LJUDI se na prijelazu godine znaju odricati svakakvih poroka: cigareta, alkohola, nezdrave hrane, rastrošnosti, psovanja, vikanja, kopanja nosa, grizenja nokata... A premijer Ivo Sanader nikako da se odrekne - loših poteza. (I manipuliranja, obmanjivanja, laganja...)
Evo, primjerice, staru godinu Sanader je ispratio bombastičnim apelom kako se 2009. godine najveća bitka neće voditi "za plaće, nego za radna mjesta", pa je već od prvog siječnja dočekao primjenu zakona o zabrani rada trgovina nedjeljom zbog kojeg bi bez posla moglo ostati tisuće trgovaca.
Također, sjećamo se kako je uoči Božića pozvao na "stezanje remena" i suzdržavanje od blagdanskog šopinga, zazivajući racionalnost u potrošnji, što je na kraju rezultiralo činjenicom da je u posljednjem kvartalu BDP prepolovljen i hrvatsko gospodarstvo zapelo je pravoj pravcatoj, čak i matematičkoj, recesiji.
A onda se, u dobrom starom stilu, opet želio prikazati kao spasitelj običnog čovjeka, građanina i Hrvata, pa je (telefonski, naravno) zabranio Zagrebačkoj banci da podigne kamate na kredite. Samo tako, jednim pozivom.
Podilaženje nazadnjačkim interesima
I sve u svemu, Sanader je u svega par dana ispunio kvotu loših poteza koju bi normalni premijeri normalnih država ispunjavali čitavu godinu. A nije još ni prvi vikend 2009. godine. Ali to je način na koji već godinama funkcionira hrvatska država. Dogovorna ekonomija, pisanje zakona u skladu sa željama interesnih grupa, rušenje tržišnih pravila, kopanje jame u koju će upasti tisuće građana. A da ga netko slučajno pita, Sanader bi se do groba zaklinjao o tržište i kapitalizam.
Trebalo bi biti nevjerojatno - iako zapravo nije - da je unatoč svim primjedbama na snagu ipak stupio zakon kojim se zabranjuje odlazak u šoping nedjeljom. Ne samo zato što će to Hrvatsku koštati nekoliko tisuća radnih mjesta u trenutku kad se Vlada zaklinje u njihovo očuvanje, čak i ne zbog toga što se u trenutku kad gospodarstvo prolazi teške trenutke spasonosna potrošnja dodatno smanjuje, već iz jednostavnog razloga što se radi o nazadnjačkom, antikapitalističkom, pa i antidemokratskom zakonu. I što nije potaknut baš niti jednim racionalnim razlogom, već isključivo podilaženjem vladajuće stranke nazadnjačkim interesima Katoličke crkve.
Isto tako, trebalo bi biti nevjerojatno - iako zapravo nije - i nedavno nagovaranje predsjednika Vlade čelnih ljudi Zagrebačke banke da odustanu od povećanja kamatnih stopa na kredite. Takvu vrstu vođenja ekonomije već smo vidjeli u nekoliko navrata, primjerice u doba komunizma, ali i nedavno kod nedavnog (navodnog) snižavanja cijena u maloprodajnim lancima. Međutim, ona Sanaderu još uvijek služi za pokazivanje mišića pred građanima koji u svom očaju žele vjerovati da ih je njihov premijer spasio pohlepnih trgovaca i bankarskih gulikoža, da ih je poštedio povećanja cijena u dućanima ili poskupljenja kredita u kojima će grcati još godinama, pa i desetljećima.
Što će Zaba dobiti zauzvrat?
I osim što je totalno neprihvatljivo da se predsjednik Vlade miješa u poslovnu politiku jedne komercijalne banke (što je još uvijek posao Hrvatske narodne banke), ne zna se što je Sanader zauzvrat obećao Zabi. To pitanje jedini je postavio Radimir Čačić: "Pravo je pitanje što će banka dobiti zauzvrat. Banke, ako odustaju, s jedne strane to čine jer znaju da će to nadoknaditi na drugoj i da će zaraditi ili više ili barem jednako". Drugim riječima, netko to mora platiti. A to neće biti Sanader.
Netko bi sve ovo nazvao raspadom sistema. Naravno, pod uvjetom da je sistem ikad postojao. Način na koji Sanader vodi državu, kako donosi pa povlači zakone (nula promila), kako se upliće u tržišnu ekonomiju i slobodno formiranje cijena (trgovci, bankari), kako privatnim kontaktima nastoji oprati ruke od afere (Sunčani Hvar), kako svojim porukama nanosi štetu gospodarstvu ("stezanje remena") i širi defetizam među građanima ("mi smo u banani"), te kako podilaženjem raznim specijalnim interesima ruši proračun i nanosi izravne štete gospodarstvu, u svakoj normalnoj zemlji bila bi osnova za opoziv. Osim u Hrvatskoj. Jer ona je ipak daleko od normalne zemlje.