Foto: FAH

VEĆI dio međunarodne zajednice mogao bi podržati odluku arbitražnog suda o granici Hrvatske i Slovenije i tako zapravo stati na slovensku stranu, onako kako je to učinio u prijeporu Kine i Filipina oko Južnog kineskog mora, objavio je u srijedu ljubljanski dnevni list Dnevnik, pozivajući se na mišljenja nekih slovenskih diplomata.

Najvažnije zemlje međunarodne zajednice većinom su podržale presudu Stalnog arbitražnog suda (PCA) u Haagu iz srpnja prošle godine kojom su temeljem odredaba UN-ove konvencije o pravu mora (UNCLOS) odbačene težnje Pekinga za nadzorom nad Južnim kineskim morem, te donesena odluka u korist Filipina, navodi list.

"Ta je presuda za Sloveniju važna jer su nakon nje i SAD i Njemačka rekle da je to odluka temeljena na međunarodnom pravu i da je treba poštovati", piše Dnevnik te navodi kako slično misle i slovenski diplomati u Berlinu i Washingtonu, veleposlanica Marta Kos Marko i veleposlanik Božo Cerar. Oni smatraju  da će te dvije utjecajne države na isti način reagirati i u slučaju da se arbitražni postupak između Slovenije i Hrvatske nastavi i rezultira obvezujućom presudom za obje strane.

Pomoć Amerike, ali i Putina

Do te bi presude prema najavama slovenskih medija moglo doći sredinom ove godine, a po nekim njihovim informacijama mogla bi rezultirati dodjelom kontakta Slovenije s otvorenim morem i podjelom Piranskom zaljeva, pri čemu bi njegova većina pripala Sloveniji.

"Ne očekujemo da će se u graničnom prijeporu s Hrvatskom naši sugovornici u Europskoj uniji postaviti na stranu Slovenije, ali očekujemo da će biti na strani međunarodnog prava jer je EU sagrađena na vladavini prava", kazao je za Dnevnik od srijede veleposlanik Slovenije na stalnoj misiji u Europskoj uniji.

Arbitražna presuda u korist Filipina u postupku u kojem Kina nije sudjelovala i čiju je presudu odbila, zanijekala je pravo Kine na ekskluzivnu kontrolu gotovo cijelog Južnog kineskog mora, bogatog energetskim resursima i važnog plovnog puta,  pri čemu se Kina poziva na povijesne razloge, te presudio da je Kina kršila filipinski suverenitet i izazvala ekološku štetu na koraljnim grebenima u dijelu tog mora pod filipinskom jurisdikcijom jer je na tom području gradila umjetne otoke.

Kina je inače takvu odluku odmah nazvala ništavnom i nevažećom, dok su je Filipini pozdravili.

Za razliku od kinesko-filipinskog spora oko Južnog kineskog mora, spor oko razgraničenja u Piranskom zaljevu nastao je nakon raspada bivše SFRJ u kojoj morske granice među republikama za razliku od kopnenih nisu bile definirane, a Slovenija uz to od 1994. zahtijeva i izlaz na otvoreno more.

Slovenija je odbijala nadležnost Međunarodnog suda pravde (ICJ) u tom slučaju i zahtijevala političko rješenje, pa se izlaz iz te situacije našao prilikom pristupanja Hrvatske Europskoj uniji.

Nakon višemjesečne blokade hrvatskih pristupnih pregovora s EU-om i uz posredovanje EU-a i SAD-a došlo se do rješenja da se spor pokuša riješiti ad-hoc arbitražom, uvažavajući međunarodno pravo ali i "dobrosusjedske odnose", kako to stoji u sporazumu o arbitraži koji su 2009. bili potpisali tadašnji šefovi vlada Jadranka Kosor i Borut Pahor.

Hrvatska je opozvala arbitražni sporazum i počela postupak izlaska iz arbitražnog postupka jednoglasnom odlukom Sabora, nakon što su u medijima objavljeni dokazi da su službenici slovenske vlade nedopuštenim kontaktima na tadašnjeg slovenskog arbitra Jerneja Sekoleca lobirali na djelovanja i rad ostalih arbitara.

Nakon toga, Hrvatska je nudila da se granični prijepor pokuša riješiti bilateralno ili pred nekom drugom pravosudnom međunarodnom institucijom, na što Slovenija nije pristala.