Screenshot: YouTube

TIM ZNANSTVENIKA predvođen stručnjacima s instituta Baycrest, proveli su studiju psihičkog i fizičkog stanja putnika koji su u kolovozu 2001. godine doživjeli avionsku nesreću i prisilno slijetanje na mali otok u Atlantskom oceanu. Riječ je o letu Air Transata, a ispitanici su rješavali testove koji su se u prvom redu fokusirali na sjećanja ne proživljeno iskustvo s vremenskim odmakom od nekoliko godina.

Istovremeno, dobili su zadatak da opišu svoje reakcije nakon prikaza napada 11. rujna, te nakon još nekih, za njih neutralnih, događaja. Ustanovljeno je da se svi sudionici avionske nesreće sasvim jasno i do u detalje sjećaju leta, bez obzira na to pate li od posttraumatskog stresnog poremećaja ili ne. U usporedbi s događajima u kojima nisu sudjelovali, kao i s onima koje su doživjeli kasnije, a koji su bili manje stresni, zapisi ispitanika pokazali su da je snažna moždana aktivnost koja je bila prisutna za vrijeme avionske nesreće kojoj su bili izloženi promijenila njihovu percepciju.

Trauma intenzivira sve kasnije stresne događaje

Sve kasnije traume koje su doživjeli, bez obzira na njihov intenzitet, doživljavali su jednako stresno, a trauma je uvelike promijenila način na koji su ispitanici procesuirali informacije nakon nesreće. Efekt "prenošenja stresa" pokazuje, tvrde znanstvenici, kako prenosi Daily Mail, da se svi drugi događaji nakon traumatičnog iskustva doživljavaju puno intenzivnije, što znači, zaključuju, da je trauma koju su doživjeli trajno promijenila način na koji funkcionira njihov mozak.

To bi značilo da se, u trenutku kada smo suočeni s realnom opasnošću od smrti, događaju ogromne promjene u mozgu koje se kasnije manifestiraju kroz pojačanu memoriju i iskrivljenu percepciju, ističu znanstvenici, te dodaju da taj efekt ne mora nužno biti trajno stanje; najčešće traje nekoliko godina od stresnog doživljaja.