GLOBALNA recesija, rast cijena nafte, financijska kriza uzrokovana slomom tržišta hipotekarnih kredita, inflacija, sve su to stvari koje pogađaju hrvatsko gospodarstvo i ionako slabi standard građana. Dodajmo na to i tradicionalne boljke domaćeg gospodarstva, kao što su korupcija, siva ekonomija, nepostojeća konkurentnost hrvatskih tvrtki, začinimo stvar nesposobnim sindikatima i populističkom vladom i imamo situaciju u kojoj stvari mogu biti samo sve gore.

Od početka srpnja bi, po najavama ministra financija Ivana Šukera, trebao uslijediti Vladin paket mjera za poreznim rasterećenjem građana. Vlada će tako, da bi potpomogla građane u nošenju s rastućim cijenama hrane i energenata, podići neoporezivi dio plaće s 1600 na 1800 kuna. Na papiru to izgleda kao dobar potez, ali u praksi neće značiti ama baš ništa. Još da je HDZ-ov paket originalan, čovjek bi rekao "hajde, nešto rade", ali uzevši u obzir to da se radi o lošoj kopiji SDP-ovog prijedloga, u vrijeme u kome su sindikati iz sveg grla krenuli u frontalni napad na stvari koje su jasne samo njihovim čelnicima, možemo se samo nasmijati.

SDP je, naime, još u veljači ove godine donio vrlo sličan paket prijedloga. Jedan od prijedloga bilo je i podizanje neoporezivog dijela plaće s 1600 na 1900 kuna. U oba prijedloga, SDP-ovom i HDZ-ovom, mijenjao bi se Zakon o porezu na dohodak. Razlika je u tome što je SDP predložio sređivanje gubitaka izmjenama Zakona o zdravstvenom i Zakona o obaveznim osiguranjima, najavivši kako se ne bi gubilo proračunske novce, a HDZ se odriče 650 milijuna kuna iz proračuna. Budući da se iz tih 650 milijuna kuna uglavnom namiruju gradovi, HDZ će im gubitke kompenzirati izmjenama Zakona o jedinicama lokalne uprave i samouprave.

Vlada, naravno, nije razmišljala o donošenju paketa mjera na vrijeme, jer bi ispalo kako joj SDP diktira poreznu politiku, pa je sačekala da prođe nekoliko mjeseci prije nego reciklira SDP-ov prijedlog. Smiješna stvar je što SDP-ov prijedlog, koji uključuje smanjivanje izdavanja za zdravstveno i mirovinsko i invalidsko osiguranje, predviđa veće porezne olakšice od HDZ-ovog. To je ona klasična hrvatska groteska. Stranka ljevice pokušava progurati porezne olakšice, a onda stranka desnice kopira taj prijedlog, ali s manjim poreznim olakšicama.

SDP je napravio projekciju po kojoj bi prosječna neto plaća rasla za 300 kuna, a po HDZ-ovoj se očekuje rast od 35 do preko 200 kuna. Samo, u slučaju HDZ-ovog paketa mjera prosječna je plaća samo slovo na papiru.

Trenutna recesija HDZ-ovu Vladu zapravo nije uhvatila nespremnu, ta vlada je nespremna već 20 godina

U stvarnosti, povećanje neoporezivog dijela plaće znači povećanje od 34 kune svima u poreznom razredu do 15%. A to je velik dio građanstva. U razdoblju od 12 mjeseci, to je rast plaće od 408 kuna, čime će prosječno kućanstvo moći platiti vjerojatno jedan do dva računa za struju kad ona poskupi za 20%.

K tome, Vlada je krenula s izmjenama zakona u vrijeme u kome ima povećane prihode zbog većih cijena uzrokovanih inflacijom i rastom cijena energenata, pa je pitanje što taj robinhudovski potez zapravo znači. U realnom svijetu, u kome je država već povećala prihode od poreza u odnosu na prošlu godinu, niti izmjena poreza na dohodak niti rebalans proračuna putem kojeg bi se izdale potpore poduzećima koje će dizati cijene proizvoda, ne znači puno.

Istina, Vlada na sebe preuzima dio pritiska inflacije, ali realno se radi samo o krpanju i kozmetičkim promjenama. HDZ popušta pred rogoborenjem sindikata i "malog čovjeka", pa ih ušutkava bacanjem kostiju, dok je pravi motiv SDP-ovog prijedloga bio ponovno uvođenje rasprave o porezu na kapitalnu dobit. SDP-u je svejedno, mogli su napraviti projekciju prema kojoj bi neto plaće narasle za 600 kuna, ionako im ništa od tog ne bi prošlo, a HDZ-u je također svejedno, jer na isti način rade već 20 godina.

Trenutna recesija HDZ-ovu Vladu zapravo nije uhvatila nespremnu, ta vlada je nespremna već 20 godina. Prvo je prije izbora zdušno branila cijenu benzina na 8 kuna. Pa si je prouzročila nemire kad je ta cijena nakon što ju je prestala braniti počela vrtoglavo rasti, što se moralo dogoditi. Isto tako je odlučila sve do ljeta braniti cijene hrane. Pa će im i taj rast prouzročiti socijalne nemire.

Nemire se krpa ad hoc potezima koji samo kratkoročno rješavaju stvari. Do sljedeće serije problema, kad će se naći nove zakrpe. To je u biti sustav po kojemu hrvatska fiskalna, monetarna, porezna, gospodarska politika funkcioniraju već dva desetljeća. Neka ozbiljna reforma porezne politike uključivala bi i reforme mirovinskog i zdravstvenog sustava, morala bi za sobom povući smanjivanje plaća u javnoj upravi, ukratko, stala bi na prste tako velikom broju glasača da se nijedna vlada neće usuditi provesti ju.

Stoga će Hrvatska ostati osuđena na ponavljanje jedne te iste priče unedogled, sve dok jednog dana naš mali gospodarski balon ne prsne.

Jovan Dragišić