ONO što je od samog početka bilo predstavljano kao bitka za programe, sada se naglo pretvorilo u ono što je oduvijek i bilo - bitku za fotelje. Koalicijski sporazum usuglašen je, izglancan i ispeglan, ali nasmiješena lica njegovih potpisnika poprimila su kiselkast izraz.
Veliki kadrovski apetiti na kraju su se sveli gotovo na sitnice: HSS-u se nudi mjesto potpredsjednika Vlade i jedno do dva ministarstva, za utjehu možda i mjesto predsjednika Sabora, a tri puta slabijem HSLS-u jedno ministarsko mjesto ili mjesto potpredsjednika Vlade. Puno manje od onoga na što su ciljali Đurđa Adlešić i Josip Friščić, a na red još nije došao ni Milorad Pupovac sa svojim zahtjevima. Mala bara, puno krokodila. A Ivo Sanader ipak je najveći od svih.
Kad je osigurao većinu glasova za formiranje Vlade, šef HDZ-a odustao je od njezina rastezanja do granica pucanja, kako bi u nju ugurao sve partnere željne fotelja. Otpala su ministarstva turizma i regionalnog razvitka, poljoprivreda bi trebala ostati vjernom Petru Čobankoviću, a ostala dobra mjesta već su popunjena.
Veći problem od manjka ministarskih sinekura za HSS i HSLS sigurno je činjenica da im se predlažu resori u kojima nema onoga što ih najviše zanima - love. Josipu Friščiću možda se predloži mjesto predsjednika Hrvatskog sabora, ali osim što čelnik Seljaka ne bi znao pronaći put od saborskog kluba do WC-a i natrag, jer nikad nije bio saborski zastupnik, od tog mjesta ne bi imao ama baš nikakve koristi. Jer šef stranke sa samo šest zastupnika (ili 3,6 posto) teško bi igrao nekakvu bitnu ulogu u natezanjima HDZ-a i SDP-a. Bio bi totalno neuvjerljiva i nerelevantna figura.
Dužnosti zvuče pompozno i važno, ali ne nose ništa, a kamoli novac
Nadalje, potpredsjednička mjesta u Vladi koja se nude HSS-u, HSLS-u, pa i SDSS-u, prilično su beznačajna, naročito ako se radi o foteljama bez portfelja. Dužnosti zvuče pompozno i važno, ali ne nose ništa, a kamoli novac. Tek suodgovornost za rad Vlade na koju nemaju gotovo nikakvog utjecaja. Kako će Milorad Pupovac iskamčiti novac za obnovu srpskih kuća i povratak Srba, kad će ministarski resor držati neki HDZ-ovac, vjerojatno Božidar Kalmeta? Kako će Josip Friščić (ili Božidar Pankretić) crpiti milijune za poljoprivredu, kad će blagajna biti u Čobankovićevim rukama?
Ministarska mjesta koja se nude, naročito obrane, a možda i prosvjete, još manje su unosna i atraktivna. Obrana je zadana činjenica, parametri su postavljeni i nakon ulaska u NATO ministar obrane bit će samo figura. Doduše, Đurđa Adlešić mogla bi biti idealna osoba za to mjesto. Kao prvo, bila bi u Vladi i po prvi puta u karijeri dijelila njezinu sudbinu, umjesto da ju izvana ruši, a drugo, ona je oduvijek pokazivala sklonost uniformama i tajnim službama. Sjetimo se, bila je šefica saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost i unutarnju politiku, ali još važnije, u arhivima SIS-a, zloglasne Tuđmanove tajne službe u sklopu MORH-a, bila je od 1996. godine zavedena kao agent Tom: oporbena informatorica koja je svog bjelovarskog prijatelja i agenta SIS-a Josipa Trogrlića opsluživala povjerljivim informacijama iz oporbenih krugova. Dakle, afinitet postoji. Pa i predispozicije.
