54.224.137.45 US
 

Ponašamo se kao dresirani psi, treba nam brutalan udarac u glavu

Piše: Nenad Bunjac
petak, 19.5.2017. 12:33
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Foto: Index/Pixsell/Hrvoje Jelavić

ZNAM mladog čovjeka, doktora znanosti  iz područja fizike s već izgrađenom predavačkom reputacijom na prestižnim međunarodnim sveučilištima. Socijalno inteligentan, organizacijski sposoban, karakteran, zgodan i u punoj životnoj snazi, svaka bi ga majka za zeta poželjela. Žali mi se da doslovno ne može živjeti od silnih poziva stranaka različite orijentacije da se politički aktivira na predstojećim lokalnim izborima i da je mimo dobrog kućnog odgoja, u nekoliko navrata došao u napast da ih “sve pošalje u kurac”.

Veli mi “što da radim s njima?”. Sve je to ok, domoljublje , građanska odgovornost i rad za opće dobro, ali nastavlja: “Pola njih je istinski neobrazovano, ne poznaju niti materinji jezik kamoli primjenjiva i strukturirana znanja. Najbrojnija i najmoćnija stranka promovira najgore nazadne društvene ideje, štite ih korumpirano pravosuđe i policija, podilaze Crkvi do besmisla, kriminalce, ratne zločince i opskurne ličnosti koje javno prijete i slave klanje manjina i neistomišljenika drže kao nacionalne veličine, a svi ostali na političkoj sceni samo se deklarativno pokušavaju razlikovati od njih. U suštini im odgovara poredak vrijednosti i retrogradan razvoj društva jer samo u takvom sustavu mogu egzistirati. Usto su gotovo svi redom karakterno deficitarni i duboko nemoralni. I ja bi trebao s njima zajednički raditi na projektima stalno se osvrćući hoće li zamračiti novac ili sve upropastiti neznanjem?! Nema šanse.”

Pa zašto je onda tu kad može ševiti zgodne švedske asistentice i imati savršene uvjete za znanstveni rad u inozemstvu? Stari roditelji su dobar razlog, ali osobni moral mu ponajviše ne dopušta da ode. Nisam proveo tisuću besanih noći u učenju i životnom odricanju da bi me budale potjerale. Razumijem ga i razmišljam da nam je tisuću takvih, počistili bi Hrvatsku k’o Augijeve štale.

Predizborne halucijacije Alise iz Pripizdine donje

No, nema ih, davno su poklekli pred nemilosrdnom državom i pohlepnim lašcima koji ih vode. Danas sa zadovoljstvom služe strane poslodavce, priskrbljuju im profit znanjem kojeg su stekli u hrvatskom obrazovnom sustavu i uživaju u egzistencijalnom miru bez terora državnih i monetarnih institucija čiji je interes iznad čovjekoljublja, pravde i Boga. Jebe im se za Bandića, Oparu, Staničića, Keruma, Prgometa, Petrova i na tisuće anonimaca koji su iz posve nepoznatih razloga iz kućnih papuča i bokserica uletjeli u ćaćino odijelo iz 1984. bezočno lažući susjedima i rodbini o regionalnom razvoju, poslovnim brendovima, kapitalnim projektima, demografskoj obnovi, novim radnim mjestima i ostalim halucinogenim vizijima Alise iz Pripizdine Donje.

Besmislenost kao princip iznad svega

Neću vas zamarati o besmislenosti i skupoći državnog ustroja od 21 županije, 127 gradova i 428 općina te hordama uhljeba koji državni proračun koriste kao mirovinski fond i kasicu prasicu za ispunjenje svojih mokrih snova. O nužnom preustroju i smanjenju državne uprave pričaju pametne glave godinama, upućuju na postojeće EU fondove iz kojih se može na socijalno pravedan način financirati preustroj na učinkovit način, ali jok, ono što su Vladimir Šeks i Smiljko Sokol osmislili kao model trajne političke dominacije HDZ ostaje vječno upisano kao “zavjet isklesan u stijeni”.

Usput budi rečeno, za neupućene, današnji Zakon o lokalnoj samoupravi, po volji umirućeg predsjednika Tuđmana, osmislila  su prije dvadeset godina spomenuta dva maga političko pravne manipulacije kako bi onemogućili “oporbene situacije” poput tadašnje krize u prijestolnici Zagrebu u kojoj dementni diktator nije želio priznati rezultate demokratskih izbora. Jednostavno, kako je HDZ stranka neukih i primitivnih ljudi zadojenih divljačkim nacionalizmom, ruralne i zabačene sredine pripojili su urbanim centrima u kojima su redovito gubili i tako stvorili umjetnu mješavinu biračkog tijela u kojoj mnoštvo “seljačina”, uz dužno poštovanje vrijednom i plemenitom hrvatskom seljaku, jednostavno primitivnom voljom i brojnošću zaguši demokratsku volju relativno progresivnih  urbanih inicijativa.

