Foto: Getty

EUROPSKI sud pravde jučer je donio presudu prema kojoj poslodavac radniku nije dužan dati slobodan dan nakon šest odrađenih radnih dana nego je dužan radniku dati jedan slobodan dan tjedno. Tako je na tom sudu rastumačena Direktiva o organizaciji radnog vremena.

U sudskom postupku u kojem je Portugalac tužio kasino Varzim Sol u kojem je radio, navedeno je kako je kasino bio otvoren za klijente svakodnevno od poslijepodnevnih sati do jutarnjih sati sljedećeg dana.

Uz takav tempo rada kasina Portugalcu je često bio uskraćen slobodan dan nakon odrađenog šestodnevnog razdoblja. Europski sud pravde presudio je kako zakon ne propisuje 24-satni odmor (slobodan dan, op.a.) nakon odrađenog šestodnevnog razdoblja nego je zakonom određen obavezan jednodnevni odmor u svakom pojedinom tjednu.

Zakonit rad i po 12 radnih dana odjednom

Sud je pojasnio kako se može dogoditi da poslodavac radniku u prvom tjednu da slobodan dan u ponedjeljak, a u tjednu iza radniku bude slobodna nedjelja. Time je radnik u situaciji bez slobodnog dana da odrađuje 12 radnih dana uzastopno, no uz obaveznu pauzu između radnog vremena u trajanju od 11 sati.

Pritom je bitno gdje radnik stanuje i što radi te postoji li nacionalni Zakon o radu i štite li, i u kojoj mjeri, radnika kolektivni ugovor i slični dokumenti.

"Poslodavac mora imati na umu sigurnost i zdravlje radnika"

Europski sud pravde upozorava u presudi u ovom slučaju da poslodavac mora imati na umu sigurnost i zdravlje radnika. "Svaki radnik mora imati adekvatno razdoblje odmora", ističe se u presudi. "Od ovakvog tempa rada radnik može imati koristi ako mu se spoji slobodan dan na kraju razdoblja rada sa slobodnim danom na početku drugog razdoblja radnih dana", dodaje se u presudi.

U presudi se upozorava i na to da je od velike važnosti organizacija posla i radnog vremena kako bi se sačuvalo zdravlje radnika te da Direktiva o organizaciji radnog vremena utvrđuje minimalne standarde zaštite radnika.

Države članice imaju otvorene ruke za donošenje povoljnijih odredbi te poticanje primjene povoljnijih kolektivnih ugovora postignutih pregovorima između socijalnih partnera.