Foto: Hina 

BROJNI čelnici hrvatskog sporta sigurno su odahnuli na kraju tog dramatičnog utorka, dana kada je Božo Petrov ljutito prekinuo pregovore s Hrvatska raste i bacio se u zagrljaj Domoljubnoj koaliciji. Odlučili su formirati nešto što izgleda kao koalicija, miriši na koaliciju, ali, uvjeravaju nas, nije koalicija. I dok se javni bilježnici diljem Hrvatske preznojavaju, a profesori hrvatskog jezika zbunjeno gledaju zbog redefiniranja značenja riječi koalicija, Most je prebrodio sve rijeke te je formirao vladu zajedno s HDZ-om i satelitima.

Hrvatski nogometni savez kao filijala HDZ-a koju vodi donator stranke i čuvar Kolindinog autobusa

Novi premijer Tihomir Orešković odabrao je HDZ-ova Predraga Šustara za ministra znanosti, obrazovanja i sporta, a tko će biti Šustarova "sportska ruka" to tek trebamo doznati. Jasno je samo da su pripadnici HDZ-a, pogotovo oni koji dižu ruke u Hrvatskom nogometnom savezu, ostvarili, naizgled, političku pobjedu koja im omogućava kontrolu određenih političkih procesa. Nisu samo oni u HNS-u zadovoljni ishodom parlamentarnih izbora, tu bismo mogli svrstati i Ivana Šukera, Zorana Gobca i ostale "očeve" hrvatskog sporta.

Primjerice, Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o sportu, koji je izglasan pod SDP-ovom vladavinom i koji toliko smeta HNS-u, prijeti sudbina plitkog potoka. Tri dana od formiranja nove vlade, Davor Šuker već je podnio Ustavnom sudu prijedlog za ocjenu ustavnosti.

Hoće li Most krenuti putem HDZSDP-a?

Međutim, njihova eventualna radost nema neko uporište s obzirom da je Most u predizbornoj kampanji bio žešći od Zorana Milanovića i, definitivno, Tomislava Karamarka. Naime, sada već bivši premijer je obećao kako će "spasiti hrvatski nogomet od kandži jednog čovjeka", dok je Karamarko vrlo indikativno obećao spasiti Hajduk (?!).

I dok se prvi probudio nakon četiri godine i sjetio se skupljati jeftine političke poene, a drugi kao da je dijagnosticirao kako imate problema s vlagom dok vam kuća gori, Most je bio vrlo jasan i precizan. Oni su detektirali kako se hrvatska reprezentacija pretvorila u lakrdiju kojom drmaju članovi "zna se" stranke, a sve pod budnim okom jednog čovjeka - Zdravka Mamića, inače donatora HDZ-a i čuvara predsjedničinog autobusa.

Svojim su biračima ukazali da je aktualni izbornik reprezentacije Ante Čačić "jedan iz ergele Mamićevih kućnih igrački" te da ne samo u HNS-u nego i u drugim sportskim savezima sjede ljudi koji imaju  "nespojive državne, lokalne ili političke funkcije".

Nadamo se da reforma hrvatskog sporta neće završiti kao definiranje riječi koalicija. Što god netko mislio o Mostu, oni su u mogućnosti pokrenuti inicijativu za raščišćavanje odnosa u hrvatskom sportu i popraviti ono što HDZSDP ekipa nije htjela, nije znala ni mogla učiniti proteklih godina.

Uostalom, sve su i sami saželi u priopćenju objavljenom 24. rujna prošle godine, na dan kada je Hrvatski nogometni savez Davora Šukera i Zdravka Mamića zabranio novinarima Indexa pristup hrvatskoj reprezentaciji.

[FOOTBALL IS FOR YOU AND ME - NOT FOR ZDRAVKO'S INDUSTRY]

"Nakon što smo već navikli na svakakve ispade naših političara, kao i na neshvatljiv nemar oko hrvatskih interesa proteklih 25 godina, jedna je organizacija, jedan sport i jedna momčad manje više uvijek uspijevala održavati, ponekad toliko krhko, hrvatsko zajedništvo i mir. Ta organizacija poznata je pod nazivom Hrvatski nogometni savez, sport je, naravno, nogomet, a momčad čini brigada legionara i ambasadora Hrvatske koji igraju za najjače svjetske klubove i na koje smo svi iznimno ponosni.

