Screenshot: HRT

DANAŠNJI gost emisije Nedjeljom u 2 bio je glumac Sergej Trifunović, koji je započeo pričom o svom gostovanju u Istanbulu. Iako se s bratom Branislavom sprdao na račun velikih Srba, njegovim snimkama našli su se uvrijeđeni muslimani. S obzirom na to da je došao u emisiju u jeku zategnutih hrvatsko-srpskih odnosa, Trifunović je dao svoje mišljenje o tome.

"Ustašama su potrebni četnici i četnicima su potrebni ustaše da bi uopće postojali. Kako se zove onaj novinar koji zove Šešelja telefonom? Bukvalno sam zaboravio ime. Kapiraš koliko je to sve...", rekao je Trifunović.

Za Šešelja je rekao da je trebao biti izbačen iz srpske Skupštine nakon što je izgazio zastavu i "najebao se majke Hrvatske".

"Ti uvijek imaš Šešelja, Antu Đapića... To je razlog zašto ova gamad opstaje na vlasti. To je ista ekipa koja je vodila rat, HDZ ovdje, SPS tamo. Budala na ovim prostorima niče za izvoz", rekao je, a zabranu ulaska Aleksandra Vulina ovako je komentirao: "Hrvatska se treba osjećati jako oštećeno jer takvu pojavu kao što je Vulin niste vidjeli."

Ponovio je riječi Zorana Pusića o tome da je Haški sud takav kakav jest ipak potreban.

"Hrvatska je uskraćena za katarzu. Pogledaj Njemačku koja je povela dva rata i postala nacistička zemlja koja je sravnjena, ali to je zemlja koja je prošla katarzu", rekao je.

"NDH je bila jedna od pet fašističkih zemalja, minimaliziranje žrtava je najogavnija stvar koju možemo napraviti, milijun puta sam čuo za Srebrenicu da nije bilo osam tisuća ljudi, nego dvije. U čemu je razlika? Ili Jasenovac, nije 700 tisuća, nego 70 tisuća. U čemu je razlika?" zapitao se.

Jasenovac je nazvao najvećom klaonicom od Birkenaua i Dachaua te dodao da se u takvom koncentracijskom logoru ne može postaviti ploča s natpisom "Za dom spremni".

Dodao je da mu mladi zahvaljuju na tome što javno progovara o tim temama na društvenim mrežama, no on to prvenstveno radi zbog sebe. Na pitanje koja je cijena te njegove slobode da govori ono što želi, odgovorio je da sloboda nema cijenu.

"I Oliver Jovanović je rekao da samo još nisu probali ubiti ga. Pa je ubijen s pet metaka u leđa. I o tome nitko ne priča u Srbiji", rekao je.

Rad s Kusturicom nije nazvao kompromisom, nego pozivom koji čeka svaki glumac s ovih prostora.

"To je veliki umjetnik, to je čovjek koji je snimio tri filma koja su mi promijenila život. Rekao sam mu da je bolje da ne ulazimo u razgovore o politici. Mislim da je to stvar inteligencije, zašto bismo pričali o politici kad nemamo dodirnih točaka", rekao je i dodao da je kod Bate Živojinovića prije razgovora s njim sa stola maknuo bistu Slobodana Miloševića, stavio je na ormar i okrenuo prema zidu.

"Treba odvojiti čovjeka od njegovog političkog mišljenja", zaključio je.

Tvrdi da se danas više ne pali ne gluposti koje ugrožavaju nekoga ili nešto. Pojasnio je i što je mislio svojom objavom da Srbiju treba bombardirati jednom godišnje.

"Ljudi vole vaditi stvari iz konteksta, ja sam reagirao na to što paparazzi stoje ispred kuće Nebojše Glogovca", rekao je.

Na pitanje što bi napravio s realityjima, odgovorio je: "Ja bih to sve zapalio, tu sam prilično militantan. Zapalio bih. To nisu ljudi. Nisu svi ljudi ljudi."

Njegov fond koji je osnovao nakon što je humanitarna akcija u kojoj je sudjelovao završila tragično, zasad je spasio pet života.

Osvrnuo se i na Slobodana Praljka.

"Moja majka je išla u razred s Praljkom, u mostarskoj gimnaziji. I Goran Babić, kojem je Praljak preoteo ženu koliko znam. Majka mi je rekla da su ga zvali Slino jer se nije znao oseknuti (obrisati nos op.a.). Cijeli taj rat, kao što kaže moj ujak iz Mostara, nije tu bio građanski rat, tu je bila seljačka buna. To je do pola bio građanski rat, od pola seljačka buna. To je bila osveta prosjaka, pogledaj kakvi su idioti isplivali i došli na bitna mjesta. To se za vrijeme Jugoslavije ne bi desilo. Kad bi u Titovoj Jugoslaviji ministar obrane bio čovjek koji nije služio vojsku poput Vulina?" rekao je.

"Ova zemlja i dalje daje ozbiljne znanstvenike, glazbenike i sportaše. To je ipak proizvod nekog sistema", rekao je.

"Ja sam dijete glumca, odrastao u kazalištu, glumio sam kao dijete u puno predstava. Ja sam to obožavao, ali to nikad nisam smatrao ozbiljnim poslom. Vrbovali su me profesori s Akademije, pitali su me bih li upisao Akademiju, a ja sam odgovarao da bih bio arheolog sa svojim rock bendom. Između arheologije, psihologije, povijesti, na kraju sam našao poziv koji objedinjuje sve što sam želio", ispričao je, dodavši da je imao sreću što su mu ocjene bile loše pa ne bi mogao upisati ništa osim Akademije.

Priznao je da je težak za suradnju s ljudima koji ne znaju što žele. Žali što nije glumio ulogu koju je odigrao Joseph Fiennes u "Zaljubljenom Shakespeareu", a jedini lik s kojim se u posljednje vrijeme poistovjetio je magarac u "Shreku".

Dodao je da ljudi koji tvrde kako je hrvatski film lošiji od srpskog uopće ne gledaju hrvatske filmove.

"Zahvaljujući tome što je Hribar napravio s HAVC-om, hrvatski film je dignut. Srbija je ubila svoj film, mi nemamo budžet koji ima Hrvatska. Kazalište smo na putu da uništimo, to je jad i čemer."

Kad je riječ o njegovim nastojanjima da se probije u Americi, shvatio je da kao stranac neće dobiti ništa osim klišejiziranih uloga.

"Uz veliko poštovanje prema Radi Šerbedžiji, ja to nikad ne bih mogao", rekao je.

Na kraju emisije Stanković se počeo ograđivati od Trifunovićeve izjave da su Praljka zvali Slino, no Trifunović nije shvaćao zašto.

"Balkan je posljednje utočište anarhije, koja ima svoje retardirane oblike, ali to je dobro", zaključio je emisiju Trifunović i na kraju rekao da je presretan što je upoznao Johnnyja Štulića.

"Trudim se da ga ne maltretiram, ali nazovem ga svake dvije godine. Jedan je Johnny", završio je.