FOTO: Vlastite

KAKO smo već na Indexu pisali mnogo puta, na Hrvatskim studijima posljednjih mjeseci nastavljaju se destruktivne i nezakonite aktivnosti uprave Sveučilišta u Zagrebu nakon što je taj sveučilišni centar degradiran u odjel. Otpuštaju se kvalitetni nastavnici i znanstvenici, ili im se ne produljuju ugovori o radu, i to samo zato jer su se drznuli priključiti ili na bilo koji način iskazati potporu onim studentima i nastavnicima koji se ne mire s negativnim transformacijama. Usporedno s time zapošljavaju se deseci novih, podobnih ljudi, iako Hrvatski studiji nemaju nikakav dokument o sistematizaciji radnih mjesta i u očekivanju su odluke resornog ministarstva o njihovoj daljnjoj sudbini.

Za ovakav razvoj situacije kritičari najodgovornijima drže zagrebačkog rektora Damira Borasa, prorektora Antu Čovića, bivšeg ministra Pavu Barišića i akademika Mislava Ježića koji su izvršili svojevrstan udar na HS i ondje, protiv volje tadašnjeg Znanstveno-nastavnog vijeća postavili svojeg dekana, Marija Grčevića, te zaposlili svoje ljude poput Mislava Kukoča, 65-godišnjeg profesora iz Splita koji je Čovićev dugogodišnji suradnik i jedan od potpisnika pisma potpore bivšem ministru Barišiću, optuženom za plagijat. Da stvar bude zanimljivija, prema odluci saborskog Odbora za etiku Kukoč je autoplagirao svoj znanstveni rad ''Liberal Philosophy and Globalization'', objavljen u domaćem časopisu Synthesis Philosophica, u čijem su se uredništvu rotirali Ježić, Čović, Barišić i njihovi bliski suradnici. 

Neki kritičari smatraju da je uzurpacija HS-a osveta Čovića, Ježića i Barišića za njihovo izbacivanje s Hrvatskih studija. Naime, Čović je bio prvi voditelj Hrvatskih studija, Barišić njegov zamjenik, a Ježić član vrhovnog tijela te ustanove. Njih je 1995. godine bivši rektor Marijan Šunjić, kako je sam rekao, smijenio s njihovih dužnosti zbog mogućih financijskih i drugih malverzacija. Drugi smatraju da je riječ o osveti zbog više prijava za neetičke radnje koje su 2010. godine protiv Čovića, Barišića i Kukoča podnijeli neki nastavnici Hrvatskih studija.

Treći pak smatraju da se Hrvatski studiji zapravo prešutno žrtvuju kako bi navedenima služili za uhljebljivanje njima bliskih i/ili politički podobnih kadrova te kako bi na taj način postali nekakva alternativa Filozofskom fakultetu, nakon što nije uspio plan da se taj fakultet stavi pod kontrolu Rektorata.

Neki također smatraju da je to udar pobornika kontinentalne filozofije protiv analitičke koju su predstavljali Hrvatski studiji, a koja u zapadnom svijetu postaje sve prihvaćenija jer je bliža znanosti i znanstvenim metodama.

Glas bivših studenata

Na ovakva zbivanja odlučili su reagirati i bivši studenti HS-a koji su u međuvremenu ostvarili zavidne karijere na uglednim svjetskim sveučilištima. Više njih odazvalo se akciji Indexa da predstave svoje priče koje potvrđuju nalaz međunarodnog vrednovanja iz 2013. u kojem je taj centar ocijenjen najboljim hrvatskim visokim učilištem u području humanističkih znanosti, osobito filozofije.

Ovdje predstavljamo nekoliko odabranih, uspješnih priča. Moglo bi ih biti i mnogo više, no za to nema dovoljno prostora. Nažalost, nije za očekivati da će njihov glas dospjeti do ušiju onih koji bi mogli nešto poduzeti. No neka barem ostanu zapisani u povijesti.

IVAN FLIS, psiholog, doktorand na Sveučilištu Utrecht u Nizozemskoj.

