Foto: 123rf

PROFESOR moralne teologije na Sveučilištu u Wittenbergu, Martin Luther (1483.-1546.), navodno je 31. listopada 1517. godine na vrata crkve u svom gradu okačio svojih danas već legendarnih 95 teza u kojima je oštro napao raširenu praksu Katoličke crkve da prodaje oprost grijeha za velike novce, tj. indulgencije. Povjesničari se ne mogu složiti je li se to doista dogodilo 31. listopada ili tjedan-dva kasnije, no definitivno je tog dana Luther svoj revolucionarni spis poslao u pismu nadbiskupu Mainza Albertu od Brandenburga, što se sada uzima kao službeni početak reformacije.

Tim je potezom, kao i nizom naknadnih spisa te svojim političkim djelovanjem, Martin Luther zapravo postao najvažniji teolog u povijesti čovječanstva, s čijim se dalekosežnim intelektualnim i društvenim utjecajem ne može mjeriti ni jedan teolog koji je ostao vjeran Katoličkoj crkvi.

Uslijedila su desetljeća ratova, uspostavljanja novih protestantskih religija te otpadništvo brojnih vjernika od dotad većinom neupitne Katoličke crkve. Luther se tako, promatrano iz katoličke perspektive, upisao među najgore heretike, ali je Vatikan s vremenom uvidio da nekoć omraženim protestantima mora pružiti ruku pomirenja kroz svoju ekumensku politiku.

Luther je bio među prvim borcima protiv korupcije i za transparentnost

Indulgencije su u Katoličkoj crkvi na početku 16. stoljeća bile uobičajena praksa; prodavanje oprosta grijeha za novac bio je samo jedan od brojnih primjera raširene moralne truleži i korupcije koja je emanirala iz Vatikana. Katolička je crkva bila jedan od nosivih stupova feudalnog sistema, u kojem je, kao i plemstvo, izvrsno profitirala od brutalne eksploatacije širokih narodnih masa, koje su u pokornosti držane obećanjem boljeg života - nakon smrti. Uostalom, samo petnaestak godina prije nego što je Luther lansirao svoje glasovite teze, papa je bio Aleksandar VI, poznatiji kao Rodrigo de Borja, odnosno Borgia, hodajući primjer katoličkog licemjerja u svakom mogućem aspektu: ubojica, razvratnik, pljačkaš, kriminalac, koji je svoj položaj pape koristio da svojoj obitelji uveća bogatstvo i moć.

Bilo je, naravno, i prije Luthera onih koji su se usprotivili dominaciji Vatikana, no nije bilo stroja za tisak koji je 1439. izumio Johannes Gutenberg. Lutherove ideje mogle su se slobodno širiti diljem cijele Europe. Do 1530. godine Lutherova djela predstavljala su jednu petinu svih tiskanih materijala koji su se proizvodili u Njemačkoj.

Značajnu ulogu u popularizaciji Lutherovih teza odigrao je jedan od njegovih najvećih protivnika, teolog Johann Tetzel, čiji je pamflet protiv Luthera postao svojevrsni bestseler tog doba. Tetzel je tražio da se Luthera spali zbog hereze, no postigao je baš suprotno - još veće širenje Lutherove kritike ponašanja Katoličke crkve i veći broj podupiratelja za pokretača reformacije. Papa Leon X. je nakon nekoliko godina prijetnji Luthera 1521. godine ekskomunicirao. Luther inače nije bio impresioniran Papinim pokušajima da ga se natjera da povuče svoje stavove te je javno spalio papinsku bulu u kojoj se od njega tražilo da se odrekne 95 teza, a onda je o tome još i napisao prkosni spis.

Preveo Bibliju na narodni jezik

Još jedan važan Lutherov potez je prevođenje Biblije na narodni jezik, čime je udario temelje suvremenom njemačkom  jeziku, ali i svakome tko je znao čitati tako omogućio da vidi kako Isusova učenja iz Biblije i ponašanje Katoličke crkve često nemaju nikakve veze, dapače da su u mnogim slučajevima izravno suprotstavljeni. Luther se svojim djelovanjem ispostavlja i kao jedan od prvih boraca za transparentnost u povijesti jer je smatrao da se poslovična tajnovitost Katoličke crkve treba skršiti te najširem sloju ljudi omogućiti da vlastitom glavom procijene djela i riječi moćnika.

U Njemačkoj je obilježavanje godine posvećene Martinu Lutheru i njegovom djelu kulminiralo ovih dana, te je u Wittenbergu održana svečana komemoracija kojoj su prisustvovali i predsjednik Frank-Walter Steinmeier i kancelarka Angela Merkel, inače kćerka protestantskog pastora. U svečanom govoru, predsjednik savjeta njemačke Protestantske crkve Heinrich Bedford-Strohm naglasio je da je Luther objavom svojih 95 teza i početkom reformacije odgovoran za ''čin oslobođenja za njega osobno, za Crkvu, za cijeli svijet''.

Bez obzira bio netko vjernik ili ne, i slagao se s njegovim stavovima ili ne, Martin Luther je svojom intelektualnom skepsom i hrabrošću da se otvoreno suprotstavi dominaciji i korupciji tada najmoćnije i nimalo dobrohotne institucije u Europi neprijeporno jedan od heroja slobodnomislećih ljudi svugdje na svijetu.