Lokalni izbori bili su i ostali, od već zaboravljenog Županijskog doma do današnje tragikomedije u kojoj svatko tko zna uključiti laptop misli da ima potrebne reference za gradonačelnika, nepotreban društveni trošak, negativna selekcija kadrova i sredstvo političke manipulacije za najniže društvene slojeve.

Kad vam ćaća umre kao ustaša, a živi kao partizan, dobijete Povratak u budućnost 2


Naravno, nije ta ideja bila tako nakaradno zamišljena nego kao mogućnost “malog čovjeka” da sudjeluje u vlasti koja odlučuje o kvaliteti zivotnih sredina u kojoj obitava i radi. No, što smo dobili u praksi zauzvrat? Kandidata HDZ-a za gradonačelnika Zagreba Dragu Prgometa koji tvrdi da je žrtva komunističkih zločina jer mu je “otac poginuo na Bleiburgu 1945”, iako je rođen 1965 kao  partizansko dijete? Kandidata za gradonačelnika Splita Andru Krstuloviću Oparu koji Crkvi, uz blagoslov premijera Plenkovića, poklanja Crkvi nekretninu vrijednu 13 milijuna kuna dok njegovi sugrađani tri dana za redom jedu brodet od cipala iz luke? Kandidata za gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela koji se do jučer i hvala kurcu na udarcu, prestao dičiti putničkim terminalom na molu za nepostojeći prihvat cruisera vrijednim 20 milijuna kuna, da bi se ispostavilo da nikad niti jedan brod neće pristati jer su u projektnoj dokumentaciji zaboravili izmjeriti dubinu gaza u riječkoj luci?! Gradonačelnika Zagreba Milana Bandića koji metropolu misli pretvoriti u vodoskok malograđanskih želja? Glup i gluplji do Jupitera i natrag.

Red zbrčkanih parkova, crkvenih zdanja, fontana, nepotrebnih kulturno turističkih centara, spomenika palim braniteljima, naglo obojenih fasada i cesta koje nikamo ne vode, to je otprilike program i mamac svih stranačkih kandidata na lokalnim izborima.

Stvarne ljudske potrebe, recimo, živjeti životom dostojna čovjeka, prepustili su frazerima iz Ureda s odnosa s javnošću.

Ponašamo se kao gladan čopor dresiranih pasa


No, pitanje svih pitanja jest zašto se hrvatsko biračko tijelo desetljećima ponaša kao iracionalno, mentalno zaostalo biće ili u najboljem slučaju, čopor  vječno gladnih dresiranih pasa mješanaca? Kako je moguće da dosad nisu provalili svu tu hrpu laži, korupcije, taštine ili jednostavno, očigledne pljačke nacionalnih dobara?! Jedini razuman odgovor jest zato što im odgovara.

Evo vjerodostojnog primjera – u zadnje vrijeme izluđujem dragu s izgovorom da sam vjerodostojan kao premijer kad mrtav pijan dođem domu svom – kako lokalni izbori u realnosti izgledaju. Stanoviti XY, nazovimo ga Hrvoje Ivić, od obiteljske starine i ćaćine njemačke mirovine stvorio je krčmu u  kojoj peče najbolju švercanu janjad iz Hercegovine, istu onu koju je donirao Kerumu u zamjenu za obiteljsko zemljište koje će promjenom GUP-a postati građevinska zona uz more. Vrlo pošteni i “moralni” IDS u Istri je od promjena GUP-a napravio biznis stoljeća.

No, vratimo se temi. Naš Ivić će uložiti deset tisuća eura u tri derneka u spomen sv. Petra Izbornog, donirati Crkvi za nove cinčane škrabice, lokalnom branitelju izgraditi kupaonicu umjesto poljskog WC-a iako ga je prije dva tjedna izbacio iz birtije jer je želio popiti “putnu pivu na đemdo”, obećati izgradnju vrtića ili staračkog doma, uplatiti najjačoj stranci u kraju obilati iznos i nećete reći Šeks, evo ga kao gradonačelnika ili načelnika općine. Raspolaže sa par milijuna proračunskih kuna, asfaltirati će put do ljubavnice, podići križ na brdu, platiti skupe šminkere iz Zagreba da mu apliciraju zahtjev u EU fondove za izgradnju komunalne infrastrukture i prometnica od čega će sveukupno napraviti jedan rotor, a sve opravdane primjedbe na svoj rad će pripisati “unucima udbaša, Srba i novinarskih plaćenika”.