Stvar kojom sam se zaista htio baviti na kraju srednje škole bila je psihologija. Ono što sam želio bilo je učiti više o tome kako neki ljudi na sveučilištu pokušavaju doći do znanstvenih spoznaja o ljudskom ponašanju i psihi. Dobro sam se raspitao prije nego što sam upisivao faks i doznao da se ono što bih danas nazvao dosta rigidnom znanstvenom psihologijom predavalo na oba fakulteta koji su tada nudili psihologiju u Zagrebu – Filozofskom i Hrvatskim studijima. U oba je bilo puno statistike i metodologije i znanstvenih osnova, ali jedan je bio prestižniji, stariji i na boljem glasu i baš taj sam htio upisati. Pripremao sam se samo za prijemni na Filozofskom pa su mi sve lađe potonule kad sam doznao da nisam bio dovoljno visoko na ljestvici da upišem psihologiju. Nisam htio ići na Hrvatske studije jer sam čuo sve i svašta o njima, no s druge strane, još sam manje želio studirati ruski i hrvatski koji sam mogao upisati. Napokon sam ipak upisao psihologiju na HS-u s planom da se prvom prilikom prebacim na Filozofski.

Neugledni Hrvatski studiji - moj izbor

Moj plan o prebacivanju nikada nije zaživio jer sam se oduševio programom na HS-u. Kolege su bili super, atmosfera je bila prijateljska i profesori su bili pristupačni, uz tek nekoliko iznimaka. Imao sam vremena baviti se stvarima koje su me doista interesirale i ulagati minimalan napor u ono što me nije interesiralo.

Formativni utjecaj na mene imala su dva kolegija koja sam odslušao kao izborne na prvoj godini faksa – o osnovnim problemima filozofije i neformalnim strategijama zaključivanja. Oba kolegija držala je Dragana Sekulić, kojoj nedavno nije produljen ugovor. Uvod u filozofiju znanosti i logiku na kolegijima profesorice Sekulić zaista su se primili za mene te sam počeo propitivati sve što su me podučavali na psihologiji s puno više skepse od većine mojih kolega. Statistički testovi, korelacijski i eksperimentalni nacrti, analize varijance, strukturalno modeliranje, faktorske analize – na sve to sam uvijek imao pitanje: Zašto baš tako, i zašto je baš to najbolji način za znanstveno bavljenje psihologijom? Studij baš i nije imao kapaciteta nositi se s takvim napornim studentima, ali s nekoliko mentora, prvenstveno Tonijem Babarovićem i Ivom Šverko, uvijek sam imao prostora za svoje interese unutar inače dosta rigidne psihologije.

Nizozemski doktorat

Tijekom apsolventske godine naišao sam na oglas za posao na Centru Descartes u Utrechtu, gdje su otvorili natječaj za puno financiranje jednog doktorskog projekta iz filozofije i/ili povijesti bilo koje znanstvene discipline. Točno za takvim programom sam tragao sa svojim pomalo neobičnim interesom u psihologiji. I zaista, nakon tri mjeseca selekcija, dva istraživačka prijedloga, obrane prijedloga projekta pred komisijom od troje profesora iz Centra Descartes, Nizozemci su od svih prijavljenih projekata odabrali moj, o povijesnoj i filozofskoj analizi razvoja istraživačkih metodologija u psihologiji u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Danas, skoro četiri godine nakon toga, teza o psihologiji kao znanosti je formirana drastično drugačije nego što sam to zamislio u svom prvom prijedlogu istraživanja, ali je još uvijek informirana kritičkim stavom koji je velikim dijelom odgojen na Hrvatskim studijima.

U retrospektivi, zaista sam zahvalan potpori i atmosferi odjela na kojem sam završio preddiplomski i diplomski studij. Dali su mi baš točno onoliko obrazovanja i slobodnog vremena koliko sam trebao kako bih slijedio svoje interese koji su super sjeli i formirali me kao osobu i istraživača.

