Foto: Facebook

28. PROSINCA održavaju se predsjednički izbori, a građani će moći birati između samo četiri kandidata - Josipovića, Grabar Kitarović, Kujundžića i Sinčića.

1997. godine - Tuđman, Tomac i Gotovac

Tako malo kandidata na izborima bilo je tek u vrijeme Franje Tuđmana, davne 1997. godine. Tada su se za Pantovčak borila samo tri kandidata - Franjo Tuđman - HDZ, Zdravko Tomac - SDP te Vladimir Gotovac - kandidat koalicije HSLS, HNS, HSS, IDS, IDF, ASH, DA, SDAH, ZZ.

Tuđman je tada pobijedio s 1,34 milijuna glasova, Tomac je uspio dobiti 458 tisuća, a Gotovac 382 tisuće.

2000. - devet kandidata

Tri godine kasnije, 2000. godine bilo je devet kandidata, poredat ćemo ih po broju glasova koji su dobili: Stjepan Mesić (HNS, 1,1 milijun), Dražen Budiša  (HSLS, SDP, 741 tisuća), Mate Granić (HDZ, 601 tisuća), Slaven Letica (neovisni, 110 tisuća).

2005. - 13 kandidata

Na predsjedničkim izborima 2005. godine bilo je najviše kandidata - čak 13. Unatoč tome što je Jadranka Kosor "iskakala iz paštete", Stjepan Mesić osvojio je drugi mandat dobivši 48 posto glasova u prvom krugu, te 65 posto glasova u drugom krugu. Kosor je u drugom krugu dobila 34 posto glasova. Osim njih građani su na listićima zaokruživali i Borisa Mikšića koji je u prvom krugu dobio samo tri posto manje glasova od Jadranke Kosor, zatim Đurđu Adlešić, Slavena Leticu, Ljubu Ćesića Rojsa, Ivića Pašalića, Antu Kovačevića, Miroslava Blaževića...

Jadranka Kosor bila je jedina žena koja je ušla u drugi krug predsjedničkih izbora.

2009. - 12 kandidata

2009. godine također je bilo puno kandidata, njih 12, a najjača bitka vodila se između SDP-ovog kandidata Ive Josipovića i odmetnutog SDP-ovca Milana Bandića. Uz njih tu su bili i Andrija Hebrang koji je u prvom krugu osvojio 12 posto glasova, Nadan Vidošević s 11 posto glasova te Vesna Pusić sa 7 posto glasova. Dragan Primorac, Miroslav Tuđman, Damir Kajin, Josip Jurčević, Boris Mikšić, Vesna Škare Ožbolt i Slavko Vukšić, također su skupili dovoljan broj potpisa da izađu na izbore, ali su dobili vrlo malen broj glasova. U drugom krugu, Josipović je pobijedio Bandića s osvojenih 60 posto glasova.

A kampanja za te izbore bila je i više nego zanimljiva.

Hebrang je u kampanju ušao sa stigmom radikalnog desničara, a ujedno i čovjeka koji je najgore prošao na kvizu znanja i ne zna kad je počela Oluja ili kad je priznata Hrvatska. No, uskoro je morao prihvatiti savjete svojih spin doktora i malo se opustiti. Počeo je tako pričati viceve kojima je ljude čak i nasmijavao, te pljucati po protukandidatima. Vidošević je postao profiter, a Primorac dezerter. Pitanje Vidoševićeve imovine pokušao je potegnuti i Primorac, ali naišao je na udarac ispod pojasa - Vidošević ga je optužio da tuče ženu. Damir Kajin istaknuo se obećanjima da će kad dođe na Pantovčak pohapsiti pola države, Ivo Josipović neuspješno je cijelu kampanju pokušavao ispričati vic, Vesna Pusić svoj je "the moment" dosegnula priznavši da je "pomalo davež"... No, jedan se kandidat po gafovima, provalama, ponašanju istaknuo iznad svih ostalih. Maskota kampanje, čak i prije nego je ušao u nju, svakako je bio Milan Bandić. Bandić nam je pokazao da je spreman i dovoljno lud za baš sve. Tako je i nastao video Bandić - kroejša spiking, koji je hit još i danas, a koji je nastao nakon što su nam iz njegovog stožera odgovorili da se Bandić "korektno služi engleskim i francuskim jezikom".

