DA NI Amerikanci nisu imuni na bavljenje notorno besmislenim stvarima u političkim kampanjama, pokazuje jedan pomalo zabrinjavajući diskurs koji se zadnjih dana vodi oko predsjedničkog kandidata Baracka Obame. Naime, nakon pomalo nespretne izjave Joea Bidena da je Obama prvi "mainstream Afroamerikanac koji je artikuliran, bistar i zgodan", koja je zapravo bila samo jedan loše sročen kompliment koji je na noge podigao legiju zastupnika političke korektnosti, sad se počinje govoriti i o tome koliko će crnačkih glasova Obama dobiti na izborima. Dakle, nakon jedne bespotrebno napuhane izjave otvara se cijela kašeta pitanja o rasi, koja već neko vrijeme bujaju u SAD-u.
Daleko od toga da je to nelegitimno i nevažno pitanje, budući da su crnci u SAD-u značajna glasačka grupa, ali pomalo je smiješan i blesav način na koji se tome pristupa, a poneke su izjave koje se mogu pročitati i zabrinjavajuće.
Trenutno se analizira hoće li Afroamerikanci prihvatiti Obamu, budući da se on ne može "u pravom smislu riječi nazvati Afroamerikancem", jer ne vuče porijeklo od crnih robova, jer mu je otac Kenijac, a majka bjelkinja i jer "nije prošao ono što su Afroamerikanci prolazili u SAD-u". Pri tome, zapravo, misli na ono što su prošli njihovi roditelji i preci.
New York Times donosi izjavu Clavina Laniera, brijača iz New Yorka, dakle, jednog običnog čovjeka, koji kaže: "Kad si zamislite predsjednika, zamislite Amerikanca. Učili su nas da predsjednik treba dolaziti odavde, biti ovdje rođen i odgajan. Otići van i dovesti nekoga druge nacionalnosti, e to se nekima ne čini ispravnim". I sad je izrazito čudno da jedna od najjačih svjetskih novina mrtva.hladna prenosi ovakvu izjavu, iako je Obama u Americi rođen, u Americi odrastao i hranio se američkom hranom.
Ima tu i pisanja crnih kolumnista, koji Obamu ne smatraju "jednim od svojih". Ima, naravno, i crnaca koji podupiru Obamu.
A Donna Bazille, koja je vodila predsjedničku kampanju Ala Gorea, kaže sljedeću besmislicu: "Barack će nam reći da ne se ne moramo vraćati tome da budemo samo bijela ili samo crna Amerika, nego da možemo postati nešto sasvim drugo"
Zabrinjavajuće kod svega ovoga je to što je skoro dvije godine prije izbora već potegnuto ovo prilično besmisleno pitanje, jer bi u jednom multietničkom društvu to što je Barack Obama crn ili bijel, ovakvog ili onakvog porijekla, kad se on kandidira za novog predsjednika, trebalo biti savršeno sporedno pored toga kakav politički program on nudi.
Politički gledano će ovo vjerojatno imati malu ulogu. Obama već zna na koliko crnačkih glasova može računati, a sigurno ima i strategiju nastupa prema crnačkoj zajednici.
Društveno gledano, pomalo je šokantno što su mediji otvorili ovakav diskurs koji je savršeno bespredmetan i beskoristan. Taj diskurs postoji u sličnim oblicima u bilo kojoj državi na svijetu, a u njemu se zapravo, pod krinkom nekakve političke analize, na vrlo nemušt način obrađuje jedno društveno pitanje, od kojeg problem prave samo rasisti (crni ili bijeli u SAD-u), šovinisti (recimo, kod nas) ili pomahnitali predstavnici političke korektnosti (bilo gdje na svijetu).
J.D.