Foto: 123rf

NE ZNAM kako vi, no ja koliko god se trudila živjeti zdravo, nikako mi ne ide. I kako dani prolaze, sve mi se više čini da nekako nije do mene.  Pa da objasnim.

Po onoj famoznoj BMI tabeli, imam točno osam kilograma viška. Naravno, totalno sam se nabrijala skinuti ih. Zdravo. Bez nekih drastičnih dijeta. Polako i smireno. Bez gladovanja. Nije sad to trideset kila, pa da moram pod hitno nešto učiniti sa sobom. Mogu ja to! Polako i zdravo. Mogu!  I tako se bacih u proučavanje što zdravijih metoda skidanja kilograma.

Jedan dan, šećem ja po gradu i za oko mi zapne izlog iz kojeg mi veselo namiguje knjiga simpatičnih korica, s naslovom „Fast diet“. Bacim okce na cijenu, cijena prava sitnica. Punih 12 kn. Pa da je najgora na svijetu, za tih 12 kn neću propasti. Možda je dijeta čak i zdrava, osim što je očito brza. Uđem, kupim, izađem. Prevrćem je u tramvaju, čitam istaknute dijelove na zadnjoj stranici.

Dijeta? Pf

„Najveća revolucija među dijetama nakon Atkinsove!“

„Revolucionarna dijeta koja je osvojila svijet“

Odlično! Sigurno je genijalna! No stvarno, je li? Da dijeta nešto vrijedi i da je pomogla, ne bi li njen izdavač pokušao na njoj zaraditi bogatstvo? Sigurna sam da bi onaj tko bi otkrio tajnu vječne žgoljavosti uskoro bio najbogatiji čovjek na planeti. Bi li prodavao svoju genijalnu tajnu vitkosti za 12 kn, tamo u nekoj državici na brdovitom Balkanu, koja je po pretilosti u svjetskom vrhu? Ne dušo, ne bi. Opleo bi po nesretnom, pretilom narodu, ko’ Horvatinčić svojom jahtom po plavom Jadranu uništavajući valove i još ponešto pred sobom. I tako je knjiga završila na polici. Nepročitana.

Ma kakva dijeta. Treba samo izbaciti kruh, tjesteninu, kolače, rižu. I odlučim da neću držati nikakve dijete, već da ću jesti manje i zdravije. Za početak, umjesto jutarnjeg peciva i kave, popiti ću cijeđeno voće i povrće. To jutro, na putu na posao, stanem u obližnjoj voćarni i uzmem svježe ocijeđeni sok limuna, celera, špinata i krastavca. Uđem u firmu, sjednem za komp i krenem surfati prije nego se ulovim nekog posla, pijuckajući navedeni bućkuriš, sasvim pristojnog okusa. U oko mi upadne naslov na jednom portalu – Izbjegavajte konzumaciju cijeđenih sokova od voća i povrća, ako zaista želite smršavjeti. Kliknem brzo na naslov.

Dijeta?!

„Iako se na prvi pogled zaista može pomisliti da ćete svježe cijeđenim sokovima od pravog voća i povrća dobiti nutritivno najkvalitetniju opciju osvježenja, to nažalost i nije baš tako. Zbog činjenice da se u cijeđenim sokovima ne nalazi suha tvar u vaš ćete organizam unijeti znatno veće količine šećera nego što biste to uspjeli da konzumirate cijelo, svježe voće. Tako da cijeđeno voće uz povrće i nije najbolji izbor kod mršavljenja. Preporučuje se kod nedostatka energije i za jačanje imuniteta.“ Ok! Cijeđene biljke i smoothieji pa-pa!

Znam! Počet ću brojati kalorije i unašati duplo manje nego ih trošiti. Isprintam si tablicu namirnica s nutritivnim vrijednostima i brojem kalorija i krenem raditi plan prehrane.

„To ti nema baš puno smisla!“, začujem glas iznad svoje glave.

„A?“, pogledam iznad sebe i snimim kolegu koji stoji iznad mene i čita tabelu namirnica.

