SJEVERNOKOREJSKI režim uspio je lansiranjem balističkog projektila razvijenim za nošenje nuklearnih bojnih glava ostvariti što je želio – doći na sve naslovnice imalo relevantnih medija. Na kratko vrijeme uspio je čak izgurati ukrajinske uspjehe kao udarnu vijest. To ne čudi jer je projektil preletio preko Japana.

Sjevernokorejski režim jako voli da ga se spominje u medijima. Jest da je to uglavnom po negativnom. Međutim, medijska pažnja, ma kakva bila, u Pjongjangu stvara osjećaj da su svjetski faktor. I da samim tim imaju utjecaj.

Sad su otišli korak dalje. I to veliki korak dalje

Suočen s činjenicom da čak ni posjet američke potpredsjednice Kamale Harris Južnoj Koreji nije privukao baš nikakav interes medija, iako su i nju Sjevernokorejci dočekali lansiranjem balističkih projektila (doduše kratkog dometa i u more), Pjongjang je odlučio otići korak dalje. I to veliki korak dalje.

Kad su japanski radari otkrili dolazak sjevernokorejskog projektila, u sjevernom je Japanu oglašena uzbuna (na otoku Hokaido i prefekturi Aomori). Promet je stao, a stanovništvo je pozvano da ode u najbliža skloništa. Japanski su radari ubrzo otkrili da trajektorija projektil vodi prema Tihom oceanu, gdje je i pao 3000 km od istočne japanske obale, pa je uzbuna opozvana. Međutim, zaustaviti život u Japanu, pa makar i na pola sata, osiguralo je reakciju svjetskih medija.

Sjevernokorejci preko Japana lansirali su projektil Hwasong-12 razvijen isključivo da nosi nuklearne bojne glave. O ovom se projektilu zna vrlo malo. Pa ni koji mu je najveći domet. Procjene idu od 3700 pa sve do 6000 kilometara.

U prvom slučaju bio bi klasificiran kao srednji, a u drugom kao interkontinentalni projektil. S obzirom na to da je pao 3000 km od istočne obale Japana, ovog je puta preletio oko 4600 km. To naravno ne znači i da mu je to krajnji domet.

Prije ovog lansiranja isti taj projektil lansiran je 30. siječnja ove godine. Ali ne kao provokacija, već kao dio testiranja. Bilo je to četvrto uspješno lansiranje pa je sjevernokorejski politički vrh zaključio da je Hwasong-12 spreman za operativnu upotrebu. I ispalio jedan preko sjevernog Japana.

Nuklearni arsenal kao garant opstanka režima

Sjeverna Koreja razvija nuklearni arsenal ne kao oružje obrane, već kao sredstvo koje će im trajno zagarantirati opstanak režima. Nevjerojatna razina terora nad vlastitim stanovništvom (za svaki malo veći prekršaj može se završiti u kažnjeničkim logorima) i nuklearno oružje koje sprečava napad izvana garanti su stabilnosti.

Međutim, nuklearne bojne glave ne znače ništa ako ih se nema čime dopremiti do ciljeva. Postoje tri osnovna načina: bombarderima, balističkim ili krstarećim projektilima. Sjeverna Koreja odlučila je razvijati balističke i krstareće projektile.

Odnedavno tvrde i da su uspješno razvili hipersonični krstareći projektil. Zbog toga ne čudi da im je vojska od 1.28 milijuna vojnika vrlo loše opremljena uglavnom s odavno zastarjelim oružjem. Skoro sav novac ide na razvoj nuklearnog oružja i projektila za njegovo dopremanje do ciljeva.

Kakav je to projektil razvila Sjeverna Koreja?

Hwasong-12 trenutno je najsuvremeniji balistički projektil Sjeverne Koreje jer je razvoj dovršen početkom ove godine. Dužine oko 17 metara i širine oko 1.5 m, masa u trenutku lansiranja procijenjena mu je na nešto manje od 25 tona. Kako bi ga učinili još opasnijim, tj. težim za lociranje i preventivno uništenje, smjestili su ga na ogroman kamion.

Iako takvi kamioni imaju mogućnost kretanja izvan prometnica, u slučaju Hwasong-12 to nije dobra opcija. Naime, sjevernokorejska vojna industrija još nije svladala proizvodnju raketnih motora s čvrstim gorivom. Zbog toga je i Hwasong-12 opremljen raketnim motorima koje pokreće tekuće gorivo. I tu nastaju komplikacije.

Tekuće gorivo sastoji se od dvije komponente, obje visoko eksplozivne i otrovne. Stoga se projektil ne može transportirati s gorivom u sebi, već se do položaja za lansiranje doprema prazan. Isto tako ne može se lansirati ni s kamiona, već se mora postaviti na poseban lanser.

Potom se mora napuniti gorivom, što je vrlo riskantna operacija. Iz sigurnosnih razloga proces pretakanja goriva ne može se ubrzati što protivniku daje vremena da ga otkrije i uništi. Navodno je raketni motor projektila Hwasong-12 kopija sovjetskog RD-250 koji je razvijen još šezdesetih godina prošlog stoljeća.

S obzirom na tehničku razinu sjevernokorejskog nuklearnog programa, u projektil stane samo jedna bojna glava. No i takav u osnovi zastario Hwasong-12 je itekako opasan. Naročito za ovakve nenadane udare.

Sjeverna Koreja razvila je tehnički vrlo sličan, ali još veći balistički projektil Hwasong-15. Za razliku od Hwasong-12, ovaj je s dometom od 13 tisuća kilometara namijenjen gađanju Sjedinjenih Država. Razvija i balističke projektile namijenjene lansiranju s podmornica.

No kako nema tehnologiju da razvije nuklearni pogon, mora ih postavljati na podmornice s klasičnim pogonom, koje bi stoga morale djelovati iz neposredne blizine sjevernokorejskih teritorijalnih voda. Svejedno bi i takve dodatno povećale prijetnju jer bi ih bilo još teže locirati i uništiti.