Foto: scx.hu

U POTPUNOSTI vam prenosimo Otvoreno pismo koje je predsjedniku vlade Milanoviću uputio umirovljeni dipl. ing i dipl. oec., Primorac Srećko, koji kaže da nije član niti jedne političke stranke i da se nerado odlučio na javni istup kako bi "zaštitio svoja građanska prava kao i prava svih građana".

Imaju li daljnji postupci koncesioniranja autocesta legitimitet i legalitet?

"Donedavno sam bio pristaša koncesioniranja autocesta zbog smanjenja javnog duga i poboljšanja efikasnosti upravljanja autocesta. No promijenio sam mišljenje. Jedini službeno javno objavljeni dokument o monetizaciji autocesta je studija koju su izradili savjetnici izabrani na javnom natječaju a prihvatila Vlada - "Monetizacija javnog duga vezano za društva HAC i ARZ" (6.6.2013.). Pod pritiskom civilnih udruga je javno objavljena u studenom 2013. Da je studija zadržala klasifikaciju tajnog dokumenta ne bi bilo ni ovog teksta.

Analizom studije utvrdio sam sljedeće:

A) Izbor opcije monetizacije

U studiji monetizacije autocesta razmatrane su sljedeće opcije: opcija koncesije, opcija izdavanja obveznica-sekuritizacije, opcija ugovora o upravljanju, opcija privatizacije autocesta i opcija privatizacije operatera autocesta. U uži izbor su ušle opcija koncesije i opcija izdavanja obveznica-sekuritizacije. Analizom navedenih opcija prihvaćena je opcija koncesije. Opcija obveznica-sekuritizacije u studiji ministarstva ne sadrži niti jedan podatak, brojku, izračun (studija str. 20. i 21.). U komparativnoj tablici se konstatira da “za razliku od koncesije, sekuritizacija nema utjecaja na razinu zaposlenosti i nema povećanja učinkovitosti“. A promatra se razdoblje od najmanje 40 godina. Zar u tom razdoblju neće netko otići u mirovinu? Hoće li za 30 godina naplata cestarine biti ista kao i danas? Zatim slijedi zaključak “sa stajališta MPPI-a, sekuritizacijom primitaka od naplate cestarina kratkoročno bi se ostvarili najveći prihodi, ali bi za troškove upravljanja i održavanja ostala zadužena društva u državnom vlasništvu. Koncesija bi dugoročno donijela najveću vrijednost“ . Temeljem ovog zaključka Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture Vlada je donijela odluku o koncesiji. Opcija izdavanja obveznica-sekuritizacije je pored izdavanja obveznica trebala sadržavati restrukturiranje, model jeftinije naplate cestarina i program zbrinjavanja viška radnika. Tek onda bi odabir opcije između koncesije i opcije izdavanja obveznica-sekuritizacije bio poslovna a ne politička odluka.

B) Opcija koncesije

U prosincu 2013. objavljen je rad dr. Mate Kosora - "Osvrt na predloženi model monetizacije autocesta u Hrvatskoj" - oekonomica jadertina vol 3/no.2, (str. 90.-124). Glavni cilj studije je na osnovu postavljenih pretpostavki-parametara odrediti jednokratnu koncesijsku naknadu. To je cijena po kojoj je država spremna sklopiti ugovor o koncesiji. Konačna vrijednost koncesijske naknade se određuje nadmetanjem koncesionara, s time da je baza jednokratna koncesijska naknada. Vrijednost koncesijske naknade u studiji Vlade iznosi u rasponu od oko 17 mlrd. kuna za koncesiju na 30 godina do oko 23 mlrd. kuna za koncesiju na 50 godina (studija str. 60.-62.). No, dr. Kosor u svom radu upozorava da koncesijska naknada u studiji Vlade nije točna jer je obuhvatila samo prihod od cestarina. A dodatni prihod koncesionara su i podkoncesije (benzinske pumpe, restorani itd.),naplate šteta i kazni itd, koje nisu uvrštene u izračun koncesijske naknade. Kada se uvrste i podkoncesije,naplate šteta i kazni itd jednokratna koncesijska naknada se povećava za 17% i iznosi u rasponu od oko 19,8 mlrd. kn za koncesiju na 30 godina i 26,5 mlrd. kn za 50 godina (rad dr. Kosora, str. 98. i 99.). Razlika jednokratnih koncesijskih naknada Vlade i dr Kosora iznosi u rasponu 2,8 milijardi za koncesiju na 30 godina do 3,5 milijardi za koncesiju od 50 godina. Zbog zaštite javnog interesa svi postupci u prikupljanju ponuda, bez izmjene jednokratne koncesijske naknade u koju treba uključiti i prihod od podkoncesije,naplate šteta,kazni itd nisu legalni i legitimni.