Zapuštene institucije

Ono što me rastužuje u priči o HS-u je to što je odjel psihologije koji je mene obrazovao bio postavljen na slabe institucionalne noge – većina predavača koji su predavali mojoj generaciji nisu više tamo u kapacitetu u kojem sam ih ja susreo. Hrvatski studiji su tijekom mog studiranja i nakon njega prošli više kriza, od kojih je ova zadnja najveća i najglasnija. Sličnih kriza bilo je i za vrijeme mog studiranja. I tada, kao i sada, bezuspješno sam pokušavao shvatiti sumanuta ponašanja uprave sveučilišta. Hrvatski studiji bili su daleko od savršenog fakulteta, no meni su proširili horizonte i omogućili bavljenje nečim što volim i što je vrijedno.

Na kraju dana, kada me poznanici pitaju je li mi u nalaženju doktorata bio problem to što sam s Hrvatskih studija, moj odgovor uvijek glasi: Ne, pravi problem mi je uvijek bio to što sam s institucionalno devastiranog i sustavno zanemarivanog Sveučilišta u Zagrebu. Hrvatski studiji samo su trenutačni simptom golemog problema manjka kriterija za znanstveni i nastavni rad i manjka volje za reformom svih dionika tog sustava. Damir Boras i ljudi slični njemu samo su posljednji i, čini se, najautokratskiji izraz tog višegodišnjeg nemara za koji smo odgovorni svi od studenata do profesora emeritusa. Mi, alumni SuZg, nismo samo iznevjerili akademsku istinu, čestitost i etičnost nego i neku možda bolju budućnost tog našeg nesretnog društva. I za to smo kolektivno odgovorni, više ili manje, svi zajedno kroz generacije.

KAROLINA KUDLEK, filozofkinja, doktorandica na Sveučilištu u Zagrebu i Sveučilištu u Granadi. Doktorski rad piše na temu 'Etički aspekti biomedicinskog moralnog poboljšanja'.

O iskustvu na HS-u

Nakon preddilpomskog i diplomskog studija na Hrvatskim studijima sam započela i poslijediplomski studij filozofije. Navedeni kontinuitet mogu zahvaliti izrazitom zadovoljstvu programom studija kao i nastavnim kadrom. Među brojnim vrijednim ljudima koje sam ondje upoznala, posebno bih izdvojila svog dugogodišnjeg mentora, prof. Tomislava Bracanovića, uz čiju sam nesebičnu potporu i stručno vodstvo proširila svoje iskustvo studiranja i izvan granica Hrvatske.
 
O iskustvu izvan HS-a

S ciljem stjecanja dodatnih kompetencija i iskustava, odlučila sam se za upis dvojnog doktorata na inozemnom sveučilištu. Na Sveučilištu u Granadi (Španjolska) sam uspješno obranila plan istraživanja i temu disertacije te sam nedugo nakon dolaska objavila rad u uglednom časopisu i postala članicom projekta iz bioetike u kojem sudjeluju vodeći svjetski stručnjaci. Također, iskustvo istraživačkog boravka na Sveučilištu Twente u Nizozemskoj, koje je jedno od prestižnijih središta za područje filozofije tehnologije, uvjerilo me da  znanje i vještine studenata HS-a, omogućavaju ozbiljno konkuriranje i na daleko progresivnijim sveučilištima.
 
O situaciji na HS-u

U konačnici mogu samo reći da me trenutna situacija na Hrvatskim studijima duboko rastužuje, no iz perspektive aktualnog doktoranda, također i zabrinjava. Što studenti na ovoj instituciji mogu očekivati i kakvo će njihovo iskustvo studija biti, veliko je pitanje. No s obzirom na nagle programske promjene i provizorna kadrovska rješenja, teško možemo očekivati pozitivne pomake. Pretpostavljam da ćemo svjedočiti još i većem odljevu stručnjaka kao i iole kvalitetnih studenata.

TOMISLAV KARAČIĆ, filozof i logičar na Sveučilištu u Amsterdamu na Institutu za logiku, jezik i računarstvo koji je svjetski istraživački institut u interdisciplinarnom području između matematike, lingvistike, računalnih znanosti, filozofije i umjetne inteligencije.