2014. - Zašto samo četiri kandidata?

Na predstojećim izborima bit će samo četiri kandidata jer drugi nisu skupili dovoljan broj potpisa ili su odustali. Josipović je DIP-u predao 203.875 potpisa. Predsjednička kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar Kitarović predala je rekordnih 328.683 potpisa. "Prikupili smo više nego ijedan kandidat u povijesti od kako se prikupljaju potpisi za predsjedničku kandidaturu.", rekli su iz HDZ-a. Zatim slijedi Milan Kujundžić s 50 tisuća potpisa, te kandidat "Živog zida" Ivan Vilibor Sinčić koji je predao u subotu navečer Državnom izbornom povjerenstvu 15.200 potpisa.

Ivan Rude, kojega su predložili radnici propalih tvrtki, nije uspio skupiti dovoljan broj potpisa, a don Ivan Grubišić, je navodno skupio dovoljan broj ali je odustao.

"Ljudi su razočarani"

Profesor Tihomir Cipek za Index je kazao kako je prvi i osnovni razlog tako malog broja kandidata što su ljudi razočarani politikom i misle da svojim potpisom za predsjedničku kandidaturu ionako ne mogu ništa promijeniti. Drugi razlog je taj što za prikupljane potpisa i kandidaturu treba postojati organizacija, ali i financijska sredstva, tako da je kandidatima koje podržavaju stranke puno lakše doći do potrebnog broja potpisa.

"Ja mislim da će upravo zbog prvog navedenog razloga i izlaznost na predsjedničkim izborima biti loša. Uz manje kandidata, bit će i manja izlaznost. To je naravno vrlo loše jer pokazuje da se ljudi nisu sami spremni angažirati da im bude bolje.", kaže nam Cipek.

Dodaje kako u Hrvatskoj postoji jedna duboka kriza demokracije te da stoga dolazi do tzv "referendumskih pokreta". "Ne ulazim u to o kakvim se referendumima radi, kakvog su svjetonazora, ali to pokazuje da su građani počeli zaobilaziti politiku i žele direktno utjecati na probleme, a ne preko političkih stranaka. No, tu onda dolazimo do problema, politika pokušava na sve načine opstruirati volju građana. Prvenstveno tu mislim na vladajuću elitu koja umjesto da riješava probleme, umjesto da ljude afirmira da slobodno pokažu svoju volju, oni se trude ljude što više udaljiti iz politike", komentira Cipek.

"Scenarij Titanica, ali u realnom svijetu"

Prof. dr. sc. Anđelko Milardović, znanstveni savjetnik u trajnome zvanju i predsjednik Instituta za europske i globalizacijske studije, za Index je prokomentirao odluku saborskog Odbora za Ustav, prema kojoj će se u 2015. godini iz proračuna za parlamentarne stranke i nezavisne zastupnike izdvojiti pet milijuan kuna više nego ove godine, a osvrnuo se i na aktualne predsjedničke kandidature koje su potvrđene prikupljanjem propisanog broja potpisa.

"Ovo nije scenarij filma Titanic,ovo je realan svijet, a opet, brod tone, orkestar svira, gornji slojevi na palubi otvaraju šampanjac dok se donji pokušavaju izbaviti kako znaju i umiju. I sve je kao u redu i idemo dalje.

To je slika društva u kojemu živimo, u etičkom smislu to je neodgovornost upravljačkih slojeva koji ne razumiju da su i oni također na Titanicu i da im je krajnje vrijeme da se opamete, tj. da razmisle malo i o realnom svijetu, u suprotnome tonemo svi.

Republika Hrvatska ruglo je Europske unije, a oni su odgovorni zbog toga.

Ovo nije defetizam, pesimizam ili kretenizam, ovo je uvid u realno stanje stvari. Treba im biti jasno da se neće izvući ako dođe do scenarija brodoloma. To treba reći hrvatskim oligarsima, i smatram da u ovom što govorim nema nikakvog pretjerivanja. Ovo se kreće linijom čistoga realizma,  daleko od virtualne stvarnosti koju proizvode PR agencije, najveće zlo koje se moglo pojaviti u realnom svijetu društvene komunikacije. I te agencije su dio tog sustava totalne laži i manipulacije.

