Foto: Ilustracija

KARLOVAČKI Građanski pokret "Neću usluge toplane!" tijekom siječnja organizirat će prosvjed ispred Gradske toplane, u sklopu kojeg će javno spaljivati račune za grijanje.

"Tim činom građanskog neposluha želimo senzibilizirati javnost na brutalno gaženje naših ljudskih prava. Glavni cilj Pokreta je da se svima nama koji smo odbili potpisati ugovor s Gradskom toplanom, na naš zahtjev isključi grijanje. Usluge Gradske toplane ne želimo jer nismo u mogućnosti plaćati njihove astronomske račune. Želimo se grijati bilo kojim drugim energentom, jer sve je jeftinije od grijanja na karlovačku Gradsku toplanu. U sklopu peticije koju provodimo, u svega deset radnih sati našu je borbu svojim potpisom podržalo već 750 sugrađana. Prosvjed ćemo održati neposredno nakon što Gradska toplana isporuči građanima račune za prosinac, pa ćemo vas o datumu prosvjeda obavijestiti naknadno. Kako bismo javnosti ilustrirali monopolističku diktaturu i prisilu s kojom se u Karlovcu susrećemo, a koja bi trebala biti nezamisliva u Europi u 21. stoljeću", stoji u pozivu na prosvjed.

Organizatori su pozivu dodali i ironičnu priču koju im je tijekom potpisivanja peticije ispričao jedan sugrađanin, a koju prenosimo u cijelosti:

"Nisam u mogućnosti izdvajati 1300 kn mjesečno koliko iznose moji računi za centralno grijanje. Budući da u svom stanu od 70-ak kvadrata imam mogućnost grijati se na druge znatno jeftinije energente, kao što su plin, struja, drva, pelete ili lož ulje, od Gradske toplane d.o.o. sam zatražio da mi isključe centralno grijanje.

Odgovorili su mi da nema nikakvih problema, samo neka postupim prema Općim uvjetima. Kada sam ih pitao što piše u tim Općim uvjetima, cinično su mi rekli da tamo piše da moram prikupiti suglasnost svih vlasnika stanova na zajedničkom mjerilu te da sve dok ne prikupim sve do posljednjeg susjedovog potpisa ne dolazi u obzir da će me isključiti.

Obzirom na to da je čitava zgrada spojena na jedno jedino zajedničko mjerilo, a u zgradi ukupno ima skoro stotinu stanova, odmah mi je postalo jasno da me čeka vrlo težak zadatak, ali odlučio sam krenuti. Prvo sam razgovarao sa susjedima s kojima sam u dobrim odnosima i tu je sve prošlo ok. Međutim uslijedili su problemi. Nekoliko stanova je prazno i koliko sam uspio saznati jedan vlasnik živi u Australiji, drugi u Kanadi, dvojica u Srbiji, a za dva stana nisam uspio doznati.

Razmišljao sam o tome da uzmem formular za potpisivanje suglasnosti i krenem s njim na put oko svijeta, jer putne troškove bih brzo vratio uštedom koju bi mi donio prelazak s toplane na neki drugi energent, no brzo sam uvidio da to nema smisla.

Naime, s dvojicom susjeda sam se prošle godine posvađao i oni sa mnom ne žele razgovarati niti me pozdraviti, a jedna 90-godišnja gospođa mi neće niti otvoriti vrata da joj uopće objasnim o čemu se radi. Palo mi je na pamet da svakom od njih troje ponudim po 1000 kn za potpis. Ta bi mi se investicija, ukoliko se počnem grijati na drva, isplatila već za tri mjeseca, jer grijanje na drva bi me mjesečno koštalo maksimalno oko 300 kn u usporedbi s toplaninih 1300 kn.

Međutim i ta mogućnost pada u vodu, jer saznao sam da je nedavno umro susjed na petom katu i da će ostavinska rasprava početi tko zna kada, pa će nasljednik njegovog stana postati poznat najranije tek na ljeto. Prodao bih i dušu vragu samo kada bi učinio da susjed uskrsne makar na 10 sekundi da mi potpiše suglasnost, ali ubrzo sam shvatio da me niti to ne bi spasilo od toplane.

Naime tada bih imao 99 od 100 potpisa, a na posljednjeg mogu odmah zaboraviti, jer susjed iz zadnjeg haustora moje zgrade zaposlen je upravo u Gradskoj toplani. Kao zadnju slamku spasa, pitao sam predstavnika stanara je li on s njima potpisao ugovor u ime zgrade. Odgovorio mi je da je i on također odbio potpisivanje ugovora, no nažalost, moja sreća trajala je kratko, jer su mi i u toplani i u Državnom inspektoratu rekli da sam svejedno dužan plaćati grijanje Gradskoj toplani sve dok ne skupim potpise svih susjeda, bez obzira na to što nitko nije potpisao ugovor.

Moj predstavnik ne samo da je odbio ugovor, već je i otpilio sve radijatore u svom stanu, ali i on i dalje mora plaćati račune Gradske toplane. I što da sada radim? Imam neke prijatelje na Kosovu, koji me uvjeravaju da je u njihovoj državi nemoguće da se dogodi slučaj poput mog. Garantiraju mi da na Kosovu državni zakoni štite ljudska prava građana. Odlučio sam zbog toga prodati stan i preseliti na Kosovo, ali ne uspijevam niti u tome, jer jednostavno više nema naivčine koja bi od mene kupila stan i time se obavezala na doživotno plaćanje enormnih računa. Kupca sam tražio i u Hlebinama, ali takvog naivca nisam našao čak ni tamo."