Nakon filozofije i komunikologije na Hrvatskim studijima (HS), završio sam na studiju logike i računalstva na Institutu za logiku, jezik i računalstvo (ILLC) u Amsterdamu. Puno ljudi me pita kako je moguće da sam iz filozofije prešao na sjecište računalnih znanosti, matematike i logike. Odgovor je mnogo truda, ambicije i, naravno, znanja i potpore koje sam stekao u tri godine provedene na HS-u.

HS – najveći pečat

Čini mi se razumnim vjerovati da postoje neki periodi života koji nas definiraju kao osobe i na neki, barem suptilan, način određuju naše stavove i ambicije u daljnjem životu. Ako takvi periodi postoje, siguran sam da će HS biti jedan od najvećih pečata na mojoj koži. Kroz tri godine ondje sam stekao puno znanja, no HS je za mene nekako više bio odgojna institucija.

Otpuštanja najboljih

U tu priču svakako ulaze brojni profesori s odjela za filozofiju i komunikologiju. Iako je teško izdvajati ljude, moram spomenuti profesoricu Draganu Sekulić, koja me je uvela u logiku i zbog koje sam tu disciplinu zavolio pa je time i jedna od glavnih odgovornih da sam sada gdje jesam, te profesora Pavela Gregorića, koji je već prvog dana uspio preliti svoj entuzijazam za filozofijom i znanošću na brojne studente pa tako i mene. Nažalost, oni su sada već oboje bivši predavači na HS-u.

Zahvalan sam HS-u od srca što mi je omogućio da sam sada na najboljem mjestu i s najboljim ljudima u mojoj disciplini. Šteta što je taj HS sada također već bivši.

PETAR BODLOVIĆ, doktorand na Odjelu za teorijsku filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Groningenu u Nizozemskoj s doktoratom na temu ''Logical and dialogical features of presumption''.

O uništavanju odjela

Potez potpune preinake studija filozofije na Hrvatskim studijima (HS) zaista ne mogu razumjeti. Ako bi zadatak Sveučilišta i njegova vodstva trebao biti očuvanje i promicanje znanja i kvalitete, onda zaista ne mogu razumjeti s kojim bi motivom i s kojim argumentima Sveučilište išlo iz korijena mijenjati, kako programski tako i kadrovski, svoj vjerojatno najbolji filozofski odjel. Nadao sam se da će vodstvo Sveučilišta, ali i trenutačni pročelnik HS-a dr. Mario Grčević, osjetiti potrebu pružiti meni i sličnima nekakav ''šifrarnik'', neko sredstvo pomoću kojeg ćemo progledati i razumjeti da je potpuna rekonstrukcija, da ne kažem dekonstrukcija, po nekim pokazateljima najboljeg studija filozofije u državi nešto poželjno, opravdano, nužno i svakako u skladu s promicanjem izvrsnosti i kvalitete. Znakovito je da, nažalost, takav šifrarnik još nismo uspjeli dobiti.

O bivšem odjelu

Osobno sam studijem filozofije na HS-u bio izrazito zadovoljan. Naravno da bi se našli i neki nedostaci, no generalno smatram da je program bio vrlo smisleno i kvalitetno strukturiran. Njegov analitički profil slao je izrazito vrijedne poruke studentima filozofije, jer je inzistiranjem na konceptualnoj preciznosti i strogom argumentiranju poticao discipliniranje mišljenja i formuliranje obranjivih filozofskih stavova, sprječavajući studente da olako rade sinteze i odlete u nebesa već nakon druge pročitane knjige.

Iz današnje perspektive

Iz današnje perspektive doktoranda filozofije na Sveučilištu u Groningenu, koje je po međunarodnim procjenama u samom svjetskom vrhu, mogu reći da me znanje stečeno na Hrvatskim studijima izrazito dobro služi. Činjenica da sam u vrlo zahtjevnoj konkurenciji dobio stipendirano doktorsko mjesto, bez ikakve poleđine, veza i poznanstava, uvelike govori o kvaliteti obrazovanja na bivšem Odjelu za filozofiju Hrvatskih studija. Njegovim sada većinom bivšim zaposlenicima mogu samo zahvaliti, kako na kompetentnosti tako i na višegodišnjoj susretljivosti.

