ZAHVALJUJUĆI cijepljenju, dječja paraliza danas zvuči kao bolest iz prošlosti. No, one među nama koji boluju od nje na životu održava zastarjeli stroj pod nazivom čelična pluća, piše UNILAD.

 

Paul Alexander je od dječje paralize obolio sa šest godina. Taj sedamdesetogodišnji Teksašanin već 60 godina živi u čeličnom stroju bez kojeg ne može disati. Stroj o kojem Alexander ovisi zastario je, a njegovi dijelovi više se ne proizvode.

 

"Još nas je samo dvoje ili troje. Iskušao sam sve dostupne ventilatore i ovaj je najbolji. To je kao nekakav prirodniji način disanja za mene", izjavio je Alexander za Gizmodo.

 

"Kad sam se upisao na Sveučilište u Teksasu, bili su zapanjeni mišlju da ću sa sobom donijeti svoja čelična pluća, no učinio sam to, stavio sam ih u svoju sobu u studentskom domu i ondje živio sa svojim čeličnim plućima", dodaje Alexander.

 

 

Čelična pluća ili ventilator negativnog pritiska je zastarjeli stroj koji pomaže pacijentima da sami

normalno dišu nakon što izgube kontrolu nad svojim mišićima.

 

Stroj je izumljen 1832. godine, a u širu primjenu prvi put je stavljen 1928. godine. Izvorno ga je pogonio električni motor sa zračnim pumpama, koje su mijenjale pritisak unutar hermetičke metalne kutije tako što su u nju upuhivale i iz nje istiskivale zrak.

 

Paul čitavo vrijeme provodi unutar svojeg stroja u svojoj dnevnoj sobi. "Kad vam se čini da oduvijek

živite u čeličnim plućima, ona postaju dio vašeg mentaliteta. Kada ih netko dotakne, ja to osjetim", kaže Alexander, koji može osjetiti vibracije koje su rezultat rada ili kvara na stroju.

 

"To mi malo mijenja disanje. Bojim se da su čelična pluća dio mene", zaključuje.

 

 

Alexander je od dječje paralize obolio 1952. godine i gotovo je potpuno nepokretan. To ga nije spriječilo u naumu da završi fakultet i postane odvjetnik. Nekada je klijente zastupao u kolicima, no sad više ne može na nekoliko sati izbivati iz svojeg stroja. Cjepivo protiv dječje paralize danas je dio rutinskog programa cijepljenja djece u Ujedinjenom Kraljevstvu.

 

"Moj najgori strah je to da se dječja paraliza vrati jer je toliko ljudi i djece koji nisu cijepljeni", kaže Alexander i dodaje da bi svoju djecu obvezno cijepio. Alexander želi u budućnosti izdati memoare.

 

Zahvaljujući cijepljenju, dječje paralize u zapadnim zemljama danas gotovo i nema. Redovito ju je moguće naći jedino u Afganistanu, Pakistanu i Nigeriji. Prošle godine zabilježeno je ukupno 37 slučajeva oboljenja.