirajući koja je to centralna lokacija čak ni na naš ponovan upit.

Na pitanje znači li ovo zračenje da u Hrvatskoj možda postoje neka nalazišta radioaktivnih materijala, prvi čovjek DZRNS-a odgovara niječno: "Ovo s tim nema puno veze. Naime, na velikim dubinama koncentracija radionuklida iz prirode znatno je veća nego na površini. Ovakvi slučajevi vrlo su dobro poznati u naftnoj industriji i za njih postoje međunarodni standardi i prepoznata najbolja praksa u smislu zaštite od ionizirajućeg zračenja."

Za trajno skladište još se moramo strpjeti


Na pitanje gdje je zapela stvar s ozbiljnim rješenjem za trajno skladište radioaktivnog materijala koje nam treba iz mnogo razloga, među ostalim i zato što imamo obavezu pohraniti dio otpada iz nuklearke Krško, Medaković odgovara da nema zastoja te da za takve stvari trebaju godine pa i desetljeće.

"Postupak uspostave takvog jednog strateškog infrastrukturnog objekta je dugotrajan i iziskuje čitav niz analiza, studija, formalno pravnih aktivnosti, a s vremena na vrijeme i konzultacija s javnosti, te određene odluke na razini politike. S vremena na vrijeme mediji pokažu zanimanje za ovu temu, uglavnom nakon nekakvog izvanrednog događaja. Inače, procjena je da takvi postupci traju desetak godina ukoliko se žele ispoštivati svi visoki međunarodni standardi koje smo preuzeli i primijeniti najbolja svjetska praksa. Počeli smo sustavno 2013", objasnio je Medaković.

Iz INA-e su nam uglavnom potvrdili sve što je rekao Medaković. No ni ondje nismo uspjeli dobiti preciznije informacije o tome gdje je otpad trenutno smješten.

"Cijevi za bušenje ugljikovodika, koje se zbog istrošenosti više ne mogu koristiti, INA prodaje ugovorenoj ovlaštenoj vanjskoj kompaniji za zbrinjavanje takvog otpada. INA je od strane ovlaštenog vanjskog zbrinjavatelja obaviještena o povratku pošiljke s talijanske granice zbog povećanog ionizirajućeg zračenja. Važno je napomenuti da je riječ o utvrđenom prirodnom ionizirajućem zračenju koje se može pojaviti tijekom bušenja kroz razne slojeve zemljine kore, no takvi slučajevi do sada nisu zabilježeni tijekom Inine proizvodnje ugljikovodika u Hrvatskoj. Vraćeni materijal uskladišten je kod ovlaštenog vanjskog zbrinjavatelja otpada, a o svemu je obaviješten i Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost. INA je poduzela dodatne aktivnosti kako bi se utvrdilo porijeklo prirodnog ionizirajućeg zračenja u nekim cijevima i spriječilo moguće štetno djelovanje na ljude i okolinu", stoji u odgovorima na naša pitanja koji su stigli iz INA-e.

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije