Foto/Screensho: Facebook/YouTube

SARAJEVSKI glumac Feđa Štukan progovorio je o ratnim strahotama u rodnom Sarajevu. Njegova intimna ispovijest osvanula je na Facebook stranici "Sarajevo za svu raju i cijeli svijet" i potresla sve one koji su je pročitali. Njegovu izjavu prenosimo u cijelosti:

 ''Ja sam iz mješanog braka, moj otac je musliman i njegova obitelj su muslimani, vjernici, dok su mi s majčine strane svi pravoslavci, Srbi, koji su ovdje bili čitav rat, čak je i moj djed bio pukovnik bivše JNA koji je pričao čisti ekavski, koji nikad nije promjenio i nitko od njih nijednog trenutka nije imao nikakav problem za vrijeme rata. Na početku sam se uključio u Policiju, bio sam prvo u Zelenim beretkama, tu nisam dobio oružje, koje sam htio imati kao i svaki glupi tinejdžer, i prijavio sam se u Policiju koja je tada bila jedina regularna oružana formacija.

Radili smo sve poznate akcije na ratištma oko grada: Poljine, Stup, Azići, Trebević, sve smo obili u najgorim trenucima. Tu sam bio devet mjeseci, poslije toga sam otišao u 2. Brdsku brigadu, jer sam tamo imao najviše prijatelja, oni su me poslali na obuku za specijalne jedinice kod mudžahedina: Abaza, Dževada i Huseina u Velešićima. To sam završio za dva mjeseca otprilike, i bio u Specijalnoj jedinica 2. brdske brigade Armije BiH. Bio sam snajperist, pucao sam u jednog čovjeka da ga ubijem, na drugoj strani. Bio je vedar dan, on je stajao na brdu, iza leđa mu je bilo nebo, mogao sam ga vrlo dobro vidjeti golim okom, bio je nekih 500 metara daleko od mene. Ispalio sam 5 - 6 metaka, snajper nije bio dobar i prestao sam pucati. Tu noć sam imao noćne more od toga što sam napravio. Po svom uvjerenju sam stopostotni pacifist, i takve situacije su me dovele do toga da prestanem cijeniti ne samo svoj nego bilo čiji zivot. Razmišljao sam tu noć i došao do odluke, da ja vise nikad neću pucati ni na koga, bez obzira za što, za čije ideale, čije pune džepove, politiku, bilo koju vjeru, naciju, znači ja vise nikad necu uzeti pušku da se borim u ratu, osim u slučaju samoobrane. Poslije toga proveo sam godinu dana u ludnici, poslije toga me viša lijeečnička komsija me oslobodila vojske i tako sam pred sami kraj rata otisao u Njemačku''.