BIT ĆE to vlada odanih, a ne sposobnih. Bit će to vlada podređenih, a ne ravnopravnih. Bit će to stabilna vlada oslonjena na interesne grupacije i slabe partnere. Ivo Sanader opet je opravdao očekivanja: nije odstupio od koncepta vladanja u protekle četiri godine.
Želeći dodatno učvrstiti moć u stranci i Vladi, kao središtu političke moći u Hrvatskoj, Sanader je zadržao lojalne ministre, koliko god nesposobni bili, uz neke akvizicije. U Banskim dvorima tako će i dalje, po svemu sudeći, stolovati Branko Vukelić, možda i Berislav Rončević, premda ne u ulozi ministra obrane, Petar Čobanković čuvat će onih šest milijardi kuna koje je HSS iskamčio za obnovu poljoprivrede, Božidar Kalmeta (sa šoferom ili bez njega) i dalje će držati ruku na najvećem i najbogatijem ministarstvu, tamo gdje je dr. Ivo i dalje će biti Kosorica, pa i Marina Matulović Dropulić (jer netko treba voditi računa o građevinskom lobiju), dok je kadrovsko osvježenje stiglo ravno iz Sanaderove kuhinje: mladi lavić Gordan Jandroković preuzet će ministarstvo vanjskih poslova, a šefica premijerova kabineta (odmilja zvana lady Macbeth) Bianca Matković bit će državna tajnica. Tako će Zrinjevac i dalje ostati Sanaderova podružnica, aparat koji će bespogovorno ispunjavati premijerove ambicije. Bila je to i Kolinda Grabar Kitarović, ali nepovratno se poskliznula na losanđeleskom skandalu s drogom, pa je pala u nemilost: nažalost, ne zbog samog skandala, nego zato što ga nije dobro zakamuflirala u javnosti.
Nije bitna istina, bitan je dojam
Ivan Šuker i dalje će držati Ministarstvo financija, kroz koje se misteriozno slijeva svakakva lova, a on će kao odan čovjek uživati povjerenje javnosti samo zahvaljujući PR-ovskom triku koji ga je od zločestog poreznika preobrazio u ministra koji je sredio državne financije. Pa neka se nađe onaj koji može dokazati suprotno. U Sanaderovu svijetu nije bitna istina, bitan je samo dojam.
Tu je još i maestro Damir Polančec, dirigent svih privatizacijskih akrobacija u prošlom mandatu, s još puno posla u iduće četiri. Odletio je pretjerano ambiciozni, a premalo lojalni, Dragan Primorac, a ostao kućni prijatelj Božo Biškupić, jer netko ipak treba fotografirati sva ona Sanaderova putovanja i susrete s dragim prijateljima. A Sanaderova supruga i dalje osmišljavati resor kulture.
HDZ-u meso, partnerima oglodane kosti
Koalicijske akvizicije posebna su priča. Kao što smo već konstatirali, Sanader je sve unosne i utjecajne resore zadržao u svojim rukama: branitelje, građevinare, obnovu, poljoprivredu, turizam, gospodarstvo, financije... Partnerima je bacio oglodane kosti.
Dobili su potpredsjednička mjesta u Vladi, što je ravno političkoj šminki, bez ikakvog sadržaja i utjecaja. Po staroj mafijaškoj, Sanaderu je posebno bilo stalo da prijatelje zadrži blizu, ali neprijatelje bliže.
Josipa Friščića i Đurđu Adlešić pod svaku cijenu želio je uvući u Vladu. Htio je onemogućiti da u lagodnoj saborskoj poziciji, izdaleka kritiziraju Vladu u kojoj ne sjede. Želi ih uvaliti u svoje blato, postaviti za potpredsjednike, pa da vidimo kako će subotom Joža i Đurđa kao visoki dužnosnici Vlade po njoj pljuvati. Ono što se priča o podjeli odgovornosti, o važnosti da šefovi stranaka uđu u Vladu kako bi utjecali na Sanadera šuplja je demagogija. Oni će tamo glumiti gljive, kao što su ih glumili u pregovorima, u kojima je ih je Sanader tako majstorski preveslao da im je dva dana prije formiranja Vlade bacio pred noge tri ili četiri foteljice.
HSS-u je ponuđeno ministarstvo pravosuđa, što je apsolutna katastrofa za strančicu ionako siromašnu stručnjacima. Tako će euroskeptična stranka dobiti resor o kojem najviše ovisi hrvatsko približavanje EU. Hvatski vrući krumpir premijer je lansirao u krilo samodopadnim partnerima uz poruku: “Nemojte reći da vam nisam ništa nudio”. Isto je i MORH-om koji je Sanaderu u ovako postavljenim okolnostima potpuno sporedno.
Samo obitelji se može vjerovati
Milorad Pupovac je druga priča. On će prihvatiti potpredsjedničko mjesto u Vladi jer je dovoljno lukav da smatra kako može u Sanaderovoj blizini puno više ostvariti za srpsku manjinu, nego izdaleka. Sporazum HDZ-a i SDSS-a u prošlom mandatu Pupovac nije mogao kontrolirati na dnevnoj razini. Sada vjeruje da će mu ovo pomoći, ali nadanja da će on biti neki značajan korektiv Sanaderovoj samovolji dolaze tek iz krugova koji praznu čašu ipak vide kao polupunu.
Sličan kadrovski obrazac Sanader primjenjuje i na Sabor, gdje će ciničnog i nepredvidivog Šeksa zamijeniti krotki Luka Bebić. Najvažnije je sve zadržati u familiji, iako smo svjesni da u njoj ima nesposobnjakovića, šarlatana, lopova, sumnjivih tipova... Samo obitelji se može vjerovati. A one koje primimo u naš krug držat ćemo na oku, na sigurnoj udaljenosti i davati im teške i sporedne zadatke samo kako se ne bi miješali u naše privatne stvari. Hrvatska ide dalje.
Tomislav Klauški