„Vidiš? Tu piše 200 g teletine je 500 kalorija. No ako pojedeš tu teletinu kao krvavi biftek ili mljevenu pljeskavicu, nikako nije isto. Biftek se teže probavlja, jer su vlakna mišića više očuvana pa je apsorpcija hranjivih tvari manja nego kada pojedeš pljeskavicu od tog istog mesa. Drugim riječima, ako pojedeš pljeskavicu, više ćeš se udebljati. Zbrajanje kalorija ti stvarno nema smisla.“

„Pa kaj da onda jedem? Da glođem suho granje?, dreknem iznervirano.

 „Nemoj! Ima više kalorija od bijelog kruha! Zato dobro gori.“

Papiri su u roku par minuta bili obrađeni u rezaču. Poput one pljeskavice od 200 grama.

Da izbacim samo masti? 

Pa dobro, izbacit ću masti. Ako izbacim masti, a mast je potrebna organizmu, bude si moj organizam to nadoknadio iz zaliha kojih imam očito dovoljno. Genijalno! Kako se odmah nisam baš toga sjetila. Pa odlučim da nema više prženog, pohanog, pečenog. Nakon tjedan dana sam shvatila da sam preočajno gladna, a stalno nešto krto i nemasno jedem. Počela me češkati koža po nogama, nisam imala snage uspeti se na četvrti kat. Taj dan uđem u ured, sva zadihana od uspona, češkajući krvnički bedra.

„Izgledaš ko’ drek!“, pogleda me kolega i nastavi. „U stvari, izgledaš kao da ti očajno fali masnoće u organizmu.“

Sjednem ignorirajući ga, upalim komp i ugooglam – nedostatak masnoća u organizmu.

„Čest osjećaj gladi, nedostatak koncentracije, suha koža, neredovit menstrualni ciklus, nedostatak kondicije, umor.“

Uzmem mobitel i kliknem na Menstrualni kalendar. „Zaboga, kasni mi tri dana!“

Taj dan sam za gablec pojela masni burek. S mesom, naravno.

I dalje nepokolebljiva da skinem te kilograme, očajnički krenem po bespućima interneta tražiti bilo koji humani način za provedbu prvotnog plana.

Preparati za mršavljenje? 

Tablete i preparati za mršavljenje? Ne koka, isto kao i knjiga. Da vrijede, svi bi ih koristili. Bi li Adele ili Mariah Carey izgledale kao morževi da ovako nešto pomaže?

Ekstremno vježbanje? Zaboravi! Probala si samo trčati, pa si nakon točno 30 metara iščašila tetivu desnog kuka i tri mjeseca spavala samo na lijevoj strani tijela.

I tada, tada se dogodilo moje prosvijetljene. Najudaljenijim krajičkom desnog oka svoga, ugledam mali naslov na naslovnici modnog časopisa, kod kolegice na stolu. Zgrabim ga i krenem mahnito listati, tražeći unutra isti naslov kao i na naslovnici – Pravi razlog zašto imate kilograme viška.

Nađem ga i krenem čitati.

Ja nisam debela, nema mi pomoći 

„Prema posljednjim istraživanjima, ljudima srednjih godina zaista je teže izgubiti naslage oko trbuha, i muškarcima i ženama. Čak i oni koji su u mladosti bili mršavi, u srednjim godinama mogu se drastično proširiti. Dolaskom u tridesete godine života, razina hormona u tijelu pada. To je razlog zašto i metabolizam počinje sporije raditi, a što on sporije radi, ljudi se više debljaju. Žensko tijelo ima nježnu ravnotežu progesterona i estrogena tijekom plodnog razdoblja života. Poznato je da viša razina estrogena povećava nastanak masnog tkiva. Kod mlađih žena razina oba hormona je podjednaka. Ali, od 35. godine života razine oba hormona se smanjuju, što u konačnici vodi do menopauze.“

Pa to je to! Na zadnjem sistematskom sam imala visok estrogen, a nizak progesteron. Ja nisam debela, ja sam u perimenopauzi i nema mi pomoći.

I tako, napokon sam uvjerila vlastitu glavu, da moje tijelo nema potrebe ići protiv prirode. Jer protiv nje se ne može. A ja ionako nisam navikla gubiti. Pa neka bude kako jest! Zadovoljno si zaplješćem, zamahnem rukom i dreknem: „Dečko, jednu miješanu s puno kečapa za van!“

Izvor: Sretnamama.hr