O susretljivosti nastavnika

Što se tiče susretljivosti nastavnog osoblja na starom Odjelu za filozofiju HS-a, izložit ću kratko jednu autobiografsku anegdotu. Na prvoj godini studija filozofije održavao se kolegij iz kritičkog mišljenja. Profesorica koja je izvodila nastavu sugerirala nam je da sami potražimo primjere slabih argumenata u medijima te ih slobodno donesemo na nastavu. Koji mjesec kasnije, uočio sam u novinama nešto što mi je izgledalo kao loš argument pa sam primjer bojažljivo, gotovo sa zadrškom, proslijedio profesorici e-mailom. Kao ni po čemu poseban brucoš, netko – smatrao sam – ne suviše bitan, očekivao sam eventualno kratak pristojan odgovor. Svega koji sat kasnije, dobio sam cijeli esej koji je sadržavao analizu poslanog argumenta. Dakle, anonimni student prve godine sveučilišnoj profesorici pošalje argument od dva retka, a profesorica mu neposredno nakon toga odgovori s dvije stranice analize! Ovo je samo jedan primjer, a ima ih još mnogo. Smatram da studij s takvim zaposlenicima i s takvim programom zaista nije trebalo dubinski mijenjati. Dapače, trebao je služiti za primjer drugima i razvijati se dalje.

STIPE PANDŽIĆ, filozof i sociolog koji je od 2016. zaposlen na Sveučilištu u Groningenu na projektu ''Logical omniscience'' (Logičko sveznanje) pod vodstvom prof. Bartelda Kooija i član istraživačke grupe Multi-agent systems na Institutu za umjetnu inteligenciju i kognitivne znanosti (ALICE) u Groningenu.

O nekadašnjem Odjelu za filozofiju HS-a

Grupi ljudi koji su donedavno radili na nekadašnjem Odjelu za filozofiju HS-a zahvalan sam za obrazovanje u problematskom, analitičkom pristupu filozofiji. Kako nisu svi čitatelji nužno upućeni u standarde akademske filozofije, mislim da je korisno reći barem sljedeće. Ovaj pristup je općeprihvaćen i normiran radom vodećih stručnih časopisa. Konkretno, za taj pristup značajno je da filozofiju povezuje s, primjerice, egzaktnim znanostima, umjetnom inteligencijom i matematikom, a suzbija neutemeljene spekulativne pristupe koji mahom odaju negativnu sliku o filozofiji kao struci u cjelini. Neformalno rečeno, ovaj potonji pristup je ono što se narodski zove ''filozofiranje'', a počesto uključuje dobro poznatu ''ekspertizu'' u širokom pojasu tema, od dnevno-političkog moraliziranja u popularnim TV-emisijama pa sve do prebrojavanja žrtava totalitarnih režima. Nastavni i istraživački program Odjela slijedio je drugačiji put strogosti u metodologiji nastavnog i istraživačkog rada, koji je na koncu i rezultirao time da su dosadašnji diplomandi-filozofi Odjela bili osposobljeni natjecati se za dobre pozicije na nešto bolje rangiranim sveučilištima nego što je zagrebačko, u što se može ubrojiti i moj slučaj. Uništavanje Odjela za filozofiju HS-a znači dobrim dijelom zatiranje takvog suvremenog pristupa filozofskim problemima na Sveučilištu u Zagrebu i suzbijanje ionako rijetke inicijative u hrvatskoj humanistici da se napusti samodovoljno i autistično bavljenje istraživačkim radom u kojem se kvaliteta rada ne propituje ni u odnosu na međunarodne standarde ni na znanstvenu djelatnost u cjelini.

