Foto: Press

JEFF SESSIONS, čovjek kojeg je novi američki predsjednik Donald Trump postavio na mjesto državnog odvjetnika, izjavio je da namjerava rigorozno provoditi i pojačati američke zakone o opscenosti, a to je mnoge natjeralo da se zapitaju kako će se to odraziti na porno industriju jer ovo nije prvi puta da se ova tema našla na dnevnom redu.

Naime, u travnju prošle godine, američka savezna država Utah proglasila je pornografiju "štetnom", "prijetnjom za javno zdravlje", a između ostalog, naveli su i da stvara ovisnost. Krajem prošle godine, Južna Karolina razmatrala je amandman koji bi prisilio proizvođače elektroničke opreme da instaliraju softver za blokiranje porno sadržaja na svim novoproizvedenim uređajima u državi.

Naravno, radi se o očekivanom potezu republikanskih zakonodavaca koji već dulje vrijeme vode borbu protiv pornografije ističući probleme kao što su trgovina ljudima i djecom, nasilničko ponašanje kod muškaraca i veći broj propalih brakova.

Ne treba posebno naglašavati da većina njihovih argumenata ne drži vodu, ali budi strah kod druge strane koja ne vidi samo prijetnju pornografiji već i slobodi govora i činjenici da svatko od nas u svoja četiri zida ima pravo činiti što god želi. Uzmemo li u obzir i domaće konzervativne snage, ne bi nas posebno iznenadili da ovakve prijedloge uskoro čujemo i od domaćih "boraca protiv seksa" kao što je udruga U ime obitelji.

Stoga, prije nego i domaće bogomolje odluče pokrenuti nešto slično, dobro je upoznati se s razlozima zašto bi zabrana pornića mogla biti štetna.

1. Argumenti protiv pornića nisu znanstveno utemeljeni

Neće vas posebno iznenaditi kad pročitate da oni koji inspiraciju traže u Bibliji nemaju previše interesa za znanstvena istraživanja. Primjerice, tvrdit će da se muškarci koji gledaju porniće brže odljubljuju od svojih partnerica, da su skloniji nasilju ili da uništava umove nevinih tinejdžera koji u takvom sadržaju uživaju.

S tim se ne bi složila i dr. Nicole Prause, neuroznanstvenica specijalizirana za ljudsku seksualnost koja tvrdi da većina istraživanja pokazuje da gledanje pornografije može pozitivno ili neutralno utjecati na osobe. Naravno, oponenti ove ideje iskrivit će i rezultate tih istraživanja.

I dok gledanje pornografije ipak nije goruće pitanje, ne smijemo zaboraviti da isti ti ljudi aktivno promiču daleko štetnije ideje. Primjerice, da je globalno zatopljenje mit ili da cjepiva izazivaju autizam, a kad ljudi s takvim stavovima počnu utjecati na donošenje važnih odluka, to može biti veliki problem.

Prause dodaje da problemi svakako postoje i da mnogi ljudi prekomjerno uživaju u porno sadržaju, ali da to nikako ne bismo mogli nazvati ovisnošću. Isto tako, ne radi se o posebno kvalitetnoj metodi seksualne naobrazbe mladih. Gledanje takvog sadržaja može izazvati nerealna očekivanja i osjećaj tjeskobe kod neiskusnih mladaca.

No, nazvati to prijetnjom za zdravlje je jednostavno neodgovorno jer se u potpunosti ignoriraju znanstveno dokazane činjenice.

2. Napadi na pornografiju često su zamaskirani napadi na LGBTQ zajednicu

Sam problem zakona o opscenosti nije činjenica da ti zakoni postoje već to što Vrhovnom sudu daju dovoljno manevarskog prostora za slobodno tumačenje onoga što jest i nije opsceno.

Kitty Stryker, spisateljica i bivša porno glumica, kaže: "Prva stvar koja će se ovim zakonima napasti nije heteroseksualna pornografija već gay i trans pornografija, te međurasni sadržaji".

Isto se dogodilo 2001. kada se producente poticalo da izbjegavaju gay, trans i međurasnu pornografiju pa imamo jasan primjer da takvi zakoni bez ikakvog logičnog razloga potiču poželjne sadržaje, preciznije, filmove u kojima se pojavljuju heteroseksualni bijelci i bjelkinje.