Taj gotovo mitski status uspjela je čak zadržati i u često kriznim vremenima, žmireći na mnoge stvari i guranjem problema pod tepih, no, kad svi zajedno vidimo 11 dobro poznatih lica u planetarno poznatim dresovima, nekako u euforiji zaboravimo na sve loše u tih 90 minuta, pa i duže od toga.

Nažalost, upravo smo svjedoci kako se i ta, toliko nekad omiljena, organizacija pretvorila u najobičniju lakrdiju. Cijela priča je posijana na tribinama, prvo oko Dinama, a posljednjih godina se ta negativna atmosfera prelila i na nacionalnu momčad. Dugo smo žmirili i prelazili preko farsa koje su se odigravale u klubovima pa u HNS-u: od ukidanja Udruge prvoligaša, odnosom prema osuđenim i kompromitiranim dužnosnicima i općenito nebrige za domaću ligu, što je rezultiralo revoltom i foteljaškim borbama za vlast između dvije frakcije, pa smo jedno vrijeme imali i dvije paralelne organizacije koje su se zvale istim imenom, HNS, a cirkus se nastavljao paktom zaraćenih strana gdje dobivamo malo mira, novog izbornika i novog predsjednika HNS-a, dok je cijelo vrijeme jedan čovjek vukao konce iza kulisa i s vremenom pretvorio tu lakrdiju u diktaturu. Bili smo svjedoci i jednoglasnim odlukama izvršnog odbora HNS-a sastavljenog od inače nemalog broja članova – 17. Na taj isti jednoumni način degradiran je i potrošen taj novi trener, pa opet jednoglasno postavljen novi izbornik, vrijeđajući mozgove navijača sa pričama o demokraciji, transparentnosti i neovisnosti članova IO-a, kada je više nego očito da Zdravko Mamić i njegova klika najbližih suradnika vuku sve konce.

Kap koja je prelila čašu jest najnoviji izbor izbornika reprezentacije koji je otvorio oči i najtvrđim braniteljima lika i djela dotične organizacije. Manje je bitno i sporedno pričati o kvalitetama Ante Čačića i može li on obavljati tu zahtjevnu ulogu, pa čak i tome je li bilo boljih i iskusnijih kandidata od njega. Problem nastupa u činjenici što se radi o jednom iz ergele Mamićevih kućnih igrački, koje je nemilice trošio i vrtio ukrug u svojoj mahnitoj igri oko Dinama i njegovog satelita, i koje su mu se uvijek tako rado vraćale na svaki njegov mig, ostavši svaki put bez djelića obraza i čije su glavne kvalitete bile upravo i samo poslušnost i lojalnost prema svojim gospodarima. A to je, izgleda, postala jedina ulaznica za napredovanje. Slušaj i ne pitaj, kompetencija je nebitna. Nedopustivo. To je nešto što godinama gledamo u našoj elitističko-nepotističkoj političkoj oligarhiji, a sada gledamo i u nogometu.

HNS-u i Nogometnoj reprezentaciji se upravo događa već viđeni scenarij privatiziranja od strane jednog čovjeka i otuđenja od vlastitih navijača. Trenutna garnitura u vrhu hrvatskog nogometa ne predstavlja više ni Hrvatsku, niti njen nogomet kao ni navijače nego – sebe i svoje džepove. Navijači se masovno odriču svetinje. Situacija je neizdrživa, a radikalizacija odnosa u hrvatskom nogometu je već sada neminovnost.

Nigdje na svijetu niti u jednom ozbiljnom klubu ili nacionalnom savezu vodstvo koje ima protiv sebe vlastite navijače ne bi dugo opstalo, bez obzira na rezultate i proizvodnju vrhunskih igrača i njihove milijunske ugovore. Promjene su potrebne i nužne. Često čitamo njihova opravdanja na FIFA/UEFA floskulu kako politika ne smije u nogomet, a s druge strane imamo gotovo sve članove izvršnog odbora HNS-a stranački opredeljenje, i to ogromnom većinom HDZ-ovim bojama. I ne samo to, trećina članova IO HNS-a paralelno čak ima i zakonski nespojive državne, lokalne ili političke funkcije. Ti ljudi nam se smiju u lice i nije ih briga. Na nama je da prestanemo podržavati takav način rada i takav nogomet. Našim ponašanjem, našim djelovanjem, našim glasovima.