Izbjegavajte ''reformirani'' HS
 
Marginaliziranje i protjerivanje članova nekadašnjeg Odjela nesumnjivo je prekinulo hvale vrijedan projekt koji je bio još u zamahu i koji je, usudim se reći, tek počeo ostvarivati značajne rezultate. To je ono za čim žale i njihovi brojne kolege iz inozemstva koji su bivšem Odjelu iskazali potporu. Da se pozitivna dinamika Odjela u potpunosti izgubila u preobrazbi HS-a pokazuje, među ostalim, i nastavna misija nove, podobne uprave HS-a. Ova pak svoja razaralačka djela skriva pod od ranije poznatim sloganom proučavanja filozofske tradicije i baštine na prostoru Hrvatske. Takva agenda nove uprave je profesionalna zamka za sve sadašnje maturante i buduće diplomande filozofije jer će ih učiniti stalnim gostima burze rada čiji djelatnici neće biti u stanju čak ni klasificirati njihovu osebujnu struku, a još manje ih zaposliti. Iskreno se nadam da će budući maturanti u širokom luku zaobići takve ''reformirane'' programe na Hrvatskim studijima.

Za Hrvatske studije možda više nema nade, ali...

Iz sadašnje perspektive, vrijednost raspravljanja o ovoj temi nije više nakana da se pomogne nekadašnjem Odjelu jer su u prisilnoj preobrazbi od njega ostali samo ostaci, a izuzetno kvalitetni članovi Odjela su, unatoč protivnim obećanjima, ostali bez radnog mjesta te zamijenjeni neplanski sastavljenim ad hoc kadrom. Unatoč tomu što se sam Odjel trenutačno ne može spasiti, značaj ove teme može biti u općenitijoj zabrinutosti za smjer institucije Sveučilišta u Zagrebu koju vode ljudi čije se odluke donose netransparentno i temelje se na ograničenim interesima, a izravno su u protivljenju s kriterijima izvrsnosti – kao i u slučaju nekadašnjeg Odjela. Nažalost, njihov slučaj  daje nam za pravo pretpostaviti da će akademski uspjesi zagrebačkog sveučilišta u cjelini u najboljem slučaju i dalje biti stvar inicijative izvrsnih pojedinaca koji uspijevaju usprkos odlukama neprosvijećenog vodstva, što je nedovoljno za povratak te institucije na međunarodne rang-liste sveučilišta.

 
INGRID KOVAČIĆ, studentica diplomskog studija sociologije i društvenih istraživanja na Sveučilištu Utrecht u Nizozemskoj, koje je 2017. prema Šangajskoj listi proglašeno 47. sveučilištem na svijetu.

Kvaliteta HS-a

Nakon preddiplomskog studija jednopredmetne sociologije na Hrvatskim studijima (HS), odlučila sam nastaviti svoj obrazovni put na Sveučilištu u Utrechtu. Uz puno truda, rada i odricanja ostvarila sam ono što sam dugo željela. Program je primao samo 15-ak ljudi iz cijeloga svijeta, a sada, nakon dva mjeseca pohađanja programa, mogu reći da se s vlastitim znanjem i kompetencijama ne razlikujem od svojih kolega. Svoj cilj ne bih ostvarila da nisam dobila potrebno znanje, vještine, ali i potporu na HS-u.

Na HS-u naučila da se trud uvijek isplati

U kristaliziranju vlastitih želja, ali i daljnjeg obrazovanja, upravo su mi pomogli zaposlenici Odsjeka za sociologiju na HS-u. Posebno bih istaknula profesore Darija Pavića i Mariju Brajdić Vuković koji su me motivirali, ali mi i prenijeli ljubav prema znanju i kvantitativnom istraživanju na kojem se temelji moj studij. Također, pokazali su mi da se trud i rad uvijek isplate, barem na Hrvatskim studijima kakvih se ja sjećam. Nažalost, to više nije slučaj. Mislim da nikada neću shvatiti želju za reformiranjem studija koji je jako dobar i ima puno potencijala za napredak. Izgleda da se jedino na hrvatskim sveučilištima ne shvaća da bi studenti i profesori zajedno s fakultetom trebali biti jedan tim i raditi zajedno, a ne jedni protiv drugih.