U SABORU nema više labavo. Suočeni s kamenim licem Luke Bebića i robotoidnim šarmom Andrije Hebranga, zastupnici svih boja sa sjetom će se prisjećati bivšeg saborskog boga i batine Vladimira Šeksa kao prijaznog, duhovitog, ponekad čangrizavog čičice koji je Hrvatski sabor prožimao familijarnom atmosferom.
Sanader misli ozbiljno. Ne želi više Šeksove ispade i samovolju, ne želi cinizam, ležernost, čak i povremeno koketiranje s demokracijom, a više od svega ne želi da se Sabor pretvori u ono što bi trebao biti - centar političke moći. Stoga je na ključna mjesta instalirao dva stranačka robota bez šarma i duha, bez smisla za kompromis i još manje smisla za demokraciju. Bebić i Hebrang trebali bi na drugoj strani Markova trga instalirati onu vrstu poslušnosti koja već odavno vlada u Banskim dvorima: lišenu logike i razuma, baziranu isključivo na slijepoj odanosti i lojalnosti, bez puno razmišljanja i suvišnih pitanja.
Takav će biti novi Hrvatski sabor, najkrutiji i najizjednačeniji u hrvatskoj povijesti. Sanader vrlo dobro zna zbog čega je na čelo Sabora i svog stranačkog kluba postavio ovu dvojicu partijskih oficira. Opozicija mu puše za vratom, odnos snaga nikad nije bio tijesniji, te si stoga ne smije dopustiti ni najmanje opuštanje svojih vojnika. Ali ni opuštanje partnerskih zastupnika. Ako već mora trpjeti koalicijske partnere u Vladi, onda će se barem pobrinuti da ih drži pod kontrolom u Saboru.
Nenad Stazić - čovjek koji je Milanoviću tako očajnički nedostajao u kampanji
Armija je već prvog dana demonstrirala silu. Smijenila je Šeksovu tajnicu, odgodila glasanje o oporbenim potpredsjednicima, bacivši im tako kost oko koje će se mjesec dana glodati, te usvojila zakon o proširenju Vlade i osnivanju novih ministarstava. To zveckanje oružjem Zoran Milanović, prvi puta u saborskoj klupi, nijemo je (neki su primijetili, i nezainteresirano i pospano) promatrao, dok je s lanca puštao tek Nenada Stazića - čovjeka koji mu je tako očajnički nedostajao u kampanji. Kao što sada jedini napada HDZ-ovce, tako je i u kampanji trebao obavljati prljave poslove umjesto šefa stranke. No, aktualni zastupnički sastav SDP-a otkriva da Sanader u svojoj parlamentarnoj stezi možda puše na hladno.
Milanović nipošto nije dorastao iskusnim saborskim vukovima Hebrangu, Bebiću, pa i Šeksu (ako se ikad prestane duriti), kao što teško može računati da će prsima na bajunete jurišati "finjaci" poput Nevena Mimice, Ive Josipovića, Ljube Jurčića, Milanke Opačić... Možda jurne Željka Antunović, ako se ona - poput Šeksa - trgne iz uvrijeđenog drijemeža. Uglavnom, HDZ je od prvog dana iskopao ratne sjekire, namazao se ratnim bojama i pokazao da neće imati milosti, dok SDP još uvijek ne zna što bi sam sa sobom. Hoće li se prvo potući s HNS-om ili napasti HDZ?
Zapravo, Milanović pokazuje kako bi to izgledalo da je kojim slučajem došao u priliku formirati vladu. Ako smatra da sva oporbena potpredsjednička mjesta pripadaju njegovoj stranci, zato što ima 49 mandata više od HNS-a kao treće najsnažnije stranke u Saboru, kako bi tek izgledala podjela ministarskih fotelja. Sanader bi u takvoj usporedbi ispao velikodušni dobrotvor. SDP sada ima namjeru formirati Vladu u sjeni i napadati HDZ na svakoj točki: Mimica je to već demonstrirao, ustvrdivši kako su pregovori s EU u ozbiljnim problemima, zaboravivši kako je još ovoga ljeta pomirljivo tvrdio da su Sanaderovi rokovi za dovršetak pregovora sasvim realni i ostvarivi. Ako će to biti razina kritike, onda Bebić i Hebrang mogu odložiti šmajsere.
"Ako ih držiš za muda, njihova srca i glave će slijediti"
Pitanje je, međutim, kako će "disati" mali Klub zastupnika HSS-a. Pod ravnanjem Marijane Petir, sigurno najmlađe šefice nekog kluba, oni bi trebali slijepo slijediti svoje nove šefove, Bebića i Hebranga, više nego Josipa Friščića. Oni su značajan jezičac na na HDZ-ovoj strani Sabora, ako netko iskoči iz bloka i nepromišljeno potrči prema drugoj strani barikade, u susret oporbi, mogli bi ga s leđa munjevito sasjeći Hebrangovi i Bebićevi rafali. Takvu herojsku, ali ipak uzaludnu, političku smrt teško da će si bilo tko od Seljaka priuštiti. Njihovo je srce možda kod SDP-a, ali muda su - što je puno važnije - kod Sanadera. A on se oduvijek povodio za onom starom: "Ako ih držiš za muda, njihova srca i glave će slijediti".
To će inače biti glavni slogan Sanaderova drugog mandata. Pod njim će tako držati na okupu svoje ministre i zastupnike, partnere u Vladi i Saboru, medije i kritičare, kolebljivce i smutljivce. Poruka je sasvim jasna: prvi mandat dobrim dijelom bio je demokratska lakirovka, ali drugim će marširati pancir divizija.