CIJELA poruka ostavke Fidela Castra na mjesto predsjednika Kube objavljena je na internetskoj stranici novina kubanske Komunističke stranke:
Prošlog petka, 15. veljače, obećao sam vam da ću se tijekom mojeg sljedećeg pojavljivanja u medijima pozabaviti temom koja je od velike važnosti za većinu naših državljana. Ta tema obrađena je u ovoj izjavi.
Došlo je vrijeme da se odabere državno vodstvo, to znači predsjednik, potpredsjednik i tajnik.
Obavljao sam časnu predsjedničku dužnost mnogo godina. 15. veljače 1976. bio je dan kada je socijalistički ustav prošao na temelju slobodnog, izravnog i tajnog glasovanja, sa više od 95 posto građana koji su imali pravo glasa. Prvi saziv Sabora konstituiran je 2. prosinca 1976, a članovi parlamenta izabrali su Državno vijeće i Predsjedništvo. Prije toga sam bio premijer gotovo 18 godina. Uvijek sam koristio ovlasti kako bih izvršio revoluciju uz pomoć većine kubanskog naroda.
Uzimajući u obzir moje kritično stanje, mnogi su mislili da privremena ostavka na predsjedničko mjesto 31. srpnja 2006, kada je to mjesto preuzeo potpredsjednik Raul Castro, bila konačna. Raul i ostali članovi stranke nevoljko su me zamišljali izvan moje (predsjedničke) pozicije, usprkos mom zdravlju.
Moja pozicija nasuprot protivnicima koji čine sve kako bi me se riješili bila je neugodna i nisam im htio udovoljiti. Kasnije sam uspostavio potpunu kontrolu nad svojim umom, imao sam mogućnost puno čitati i meditirati tijekom odmora. Ima sam dovoljno snage pisati satima tijekom duljeg perioda rehabilitacije. Zdrav razum mi je govorio da sam sposoban činiti to. S druge strane, uvijek sam izbjegavao nadu, koja bi donijela traumatičnu vijest mom narodu u slučaju da se fatalan kraj dogodi. U želji da pripremim svoju zemlju na moju odsutnost, i psihičku i političku, bila je glavna obveza nakon toliko godina borbe. Stalno sam govorio da moj oporavak "nije bez rizika".
Moja je želja oduvijek bila ispunjavati svoje dužnosti do zadnjeg daha. To je sve što mogu ponuditi. Mojim dragim sugrađanima, koji su me nedavno počastili izabravši me kao člana Parlamenta gdje toliko dogovora treba biti sklopljeno kako bi se izvuklo najviše iz sudbine naše revolucije, poručujem da neću ni priželjkivati niti prihvatiti, ponavljam, neću ni priželjkivati niti prihvatiti položaj predsjednika Državnog vijeća i komandanta vojske.
U kratkim pismima adresiranima na Randyja Alonsa, direktora nacionalnog TV programa, koja su na moj zahtjev objavljena, diskretno sam dodao elemente poruke koje pišem danas, a čak ni oni koji su ta pisma primili nisu znali za moje namjere. U Randyja se pouzdam, jer ga poznajem još otkad je bio student novinarstva, i gotovo svaki tjedan sam se sastajao s glavnim predstavnicima Sveučilišta u knjižnici velike kuće u Kohlyju gdje su živjeli. Danas je cijela zemlja jedno veliko sveučilište.
***
..U tom sam pismu ponovio da nikada nisam zaboravio da sva slava svijeta stane u jedno zrno kukuruza. Stoga, izdao bih vlastitu savjest kada bih prihvatio odgovornost koja zahtjeva više mobilnosti i potpune posvećenosti nego što sam ju ja spreman fizički podnijeti. Objašnjavam to bez dramatiziranja.
Nasreću, naš pokret još uvijek ima kadrove iz stare garde i one koji su bili vrlo mladi kada je sve počelo, kada je revolucija počela. Neki su bili gotovo djeca i pridružili su se borcima na planinama i kasnije su donijeli slavu zemlji s junačkim i internacionalističkim misijama. Oni imaju ovlasti i iskustva da jamče za moju zamjenu. Naš pokret ima i prijelaznu generaciju koja je zajedno s nama učila elemente kompleksnog i gotovo nedokučiva umijeća organiziranja i vođenja revolucije.
Put će uvijek biti težak i od svih će tražiti inteligenciju. Ne vjerujem u puteve koji se čine laganima, niti onima koji zahtijevaju samoinicirano bičevanje. Uvijek moramo biti spremni na najgore. Biti razborit u uspjehu kao i miran u neprilici, princip je na koji se ne smije zaboraviti. Protivnik kojeg treba pobijediti vrlo je jak, no uspijevamo u tome već pola stoljeća.
Ovo nije oproštaj. Moja jedina želja je boriti se kao vojnik, u borbi idejama, nastavit ću pisati pod naslovom "Razmišljanja druga Fidela". Bit će to još jedno oružje na koje možete računati. Možda će se moj glas čuti. Bit ću pažljiv. Hvala.
Foto: AFP