Nemam osobno ništa protiv njih, protiv pojedinaca i firma, nego protiv metodologije ,tehnologije i manipulacije koje su nas dovele u slijepu ulicu", rekao je.

"Nova pravednost je pseudo-filozofska floskula"

"Nekoliko kandidata je najavilo kandidaturu i odustalo. Najviše mi je žao što je odustao don Grubišić, jer s njegovim odustankom "novom pravedniku" Josipoviću, koji dodjeljuje državne nagrade nekim profesorima FPZG-a (čast izuzecima) koji šire lijevu i totalitarnu diktaturu, izgledi su narasli. On sada nema konkurenciju na ljevici, što znači da se ljevica homogenizirala uz novog pravednika.

Što je on napravio u četiri, pet godina? Obećao "novu pravednost" koju ni sam ne može objasniti. Što to znači? Uz pomoć te pseudo-filozofske floskule vladao je pet godina i ama baš ništa nije napravio. Sad izlazi pred javnost s projektom "druge republike", odnosno ustavnim promjenama. To je čovjek kojemu je drugi mandat iznad Republike Hrvatske, a meni je osobno RH iznad njegova drugog mandata, i to kao građaninu RH.

Pravne, demokratske i slobodne države u kojoj bi trebala vladati pravednost, a ne "nova pravednost novog pravednika" u kojoj nije bilo ništa, a još nakon svega ima obraza tražiti drugi mandat. Postavlja se pitanje, na temelju čega?", pita se.

"Vanjska politika najslabija točka Ive Josipovića"

Što se tiče Grabar Kitarović, najveća zamjerka koju imam je ta što u odnosu na "novog pravednika" ne koristi svoje najsnažnije oružje - poražavajuće rezultate Josipovića na području vanjske politike. Pitam se zašto to ne koristi, to je aktualnom predsjedniku najslabija točka.

Analitički gledano, kakav je njegov rezultat u vanjskoj politici u zadnjih pet godina? Posjeti su bili koncentrirani na regiju, BIH i Srbiju. Vrata Amerike ostala su mu zatvorena, uopće nije vodio hrvatsko-europsku politiku, a na kraju mandata otišao je popiti čaj kod Kraljice u London.

To su njegovi dosezi vanjske politike, pa Grabar Kitarović treba pitati zašto to ne iskoristi protiv  njega, zašto je misteriozna u tom pogledu?

Ovo nije diskurs ad hominem, ne napadam Ivu Josipovića, nemam ništa protiv njega kao osobe, zanima me isključivo njegov doprinos i uradak. Mene zanima sudbina RH, usud svih nas ovdje koji živimo tu - ništa više.

Upravo je nečinjenje najveći krimen "novog pravednika". On ima izglede za pobjedu, zahvaljujući ujedinjenoj ljevici, koja stoji oko njega, za razliku od blesave fragmentirane hrvatske desnice. Uz napomenu da ovom društvu trebaju ljevica, desnica i centar, pluralistički poredak.

Kujundžiću zamjeram što je njegov program eksplicitan, više konstruiran kao da je riječ o parlamentarnim izborima.

"Kampanje po modelu Hollywood demokracije"

"Generalna zamjerka svim kandidatima je to što vode kampanju po modelu Hollywood demokracije, toga je dosta, nama je dosta zabave.

Ne interesira nas zabavljačka kampanja i sadržaji koje proizvode marketinške agencije i agencije ispitivanje javnog mijenja, u funkciji proizvodnje pristanka na krive odluke.

Dosta je toga, stolni nogomet za članove Josipovićevog stožera i pobjede "novog pravednika" u igri? To za budućnost RH i naše društvo nema blage veze.

Za svako zanimanje se, ako želite napredovati, traži rezultat. Kod nas u znanstvenoj hijerarhiji za svaki izbor potrebni su radovi.

Na temelju čega on traži drugi mandat, totalno sam se razočarao, a glasao sam za njega u prvom mandatu! Sada iz prosvjeda neću glasati za njega u drugome mandatu.

Ta politika bijelih rukavica i nezamjeranja, je li to način?

Da ova država funkcionira, ne bismo imali situaciju da se daje još novaca političkim strankama u ovoj situaciji - zaslužuje li to sirotinja, zaslužuju li to nezaposleni? ", zaključuje Milardović.