Dakle, ono što Sanader sada nudi "žuto-zelenim" partnerima prilično je jadno i otud čemer na njihovim licima. Adlešić (a ne Adlešič, jer ona u novogodišnjim čestitkama upućenim novinarima još nije usvojila tu novotariju) već je par dana nakon izbora, dok je uokolo trubila da je ne zanimaju fotelje, nego program, poručila kutinskom gradonačelniku da spakira kofere i pripremi se za ulogu ministra regionalnog razvoja. A njezin prijatelj Ante Markov već se predstavljao kao ministar turizma. Kroz oba resora, treba li to naglašavati, mogle su se slijevati milijarde kuna, a pritom uvijek koji milijunčić ostane zalijepljena za prste. Ovako, ostali su praznih ruku.
Pupovac, stari lisac velikih apetita, mogao bi biti trn u Sanaderovoj peti
No, prava tarapana uslijedit će već za par dana kad u ring uleti Milorad Pupovac, stari lisac velikih apetita. On je četiri godine sustavno rušio Račanovu Vladu zato što nije od nje dobio ono što je tražio, a sada je već najavio da ne želi samo protokolarno mjesto potpredsjednika Vlade, već i barem dva ministarstva. "Nećemo ruke dizati samo za potpredsjedničko mjesto", kazao je Pupovac i upravo on bi za Sanadera mogao biti najbolniji trn u peti. Već mu je "vadio mast" u prošlom mandatu, najavljujući obustavu saborske podrške sve dok neka lova nije preusmjerena prema srpskoj manjini, može se samo zamisliti što će tek raditi kad uđe u Vladu. Pardon, ako uđe.
Naime, čelnici stranaka, po prokušanom Adlešićkinu modelu, boje se ulaska u Sanaderovu Vladu iz nekoliko razloga. Prvo, ne žele se izlagati premijerovoj samovolji, naročito Friščić koji je u nekoliko navrata rekao da mu ne bi odgovarao Sanaderove odnos prema podređenim ministrima. (Istina, rekao je da ni mrtav ne bi koalirao s HDZ-om, pa eto.) Drugo, i mnogo važnije, ne žele snositi odgovornost za loše poteze Vlade (a oni se očekuju u izobilju), već bi radije iz saborske hladovine upućivali opservacije i kritike, po oprobanom modelu vikend-opozicije. I treće, čelnici HSS-a i HSLS-a ne žele si dozvoliti da se utope u Sanaderovu kabinetu, jer ih očekuju lokalni izbori, a neka istraživanja već pokazuju da se ionako mršava popularnost tih dviju stranaka prepolovila nakon izbora. Otud i Friščićeve "piškit ću, kakit ću" poruke: malo bi u Sabor, malo bi u Vladu, malo bi Pankretić u Banske dvore, on bi samo bio zastupnik i tako dalje, bez kraja i konca. Prefrigani Friščić počeo je svima već ići na živce. Adlešić je dobila opaku konkurenciju.
Koalicijski ugovor: Svi se odrekli upravo onoga u što su se do jučer najviše kleli
I na kraju malo o koalicijskom ugovoru. Zanimljivo je kako su se svi odrekli upravo onoga u što su se do jučer najviše kleli. Sanader je prije nekoliko godina smijenio pomoćnika ministra zdravstva koji je neoprezno najavio zabranu pušenja na javnim mjestima, a sad je to najavljeno kao prvi potez nove Vlade. Tvrdoglavo je odbijao ukinuti nula promila, a sad se u Splitu hvali da će građani više moći uživati u dingaču i pošipu vozeći se preko Pelješkog mosta. HSS je odustao od referenduma za NATO jer su, kako to reče Pankretić, nastale nove okolnosti. A u NATO ćemo, kaže on, sigurno ući. Pa eto, što će nam onda referendum.
Vidite kako to glatko ide. Bitno da su oni složili koalicijski ugovor na 150 stranica. A to što su odustali upravo od onoga u što su se kleli - bez potrebe da to svojim biračima predstave kao višu silu ili neophodan ustupak u sklapanju koalicije, već ih jednako uvjerljivo prave budalama - nema nikakve veze. Ovaj mjesec kunu se u nešto drugo. Sutra će u nešto treće. I tako unedogled. A u sve ovo su se upustili - sjećate se - radi programa, a ne fotelja. Čini se da će u dobroj mjeri ostati bez jednog i bez drugog.
Tomislav Klauški
Foto: Index