C) Kamate koncesionara

Za sve one koji drugačije misle predsjednik Vlade kaže da nemaju kliker za novce, ne znaju s novcima i buše svoj novčanik. A ministar Hajdaš Dončić kaže da ne znaju matematiku. Pa počnimo s novcima i matematikom. Pored svih parametara u studiji koji određuju koncesijsku naknadu (str. 60.-62.) je i parametar da će koncesionar financirati koncesiju 30% vlastitim sredstvima, a 70% posuđenim .

Ministar Hajdaš Dončić izjavljuje da je prednost investitora u odnosu na zaduživanja Hrvatske u mogućnosti zaduživanja do 2%. To je točno jer je razdoblje povijesno niskih kamata. U Jutarnjem listu od 14.listopada 2014. u članku „Vlada odustaje od monetizacije?“, ministar Hajdaš Dončić kaže da nas u tom slučaju čeka “reprogram kredita koji neće odobriti ni IBRD ni EBRD pa moramo ići kod komercijalnih banaka a kod njih su kamate oko 5,5 %“. Zadnje zaduženja Hrvatske obveznicima 1,250 milijardi eura ima kamatu od 4%.

Usprkos svemu tome, priznata kamata koncesionaru u studiji iznosi 5,9% (str60-62). Koncesionar ponudi npr. 3 milijardi eura za jednokratnu koncesijsku naknadu. Plaćanje iznosi 900 miliona eura vlastitim novcem (30%), a 2,1 milijardi eura (70%) kreditom ili obveznicama. Pretpostavimo apsurd da se koncesionar zaduži po kamatama kojima se zadužuje Hrvatska od 4% uz najniže rokove ročnosti. Razlikom stvarnog zaduženja od 4 % u odnosu na priznatu kamatu zaduženja iz studije od 5,9% koncesionaru donosi neopravdanu dobit od najmanje 150 mil. eura. (cca 1,1 milijardi kn). Kada bi se zadužio po kamati ministra Hajdaš Dončića od 2%, neopravdana dobit koncesionara bi bila dvostruka i iznosila bi 300 mil. eura (cca 2,2 milijarde kn). Svjesno pogodovanje koncesionaru se može onemogućiti izmjenom kamate u studiji što znači i mijenjanje jednokratne koncesijske naknade.

Zaključak: Odabir opcije koncesije u odnosu na opciju izdavanja obveznica-sekuritizacije je politička a ne poslovna odluka. Jednokratna koncesijska naknada koja služi kao podloga za prikupljanje ponuda nije točna jer sadržava prihod od cestarina, ali ne i prihod od podkoncesija. Neuvrštavanjem tih prihoda šteta iznosi 2,8-3,5 milijardi kn. Visokom kamatom od 5,9% pogoduje se koncesionaru u iznosu od najmanje 1,1-2,2 milijarde kn. Svi daljnji postupci stoga nisu legalni i legitimni. Sve nabrojano spada u „sivu zonu“ i ne spada u legalnu zaradu-dobit koncesionara . Pitanje: Zašto ste iz izračuna koncesijske naknade izostavili prihod od podkoncesije i nerealnom kamatom pogodovali koncesionaru? Ministar Hajdaš Dončić kaže da ćemo u slučaju da ne dobijemo dobru cijenu od koncesionara ići u reprogramiranje. Molim ministra da prouči studiju Vlade iz koje proizlazi da je jedina alternativa koncesiji izdavanje obveznica-sekuritizacije. A u izradi studije i donošenju odluke, pored savjetnika i članova Vlade, sudjelovao je i on osobno.

Uz štovanje, Primorac Srećko, Zagreb, 28. listopada 2014. godine