Na kraju krajeva, isto možemo vidjeti i u slučaju gay parova u mainstream televizijskim serijama u kojima je gay poljubac tek u posljednjih dvadesetak godina postao prihvatljiv, ali nešto više od toga još uvijek je nezamislivo. Još je dug put pred nama, ali zabrane nisu dobar način da se proces ubrza.

3. Borba protiv pornića često se predstavlja kao feministička borba, ali nije baš tako

Feministička autorica i vatrena protivnica pornografije, dr. Gail Dines, piše: "Što više pornografije završi u mainstreamu, to će više djevojaka i žena izgubiti status potpunih osoba i biti svedeno na seksualne objekte. To može biti jako štetno za seksualni identitet djevojaka jer im oduzima njihovu vlastitu seksualnu želju".

No, to nije problem pornografije već čitave kulture. Štoviše, to uopće nije problem pornografije već u prvom redu mainstreama. Žene koje primaju oralni seks češće su cenzurirane nego muškarci.

O pornićima možete govoriti što god želite, ali barem se ne srame prikazati žene koje uživaju u seksu. I na kraju krajeva, tko su ti ljudi koji će jednog dana odlučivati da je ovo ili ono "ponižavajuće za sve žene" ili nešto od čega bismo žene trebali zaštititi?

"Dopustite li ženama da shvate da mogu uživati u seksu, teže ih je kontrolirati", tvrdi Stryker.

4. Pornografija i trgovina ljudima

Trgovina ljudima je loša i svatko normalan s time će se istog trena složiti. No, ovo pitanje valja bolje proučiti jer stručnjaci ističu ogromnu štetnost promicanje mita da su pornografija i prostitucija neodvojive od trgovine ljudima ili da su svi koji se u porno filmovima pojavljuju na to na neki način prisiljeni.

To  nikako ne znači da takvi slučajevi ne postoje niti da porno industrija ne bi tebala biti pod povećalom zbog gomile problematičnih slučajeva, ali gruba i neargumentirana generalizacija otežava onu pravu borbu protiv trgovine ljudima.

No, to se i dalje događa.

Stručnjaci dodaju i da su dekriminalizacija i transparentnost ključni za poboljšanje uvjeta rada, a guranje cijele priče u neku mračnu rupu pretvarajući se da će problem tako nestati, imaju suprotne rezultate. Amnesty International već dugo tvrdi da zakoni usmjereni protiv prostitucije čine više štete nego koristi.

5. Oni koji zabranjuju porniće isti su ljudi koji zabranjuju abortus i istospolne brakove

Promotrimo li udruge kao što je Fight the New Drug (nešto kao U ime obitelji na domaćem terenu), čut ćemo mnoge stavove da je pornografija štetna. No, studije na koje se oni pozivaju dolaze s instituta Witherspoon čiji je suosnivač Robert George, ujedno i osnivač NOM-a (National Organization for Marriage) koji se "bore za brak". A možete pretpostaviti o kakvoj je borbi riječ.

Sessions ima dugu povijest borbe protiv istospolnih brakova, ali i mnogih drugih problematičnih stavova o homoseksualcima. Bill Chumley, kongresnik iz Južne Karoline koji se bori protiv pornografije ujedno je podržao i prijedloge zakona za zabranu pobačaja.

To su ljudi koji su potpuno nezainteresirani za dokaze, ali imaju snažna uvjerenja i metode kako će svoje planove pretočiti u stvarnost. Odluče li da žele stvoriti zakone kojima bi u pitanje doveli moralnost uživanja u pornićima, budite sigurni da će im to poći za rukom, tim više jer živimo u vremenima kada konzervativci imaju sve više vjetra u leđima. Činjenica da se netko bori protiv pornografije i abortusa nije posebno iznenađujuća niti sama po sebi sporna, ali ne smijemo zaboraviti zabrinjavajuću sklonost izvrtanju činjenica kako bi se postigao određeni cilj.  

Čini se da je borba tek počela, ali treba pripaziti da se ne vodi u sjeni već javno.