I da ne pomislite da se sprdam s naravi ruralnih sredina, niti s urbanim  mentalitetom nije ništa bolje. U izbornom programu riječkog HNS-a koji ističe rektora sveučilišta Peru Lučina kao uzdanicu znanstvenog napretka stoji da je “jamac uspješne međunarodne znanstvene suradnje”, a kako navode mediji i kaznena prijava,  prije tri mjeseca bio je glavnj akter afere u kojoj je isto sveučilište za nemale pare putem posrednika verificiralo profesorske diplome kalabreških mafioza.

Hrvatski birač je priglupa stoka kratkoročnog pamćenja i tu prestaje svaka rasprava .

Treba nam brutalan udarac koji priziva svijesti

No, ne mora biti tako biti. Nedavno sam čitao programe njemačkih i austrijskih stranaka za lokalne izbore. Ljudi pričaju o primjeni modernih tehnologija, unapređenju civilnog društva koje je ionako već doseglo zavidan stupanj, slobodnim industrijskim zonama, smanjenju poreza, izgradnji stanova za homoseksualne bračne parove s djecom čiji je ukupni mjesečni prihod ispod razine od dvije tisuće eura, besplatnim informatičkim tečajevima za djecu sa smetnjama u razvoju, čak i plaćanje dadilje prvih śest mjeseci ukoliko se rotkinja odluči zaposliti. Svađaju se koliko će unaprijediti sustav socijalne i zdravstvene skrbi.

Uviđate razliku? Tko se kod nas najeo darova Gospe iz Primoštena ili pak, stvorio dijete zbog jednokratnih tisuću kuna lokalne potpore? U Hrvatskoj umjesto rasprave o dostižnim ciljevima,  primjeni modernih dostignuća poput nanotehnologije, prometne povezanosti, očuvanja okoliša, unapređenja odgoja i obrazovanja, izgradnje obnovljivih izvora energije, vrtimo janjce i prebrojavamo krvna zrnca znanstvenicima ili političkim neistomišljenicima. Usput linčujemo kojeg umjetnika da ne popunimo program da ne bude dosadno kad se raja napije.

Na žalost, takvo stanje će se održati sve dok dominira provincijalni mentalitet i periferni perimetar. U Hrvatskoj je kapital svetinja, a “onaj tko se zna snaći”, neupitan je društveni autoritet, neovisno od sumnjivog moralnog profila. Povijesna je to ostavština vremena kad bi lokalni huligan opljačkao i ubio trgovca, vratio se u selo s bogatom opravom i nezakonitim imetkom, a jezičave babuskare koje su dotad skrivale svoje unuke iza šalaporki, počele pričati o njemu kao junaku i mjesnoj uzdanici.

Zajebite ih i odlučite svojom glavom

I neću se sakriti iza fraza kako Hrvatska mora postati “društvo znanja i neupitne etike” jer slijedećih dvadeset godina taj film nećemo gledati, previše smo toga upropastili. No, da bi ostvarili realnu šansu da naši potomci jednog dana u zajebantskom tonu pričaju o Hrvatskoj kad su Plenković i Kerum vladali, a kvartalno  pet tisuća tvrtki propadalo, potreban nam je “brutalan udarac koji priziva svijesti”, štono bi rek’o Štulić.

Na ovim lokalnim izborima nisu važni Hajduk, Dinamo ili Rijeka, HDZ ili SDP, čiji je ćaća bio ustaša ili partizan nego naša savjest. Kaznite grobare svake nade, uzmite im naše pare iz novčanika i pokažite malo samopoštovanja ukoliko već niste svladali lekcije društvene samosvijesti i političke odgovornosti.

U suprotnom, plačite nekom drugom na ramenu jer ću vas ja prvi šutnuti u dupe kad počnete cviljeti kako vam unuk nije dobio županijsku stipendiju zbog nepotizma, grad zbog korupcije nije obnovio cestu zbog koje vam je pukla poluosina na autu i da cam je Hanžekovićeva ovrha zbog pretjeranih cijena komunalija“pojela” mjesto obiteljske grobnice jer općini nikad nije dovoljno novaca.

Jednostavno, zajebite ih i odlučite svojom glavom.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije