TA 1996. godine bila je plodonosna za Ivu Sanadera i Milana Bandića. Tada još nižerangirani i manje slavni političari poduzeli su velike korake u rješavanju stambenog pitanja: u Kozarčevoj 21 jedan dvosobni stan izbrisan je iz evidencije GSKG, isključene su komunalije, a njegova stanarka preseljena u zamjenski stan, što je omogućilo obitelji Ive Sanadera, tadašnjeg šefa Tuđmanova ureda, da bezbolno dođe u posjed društvenog stana koji je birokratskom odlukom pretvoren u podrum; na drugom kraju grada, šef gradskog SDP-a Milan Bandić razveo se od supruge Vesne, što joj je omogućilo da, neopterećena njegovom imovinom, vrlo povoljno - za pišljivih 37 tisuća kuna - kupi denacionalizirani stan u Preradovićevoj ulici.

> Sanaderu poklonjen oteti stan

Dosta godina kasnije, Bandić i Sanader opet su rješavali stambeno pitanje. Godine 2003. šef gradskog SDP-a ponovno se oženio suprugom Vesnom - što nije bilo teško, s obzirom da su i nakon rastave nastavili sretno živjeti u zajedničkom kućanstvu - da bi tri godine kasnije uselio u raskošni penthouse od 250 kvadrata vrijedan između 500 i 750 tisuća eura.

Negdje u isto vrijeme, u ljeto 2005. godine gradski Ured za imovinsko-pravne poslove (u nadležnosti novoizabranog gradonačelnika Milana Bandića) odbio je zahtjev trojice građana da im se dodijeli dvosobni suterenski san u Sanaderovoj kući, jer je 1996. izbrisan iz evidencije stanova. Bandićev ured odbio je njihov zahtjev da se izvrši vještačenje nekretnine. Tu odluku već idućeg ljeta amenovalo je Sanaderovo Ministarstvo pravosuđa. Tako je premijer postao punopravni vlasnik cijele kuće - od podruma do krova. I ujedno jedan od najboljih partnera zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.

U isto vrijeme došli do skupih stanova

Zanimljivo je kako se sudbine dvojice utjecajnih političara - razdvojenih strankama, ali povezanih interesima - gotovo scenaristički povežu. U isto vrijeme manipulirali su stanovima i skoro u istom trenutku domogli se skupih nekretnina. Sanaderu je prvo izašla u susret HDZ-ova vlast u Zagrebu, a potom Bandićeva. Zauzvrat, šef gradskog SDP-a nesmetano vlada Zagrebom, budući da se zagrebački HDZ sveo na virtualnu kategoriju.

Obojica lijepo surađuju na velikim projektima, a gotovo je urnebesno smiješna situacija u kojoj NK Dinamo, obilno sponzoriran od Bandićevih gradskih poduzeća, u predizbornoj kampanji podržava Sanaderov HDZ-a. I zahvaljuje mu na svemu! A još je znakovitija činjenica da je baš par dana ranije, Bandićev stranački šef Milanović srušio skupštinsko izglasavanje GUP-a, pretvorivši predizbornu borbu u unutarstranačku.

Bandić i Sanader zajedno protiv Milanovića?

Mogli bismo otići još dalje u povezivanju Bandića i Sanadera. Recimo, obojica su populisti i demagozi. Prema svojim suradnicima odnose se apsolutistički, gotovo sadistički, a ne prezaju ni pred najnižim oblicima političkog preživljavanja, poput kupovanja glasova i upadanja u korupcijske afere. Jedina je razlika što se Bandić napio i bježao od policije, a Sanader se ne usudi ni jesti pred fotoreporterima.

Govori se da je Bandić sličan Mesiću i da je njegov politički nasljednik? Što onda reći o Bandićevoj povezanosti sa Sanaderom? Političkim kuloarima kružila je priča da je Bandić spreman izgubiti ove izbore, samo da se osveti “lijenčini” Milanoviću. I vjerojatno nitko ne bi bio sretniji od njega da HDZ ostane na vlasti, a on preko Milanovićeva političkog leša ponovno osvoji vlast u Zagrebu.

Formula je to na obostranu korist: Bandić rovari protiv svog šefa u korist Sanadera, a Sanader zagrebački HDZ drži na kratkoj uzici. Milanovićeva pobjeda obojici predstavlja kraj karijere. No, barem će im ostati ono što su teškom mukom stekli: skupocjeni stanovi.

K.T.